Velikom vojnom paradom u gradu Ho Ši Minu je obeleženo 40 godina od kraja jednog od najkrvavijih oružanih sukoba posle Drugog svetskog rata, i ujedinjenja Severnog i Južnog Vijetnama u socijalističku republiku. Muzičkim koncertima, izložbama stare propagandne ratne umetnosti, okupljanjima vojnih veterana i zvaničnim ceremonijama odata je počast za više od tri miliona sunarodnika, od toga dva mliona civila, koji su izgubili život tokom 10.godišnjeg rata protiv Sjedinjenih Američkih Država.

Dva tenka Vijetnamske narodne armije (VNA) su 30. aprila probila raskošnu vozdenu kapiju predsedničke plate u velegradu koji je gradu koji je pre promene imena po ocu vijetnamske nezavisnosti i ujedinjenja Ho Ši Minu bio poznat kao Sajgon. Za to vreme su SAD okončavale haotičnu evakuaciju svog osoblja i južnovijetnamskih kolaboracionista sa krova ambasade u Vijetnamsko tle sa pet nosača aviona u Južnom kineskom moru. Vijetnamsko tle su napustili poslednji od 2,7 miliona američkih ratnika koliko ih se u toj zemlji u jugoistočnoij Aziji promenilo tokom ratne decenije. Više od 58.000 američkih vojnika je poginulo u Vijetnamu, čiji je narod po drugi put u jednoj generaciji pobedio supersilu. Prethodno je 1953. proterana francuska kolonijalna vojska.

Vijetnamski revolucionar Ho ŠI Min je tokom rata upozorio SAD: „Ubićete deset naših ljudi, a mi ćemo ubiti jednog vašeg, i na kraju ćete se vi umoriti“. Pokazalo se da je bio u pravu.Vijetnam je ponovo ujedinjen, ali po ogromnoj ceni. No, Vijetnam je bio razoren. Uz milione poginulih, stotine hiljada je teško ranjeno i obogaljeno. Poljoprivredno zemljište je zatrovano sa 43 miliona litara hemijskih agenasa. Po unutrašnjosti zemlje je bilo razbacano 14 miliona tona municije, od čega je značajan deo neeksplodiran. Milioni ljudi su proterani sa svojih ognjišta. Glad i bolesti su bili rasprostranjeni.

Usledile su dve decenije krutog modela centralnog planiranja tokom kojih je Vijetnam bio uvoznik hrane i primjalac pomoći iz inostranstva. Onda je 1986, rukovodstvo svemoćne Komunističke partije donelo odluku o sprovođenju sveobuhvatne ekonomske reforme, poznate kao „Doi Moi“ („Obnova“) čime je počelo otvaranje prema svetunove „socijalistički orijentisane tržišne privrede“.Od onda je Vijetnam preobražen iz jedne od najsiromašnijih zemalja Azije u jednu sa najbržom stopom rasta. Ekonomski rast koji je usledio doveo je do brzog poboljšanja životnog standarda i značajnog smanjenja siromaštva.

Broj stanovnika Vijetnama broji 100 miliona, od kojih je 60 odsto rođeno posle 1975. Ova moderna, posleratna generacija pokreće rast od 6.5 odsto koliko se očekuje ove godine, vođen stranim ulaganjima i podstican sve brojnijom srednjom klasom. Mada je SR Vijetnam jednopartijska država koja ne trpi disidente, oslobođena energija privatnog sektora i stabilne političke prilike doprinele su snažnom prilivu stranih investicija. Između 1991. i 2010, prosečan ekonomski rast je iznosio 7.5 odsto.Zemlju je prošle godine posetilo više od 7,8 miliona turista i poslovnih ljudi. Neki nazivaju Vijetnam novom “zvezdom Mekonga”, regiona dužtoka najveće reke u Jugoistočnoj Aziji u kome su još Kambođža, Laos, Mjanmar, Tajland, zajedno sa provincijom Junan u Narodnoj Republici Kini.

Mnogo je promenjeno i u kulturi Vijetnamaca. Naročito posetioci iz SAD mogu da se iznenade kada vide MekDonalds, Starbaks ili KFC. U bioskopima se prikazuju najnoviji holivudski hitovi; u tržnim centrima po gradovima se prodaju Levis jakne i Konvers patike; Svuda su ajpedovi.

Čsto se navodi primer centralnog obalskog grada Da Nanga, na čije su se plaže u martu 1965. iskrcale prve hiljade američkih marinaca. Stare straćare i kolibe zamenili su stilizovani kancelarijski blokovi, saloni motocikala, ogromni tržni centri i pomodni kafići. Dužulica oivičenih palmama nižu se luksuzni hoteli, a u okolini su vrhunski tereni za golf. Vazdušna baza oko koje su vođene žestoke borbe sada predstavlja moderan međunarodni aerodrom.

No, ratna šteta naneta Vijetnamu se još uvek veoma oseća. Posle rata je od zaostalih neeksplodiranih mina poginulo više od 10.000 ljudi, uglavnom u seoskim područjima,. Užasne posledice biljnog otrova „oranž” koji su koristile američke snage i dalje opstaju u uništenim porodicama – više od tri miiona ljudi – obolelih i sa deformitetima, opet uglavnom u seoskim područjima. To, pomešano sa osećanjem hodočašća, između ostalog, nagoni mnoge američke veterane iz Vijenamskog rata da ponovo odu u tu zemlju.

U jednom od velikih preoketa istorije, međutim, političke veze SAD I SR Vijetanam su u velikoj meri uznapredovale pošto su odnosi normalizovani u aprilu 1995. Diplomatski i poslovni odnosi sa SAD su prevazišli godine rata. Bilo je niz poseta na visokom nivou sa obe strane. Ove godine, lider tvrde vijetnamske komunističke partije treba da poseti Vašington.

Trovinski odnosi Vijetanama sa SAD su normalizovani 2006. Što je omogućilo da azijska zemlja bude naredne godine pimljena i u Svetsku trgovinsku organizaciju. Vrednost trgovinske razmene između dve države je porasla sa 451 miliona dolara u 1995. na skoro 35 milijardi dolara prošle godine. Sada aministracije u Vašingtonu I Hanoju pregovaraju uslove oko Transpacifičkog partnerstva (TPP) zone slobodne trgovine, a SAD sve više u Vijetnamu vide ključnog partnera za svoj “stožer u Aziji”.

Među pripadnicima starije generacije Vijetnamaca još uvek postoji izvesno nepoverenje u pogledu američkih namera. No, Vijetnamci sada imaju veća saznanja o SAD, pre svega zahvaljujući internetu i široj raspostranjenosti informacija. “Mlade ljude danas više zanima lični život,” komentariao je ovih dana mladi Vijetnamac direktor u odeljku japanske konsultantske kompanije. “Naročito ljude rođene devedesetih – oni ne znaju mnogo o istoriji i to ih ne zanima.” Možda i zato po vijentamskim gradovima velike grupe školaraca obilaze u dnevnim turama zaplenjene američke tenkove, borbene avione i helikoptere I slušaju vojnog vodiča kako pripoveda o herojskoj pobedi.

U Jugoslaviji prvi čuli za pad Sajgona

U Jugoslaviji su među prvima u svetu čuli za pad Sajgona. Dopisnik novinske agencije Tanjug iz Pekinga Mihailo Šaranovićje slušajući sa prevodiocem direktan prenos vojnih operacija na vijetnamskom radiju, slao u Beograd “fleševe”, izveštaje u jednoj ili dve rečenice. Te informacije su potom, posredstvom Tanjugovih emisija za nostranstvo i njene transmisione tehnike u beogradskom prigradskom naselju Ovči slate na nekoliko stranih jezika širom sveta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari