Dešavalo se i ranije, davnije, da nekim sportistima pozli na takmičenjima, bilo je i smrtnih slučajeva, ali to su bili presedani. Tvrdnje da je bilo isto kao danas kad se svako malo dešavaju takve tragedije, paušalne su i netačne.

Jasno je da svet tada nije bio u ovoj meri svetsko selo, ali je mudrost da se smrt i ćelavost ne mogu sakriti opstala i dan-danas, makar kad je smrt u pitanju. Činjenica je da moderan vrhunski sport sada zahteva neuporedivo veće napore, da se starosna granica izlaganja tome drastično spustila na dole, te da sve manji broj organizama to može da izdrži. Činjenica je, pak, i da je medicina sa sve svojim sportskim delom prosto eksplodirala, kako u onom „stimulativnom“, tako i u preventivnom smislu.

Zašto je onda dilema iz naslova, po sebi kontroverzna, postala i više nego aktuelna. Bizarna vest od pre dva dana da je jedan fudbaler Partizana propustio utakmicu zato što mu je istekao lekarski pregled, te da se to desilo i pre prethodnog meča kad je bio na klupi jer o tome niko iz kluba nije vodio računa, podsetila je još jednom da u ovoj zemlji i dalje nije normalno držati se zakona ko pijan plota. Posledica takve zdravstvene „zapuštenosti“ nije bilo, neko se ipak „setio“ propusta i 18-godišnji fudbaler je tu „formalnost“ verovatno već obavio. I nisu ovi „činovnički“ previdi suština priče, ono što više nego zabrinjava je ozbiljnost samih pregleda, objektivno i subjektivno gledano. Objektivno se odnosi na to koje sve testove treba uraditi da bi se utvrdila zdravstvena spremnost za određenu sportsku disciplinu, subjektivno, na profesionalizam ili „popustljivost“ lekara koji uverenja potpisuju.
Teško se u javnost probijaju informacije o tome ko je sve licenciran za tako odgovoran posao, kako, posebno za mlađe kategorije sve to deluje neozbiljno i nekad se samo po EKG-u razlikuje od „običnog“ sistematskog pregleda. Čak i kad se desi ono najgore, odgovornost se umrvi na bezbroj delova, uz relativizovanje (ne)moći medicine. Za malo pa neposredno poznat mi je slučaj da je momku od 18 godina izdato lekarsko uverenje na tri umesto uobičajenih šest meseci jer je lekar zahtevao da se dodatno ispitaju neke sumnjive stvari koje je ustanovio a koje mogu biti mnogo opasne. Roditelj je potom fizički nasrnuo na njega jer je time njegovom sinu „ugrozio karijeru“, „namerno“ naravno, jer kako nijedan lekar pre to nije primetio.

Za tog roditelja, a nije jedini sigurno, one dileme definitivno nema, on se jasno opredelio za „sport“. Kako onda od svih drugih učesnika u ovoj priči očekivati da učine da dilema nestane.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari