Kulturna terapija sa sjevera Crne Gore

Na kraju glavne bjelopoljske ulice proteklog vikenda su neki nepoznati ljudi montirali binu. Nijesu se Bjelopoljci tome čudili. Znali su. Za vikend će se ovdje održati Drugi džez festival „White Field 2008“. Ugostitelji su raspremali bašte. Biće prometa. I niko ne smeta nepoznatim mocima da montiraju binu. Samo, ponekad, pokriven ogromnim šeširom, sličnom meksikanskom sombreru, do njih dođe Rambo Amadeus, čovjek koji je izmislio „turbo folk“, da vidi kako im ide. A bina, polako, niče. Šipka po šipka i neprimjetno se instalira klinika sa koje treba da krene kulturna terapija, kako reče Mirko Rakočević, direktor i producent Festivala. Zabacuje podugačak perčin i kaže da je ove godine napravljen program najbliži širem auditorijumu.
Noć polako pada na Bijelo Polje. Šunja se, što bi rekao Risto Ratković, kao kurjak. Sa bine kreće prva kulturna injekcija. Rambo Amadeus. Preko žica na gitari ubrizgava prvu dozu prisutnima. Njegova terapija nikada ne omaši ali, za svaki slučaj, tu je konzilijum. Iza bine prste zagrijava Vlatko Stefanovski, jedan od najboljih gitarista od Vardara do Triglava. Tu je i bend „Vlada Maričić i Friends“ da pripomogne.
Gradonačelnik Bijelog Polja Tarzan Milošević kaže da je ovo izuzetna prilika da ugostimo značajna imena džeza i etno džeza u Bijelom Polju. „Ovo je jedna od kulturnih manifestacija koja će ubuduće obogatiti kulturni sadržaj Bijelog Polja. Mnogo kulturnih događanja, to je ono što raduje, što je značajno ulaganje u budućnost Bijelog Polja, ulaganje u promjenu svijesti, ulaganje u jedan dinamičniji razvoj u sadržajniji život ljudi na ovim prostorima“, kaže Milošević
Direktor Centra za kulturu Tufik Bojadžić ističe da ovaj novouspostavljeni Džez festival zaokružuje kvalitetnu kulturnu ponudu Bijelog Polja. Direktoru Festivala, Mirku Rakočeviću, sijaju oči. Kaže da je ove godine napravljen program koji je najpribližniji širem auditorijumu, što se pokazalo kao odličan recept za promociju i popularizaciju džeza. Njegove riječi potvrđuje Vlatko Stefanovski koji je upravo izašao na scenu. Pjesmama poznatim iz vremena grupe „Leb i sol“. Injekcija se polako ubrizgava. Terapija je počela da djeluje na masu. Svi su prihvatili strofe poznatih pjesama. „Uči me kajko…“, „Jovano“ i virtuoznih solaža gitarskog maga.
Druge noći konzilijum muzičara nastavlja da opipava puls bjelopoljske publike. Glavni protagonisti su Ljubiša Stojanović Luis i Debora Braun. Debora je, putujući od Kanzas Sitija do Bijelog Polja promijenila pet aviona. Umjetnički direktor Festivala Branko Marković kaže da rijetko koji evropski festival ovo sebi može da priušti. „Jasno je da ljudi koji vode ovaj grad veoma studiozno i ozbiljno razmišljaju o pravcima njegovog razvoja. Odnosom prema muzici i kulturi Bijelo Polje ulazi u priču građenja još jednog kulturnog centra u Crnoj Gori i taj grad, iako mali sa bogatom istorijom i zaslužuje takvu poziciju“, rekao je Marković.
Ipak, kulturna terapija nije naš na svakog djelovala. Vlasnik jednog od obližnjih kafića je „odvrnuo“ muziku do „daske“, koja ni nakon više molbi nije utišana. Potenciometri na muzičkom uređaju kafića su spušteni tek nakon što je, lično, Debora Braun, preko mikrofona, zamolila vlasnika da utiša muziku, objasnivši da joj to jako smeta u izvođenju pjesama.