Sinko, čuvaj se brkatih žena i ćosavih muškaraca – znale su da kažu naše bale, prabake & čukunbake, pa nije ni čudo da srpski narod i dan-danas kolektivno veruje u Deda Mraza.

Kad smo bili mali, on je bio naš zimski heroj – nismo primećivali ništa sumnjivo čak i kada bismo osetili da Deda Mraz bazdi na neku domaću brlju. Ili kada bi krajičkom dečjeg oka primetili da Deda Mraz mnogo liči na onog komšiju sa trećeg sprata.

– Jesi ti to, čika Žiko? – pitali bi mi Deda Mraza.

A čika Žika, onaj komšija sa trećeg sprata, dubokim glasom bi odgovarao: „Koji Žika? Ho-ho-ho…“- hohohokao bi Žika, podelio paketiće, stukao dve komovice koje je keva spremila za obloge kad imamo temperaturu, i otišao dalje.

Deda Mraz, naime, nikada nije bazdio na koka-kolu. Tako da, kad smo bili mali, nismo mogli da posumnjamo da je Deda Mraza izmislila upravo „Koka-Kola“. Mogli smo da se kladimo da je Deda Mraz izum kreativnog tima neke fabrike lozovače, komovice, pelinkovca ili šljivovice. Ko bi rekao da je dobroćudni debeljko kokakoličar.

Tek kad smo porasli, shvatili smo da novogodišnja atmosfera počinje kada „Koka-Kola“ lansira novi spot – iz tih spotova doznajemo da je Deda Mraz, u stvari, kamiondžija.

– Pa šta, sine, kamiondžija je bio i rahmetli Elvis Prisli – kažemo dražesnim mališanima u sopstvenom vlasništvu.

– Ali, sto mu gromova, gde su mu irvasi? – pitaju nas mališani, stvorenja koja znaju biti daleko bistrija od nas.

– Ajd, marš u sobu – odgovaramo na ovo logično pitanje pedagoški.

Deda Mraz, primećujemo i mi odrasli na malim ekranima, uopšte ne vozi sanke, nego ima ceo karavan šlepera kojima razvozi koka-kolu u pakovanjima od dve litre, 0,33, te u konzervama. Kroz bespuća kojim Deda Mraz vozi abnormalne količine „koka-kole“, putevi su besprekorno očišćeni, tako da do poslednjeg dana stare godine nismo sigurni da li će on uopšte stići u Srbiji. Da je stigao u Srbiju, poverovali bismo jedino ukoliko se pojavi „Koka-Kolin“ spot na kome je Deda Mraz sa kolonom šlepera zaglavljen na magistralnom putu Valjevo-Loznica, gde mu u pomoć pristižu tenkovi, Predrag Marić, Sergej Šojgu i Gorska služba spasavanja.

Uz to, u našoj zemlji vladaju specifični uslovi, pa Deda Mraz tamo u Laponiji sve češće dobija pisma u kome ga zabrinuti srpski fanovi upozoravaju na šta posebno da obrati pažnju. Recimo: „Dragi Deda Mraze, irvase u Srbiji nikako ne parkiraj bez da im prethodno staviš ‘lavlju kandžu’. Ili natpis: ‘Irvasi su pod video-nadzorom’. Kod nas će uskoro stupiti na snagu evropski zakon o humanom klanju svinja, pa seljaci traže raznorazne rupe u zakonu. Provalili su da u tom papiru nema ni reči o humanom klanju irvasa, tako da pripaziš i na to. Nije zgodno ni da nosiš ono tvoje odelo. Ovde se navijači uopšte ne podnose. Kad se ne biju međusobno, biju se između sebe. Razlikuju se po bojama. Zato, ako ti priđu neki u crno-belom i pitaju za koga navijaš, ti im kaži – za Partizan. Oni drugi će te već prepoznati. Ako te ne prepoznaju, zovi miliciju.“

Građani Srbije, opet, imaju i specifičan izbor poklona koje Deda Mraz, čitajući pisma odavde, ne razume baš najbolje. Recimo: „Što se tiče poklona, mi imamo uži izbor – ili nam donesi Kosovo, ili nam donesi Evropsku uniju. Može i zajedno. Samo, imamo mi i ekstremnijih primeraka, te nemoj slučajno da pomešaš pakete, pa ovima što oće Kosovo da doneseš Evropsku uniju, a ovima što oće Evropsku uniju da doneseš Kosovo. Dobro pazi – mi smo već koknuli jednog sultana, jednog austrougarskog nadvojvodu, tako da nam nije nikakav problem da koknemo i ostale istorijske, mitske i biblijske ličnosti, uključujući i Deda Mraza“ – čita tako Deda Mraz u Laponiji polupreteća pisma iz Srbije, pa nije ni čudo što nas bar 22 godine izbegava, već ovde izgleda šalje neke pomoćnike, totalne amatere, koje provali i dvogodišnje dete tako što mu bradu od vate iščupa za 10 sekundi, takoreći ko Panta pitu.   

Srpsku ljubav prema Deda Mrazu prva je provalila Demokratska stranka, pa je jednog njegovog dvojnika držala cele četiri godine na funkciji premijera. Na njegovo mesto spletom neverovatnih okolnosti, međutim, došao je Ivica Dačić. On, pak, uopšte ne liči na Deda Mraza, ali je spletom još neverovatnijih okolnosti rođen 1. januara. Tako da smo posle premijera koji liči na Deda Mraza, dobili premijera koga je, očigledno, pre 47 godina doneo Deda Mraz, lično.

Ho-ho-ho – al’ nas je „zavrnuo“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari