Piše Branko Lazarević (čije poučne Dnevnike ovih dana pomno čitam) da je godine 1947 na Slaviji naleteo na kolonu radnih ljudi i poštenih inteligenata koji su grabili u bolju budućnost to jest u 2017 (koja je tada bila daleka bolja budućnost) iza glasa pevajući: „Ko ne voli petokraku/neka kopa sebi raku“.

Da je poživeo do ove bolje budućnosti – što bi bilo pravo čudo jer je rođen 1883 – Branko Lazarević bi na Slaviji mogao videti u suštini istu, ali formalno nešto drugačiju sliku – kolone neradnih ljudi i nepoštenih neintelegenata kako pevaju sledeću pesmu: „Ko ne voli slavijsku fontanu/njemu ćemo naguziti nanu.

Jedinstvo u petokraki je, kako vidimo, zamenjena jedinstvom u fontani, ali stanje masovnog duha je ostalo manje-više isto. Nije, međutim, da nema baš nikakvih pomaka. Evo, recimo, prezident Vučić se posle iscrpljujućih konsultacija i pregovora sa samim sobom konačno presaldumio i srpskom narodu i senatu obznanio da će u narednom periodu premijer/ka Srbije biti Ana Brnabić, „autovana“ (šta li vam to „autovana“ znači, marvo novindžijska) adžuvanka, a da sve bude istovremeno i bolje i gore – kako za koga – još i Hrvatica.

Bilo je predvidivo da će na tu crnu (ili možda ružičastu, opet kako za koga) vest jagodinski gradonačelnik i megamačomen, Palma, pasti u težak srpskodomaćinski amok „Ana Brnabić nije moj premijer“ – momentalno je u pravednom gnevu blagoizjavio Palma – a ja, skeptik kakav sam držim da će mu Brnabićeva – namerava li DMP da ostane u blizini državne kase (a namerava) – još kako biti premijerka i da će Palma, ako to ostanak „na liniji“ bude zahtevao, skorih dana obući kožne pantalone sa prorezima na guzici, a možda će i momka naći.

Kao iskusni diplomata, spoljni Dačić je ćutke progutao knedlu, ali pretpostavljam da mu neće biti preveliki problem da se uklopi u novi poredak stvari. Podozrevam, štaviše, da mu nikakav problem ne bi bio ni da je Vučić na mesto premijera umesto Brnabićeve postavio Bika Koji Sedi. Turio bi Ivica perjanicu na glavu, provukao kosku kroz nos, namazao se ratnim bojama, umesto „kohibe“ počeo da puši lulu mira i – Bog te veselio! Napred u nove radne pobjede!

Ima još pomaka u odnosu na 1947. Umesto da naredi streljanje pridavljenih novinara ili bar njihovo progonstvo u Mladenovac, Vučić je na Brnabićkinom ustoličenju strogim glasom zapovedio da inauguracioni davitelji imaju biti primerno kažnjeni, ali da kažnjeni moraju biti i „oni koji su hteli da izazovu masakr“, sa čim je moja malenkost – ako je takvih bilo, a možda i jeste – bezrezervno saglasna, ali ne mogu, a da Vučiću ne postavim škakljivo pitanje – zašto policija nije takve odmah savatavala na Zelenom vencu i po Terazijskim prolazima i zašto je nezainteresovano gledala kako davitelji maltretiraju ljude „mirne, dobre i poštene“, bar koliko i esenesovke pristalice. Odgovor ćemo dobiti 2087.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari