Verovatno ste tokom proteklih trideset godina koje su „pojeli skakavci“ primetili da se izvesne „istaknute javne ličnosti…

… koje ne pominjem poimence samo zbog oskudice u karakterima, iz čisto komercijalnih pobuda prenose s kolena na koleno svake ovdašnje vlasti, ali ne očekujte da ću na tu gospodu (i poneku damu) osuti drvlje i kamenje. Ne, kamenje ću osuti na ovdašnje vlasti (svih boja) spremne da zarad tričavog marketinškog efekta iznova korumpiraju osobe koje je već korumpirao prethodni režim.

Kao što sam ovde višekratno napisao – slavoljublje, srebroljublje i beskarakternost su velike mane, ali nisu krivično (čak ni prekršajno) delo, sledstveno čemu držim da istaknute podržavaoce ovog ili onog režima (i istaknute zanosače muda ovog ili onog Velikog Vođe) ne treba prikivati na stubove srama ili podvrgnuti ostrakizmu, ali isto tako držim da bi pomenuta gospoda (i poneka dama) nakon srmopizda režima koji ih je privilegovao morali da zajedno sa njim odu u ropotarnicu istorije, što se u Srbiji nikada ne događa, a ne događa se zato što – kako onomad ustanovismo – srpsko društvo nema autoimuni sistem koji bi (bezbolno i beskrvno) odbacivao strana tela.

Istaknute javne ličnosti-selice pominjem samo zato što su po prirodi stvari vidljive i samo zato da bih ukazao na nevidljive tokove kojim se viševekovna korupcija preliva iz jednog u drugo (ponekad dijametralno suprotno) društveno uređenje i iz jednog u drugi (ideološki takođe dijametralno suprotni) režim.

 Jedini prekid u kontinuitetu dvovekovne srpske korupcije dogodio se nakon Drugog svetskog rata, a bio je takav da je možda bolje bilo da ga nije ni bilo, dočim nakon Petog oktobra – valjda da bi taj datum zaradio pridev „plišani“ – nije napravljen ama baš nikakav diskontinuitet, mislim na simbolični, ne na apšenja, streljanja i slično.

Dogodilo se to zato što – uz retke izuzetke, kojima čast – niko od ključnih DOS-ovskih persona dramatis nije ni pomišljao na pravljenje bilo kakvog diskontinuiteta – Koštunica se, štaviše, otvoreno zalagao za kontinuitet – a niko to nije pomišljao zato što bi diskontinuitet sa Miloševićevim režimom, makar i krajnje simboličan, značio prekid kontinuiteta lopovluka, marifetluka, nezakonitih privilegija, nerada, palamuđenja i zapošljavanja snaja i šurnjaja, a to nikom (u DOS-u iole moćnom i značajnom) nije odgovaralo. Ima li naša današnja kolumna naravoučenije? Nema. Ali ipak mislite o njemu. Pa onda „prelomite pametno“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari