Umesto da iz neuspele koncesije sa Alpinom za Koridor Horgoš-Požega, i raskida ugovora sa tom kompanijom za deonicu Koridora 10 Niš-Dimitrovgrad, naučimo lekciju, aktuelna ministarka saobraćaja i njeni prethodnici, potpuno su, takoreći, izbacili naše putare sa koridora.

Imate održavanje putne mreže, pa se održavajte. Kako znate i umete. Naše koridore će (izg)raditi strani putari. O nekim „lepšim putarskim vremenima“, o usponu i strmoglavu putara svedoči sadašnji penzioner, eks direktor velikog putarskog preduzeća i nekadašnji resorni državni sekretar. Godine 2000. bili su na ivici egzistencije. Društvena (ničija) svojina, nema posla. Onda je došla privatizacija sa neizvesnim ishodom. Otišli u putare „razni“. Ko je imao pare, i saznanje, da se putevi moraju popravljati i novi praviti. Posle nekoliko godina, oživeli putari. Dosta posla, malo keša, više na poček. Nekako se živelo. Inženjeri Ilić (Velja) i Mrkonjić su uvek uspevali da prevedu putare „žedne preko vode“. Pola plate, pola obećaju. Najvažnije je bilo da ima posla.

Nekoliko godina unazad, putari ne samo da ostadoše bez para po ugovorenim valutnim rokovima(na to su već navikli), nego i bez posla. Obe deonice Koridora 10 i most na Dunavu građeni su po međudržavnim ugovorima. Jednom Azerbejdžanci, dva puta Kinezi. A modernizacija pruga Beograd-Pančevo i Stara Pazova-Novi Sad iz ruske milijarde dolara za pruge. Em nije bilo tendera, da se vidi realna tržišna cena, em naši putari podizvođači dobijaju posao na „kašišicu“. Pa ih i zato ministarka „grdi“. Dobili ste od Azerbejdžanaca 60 od 303 miiliona evra, pa se još bunite i kasnite. Ako su u periodu SEKE (svetska ekonomska kriza) od 2008. do 2012.godine, međudržavni robni krediti bili dobrodošli, jer drugih nije bilo, svet se posle krize promenio. Banke imaju „jeftinog“ kapitala na pretek. Sa minimalnom kamatom. Uprkos tome, mi nastavljamo sa međudržavnim ugovorima. Po principu „bolje išta, nego ništa“. Pošto na javnim tenderima za koridore, naši ne dobijaju baš ništa. Niti će. Jer ih je nedostatak posla, devastirao do te mere, da u eventualnim budućim tenderima neće imati potrebne reference, niti bankarske garancije. Tako da država u postupku „eliminisanja naših putara sa koridora“ ima čist prostor. Svejedno da li će biti javni tenderi, ili međudržavni ugovori. Naši će čekati onu „kašičicu“. Tako na javnim tenderima za razne deonice Koridora 10, pobediše stranci. Bugari, Španci, Grci. Primer Alpine nije pomogao. Primer grčkog Aktora, koji je na tenderu dobio tri deonice Koridora 10 u dužini od 48 kilometara, je takođe poučan. Još pri otvaranju tendera, svi su negodovali i sumnjali. Grci ponudili dvostruko nižu cenu od drugog ponuđača (naših putara, pomognutih Špancima za bankarske garancije). Da je sve to bilo nemoguće, ili ne daj Bože namešteno, pokazalo je vreme. Rokovi odavno probijeni, a kad će posao biti obavljen, to niko ne zna. Uglavnom, Grci traže još jednu dodatnu godinu. Koliko će u zbiru sve to koštati verovatno će ostati večna tajna.

Obelodanjeni su i novi međudržavni projekti. Kinezi su uključeni u izgradnju preostalih deonica Koridora 11 Surčin-Obrenovac (posao vredan oko 100 miliona evra). Obelodanjeno je i da su u Rigi, na samitu 16 + 1(zemlje Centralne i Istočne Evrope i Kina), Mađarska, Srbija i Kina, u okviru projekta „Jedan pojas, jedan put“, dogovorile modernizaciju pruge Beograd-Budimpešta, ukupne dužine 350 kilometara (186 kroz Srbiju i 166 kroz Mađarsku). Reč je o poslu vrednom 2,89 milijardi dolara, ili 2,7 milijardi evra. Na kredit bez tendera, sa kineskim „glavnim“ izvođačima. Uz „utešnu“ klauzulu, da sa maksimalno 46 odsto u radovima i nabavci roba, mogu učestvovati domaći dobavljači. Naravno, kao i u dosadašnjim međudržavnim ugovorima, prvo se „skine“ velika marža za „gazdu“ (by the way, ko je sve gazda, i koliko ih je, to je poslovna tajna). Dobro obavešteni „putarski“ izvori tvrde da će se i Moravski koridor Pojate-Preljina, dužine oko 100 kilometara i vrednosti oko pola milijarde evra koji, uzgred, „počinje“ da se gradi svake godine od počev 1. maja 2013, graditi direktnim dogovorom sa poznatom tursko-američkom kompanijom, „čuvenom“ po tome, što je „poslovala“ u gotovo svim zemljama u okruženju, sa istim epilogom – raskid ugovora i napuštanje posla. Neki naši sagovornici, dobri poznavaoci i učesnici putarskih (ne)prilika, imaju objašnjenje. Strategija izgradnje koridora bez naših putara, je model za anonimne IMT (Ima li Mene Tu). Kod nas se sve sazna i osvane na naslovnim stranama. Kod stranaca postoje Devičanska, Kajmanska i ostali poreski rajevi. Provizije stižu, a sve tajno i iz inostranstva. I na kraju, možda najbolja ilustracija „putarske tuge pregoleme“. Radnici užičkih „Puteva“, nekada uspešnih putara, štrajkuju. Izašli na put Užice-Zlatibor i traže plate i dnevnice. Ranije su i drugi štrajkovali. A Koliko ih je blokirano, to ni Gugl pouzdano ne zna.

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari