Tribine i parapolitika na ovim prostorima žive svoju neraskidivu, protivprirodnu vezu, čitali „tribine“ kao onu održanu u Beškoj, ili pak kao one koje oivičuju stadione i dvorane.

Na ovim prvim često se pravila strategija velikih klanica ili velikih prevara, iako su se iste često zvale i „protestne večeri“ ili „okrugli stolovi“. Ove druge tribine po definiciji su služile za realizaciju mnogo suludih ideja, sa mnogo dalekosežnim posledicama. Ta veza se nastavlja, iako se, istorijski gledano, samo budala dvaput sapliće na isti kamen.

Na tribini u hali „Aleksandar Nikolić“ na utakmici Partizan -AEK ultras-navijači domaćeg kluba istakli su transparent na kome je pisalo: „Za čast, potomke i za zemlju svoju, srpska deca stajaće u stroju“. Uz to je razvijen i transparent „Kosovo je Srbija“, koji je inače redovna ikonografija na fudbalskim utakmicama, a ovog puta je bio u dvorani valjda da bi onoj drugoj poruci dao istorijski kontekst, kao da ona po sebi nije dovoljno jasna. Reakcije u hali bile su nemušte, a mnogo žešće bilo je na društvenim mrežama, posebno jer je vest o transparentu objavio samo jedan portal. Devedeset od sto veb-komentatora gnuša se te retorike, preporučuje da u rat idu deca onih koji oružjem zvekeću, podseća na sve strahote koje su ratovi ovde posejali, pokazuje prstom na posledice koje su oko nas još itekako vidljive. Lako je zaključiti da je običan svet šokiran tom porukom, ali je nešto teže provaliti kome je ta patriotsko-epska kovanica u dvostihu trebala tog dana i na tom mestu. Na jednoj važnoj, ali ipak samo košarkaškoj utakmici. Koju prenosi kablovska televizija čije su kamere, uzgred, tu poruku izignorisale.

Verovatno je patetično zapitati u čije ime vođe navijača bilo kog kluba mogu pozivati decu u rat, ma sigurno je patetično kad se isto pitanje može postaviti i šefu ove napaćene države koji preti novim balkanskim ratom zbog šarenog voza, još jedne šarene laže koja ovde po Balkanu zna da se pretvori u nešto mnogo crnje. Jer je ovde već bivalo da eksplozije započinju na tribinama, a da su detonatori negde drugde. Nije patetično, ma kako tako zvučalo, pitati i kako brojnoj deci na jednoj običnoj košarkaškoj utakmici, dovoljno velikoj da čitaju a maloj da shvate, objasniti šta te velike reči u jeftinom pakovanju znače. I da to nema veze sa košarkom, Partizanom, pa i zdravim razumom.

I šef države, i vođe navijača doduše imaju pravo na svoje shvatanje patriotizma. Ali samo na svoj račun.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari