Izborna neizvesnost 1

Vladajuća grupacija započela je izbornu kampanju – i to kao i prethodnih nekoliko puta – najavama o datumu izbora i spekulacijama na kojim će sve nivoima vlasti biti održana.

Poznato je da onaj ko određuje datum izbora, a i raspisuje vanredne, ima startnu prednost, koja se doduše može pokazati i strateškom greškom.

Sada je na prvi pogled neizvesno kako će se kampanja dalje razvijati, odnosno kako će je odigrati vladajući trojac Vučić – Dačić – Nikolić. Prema štampi, moguće su sve kombinacije – da se Vučić lično kandiduje na predsedničkim izborima, ali i da to učini tek pošto da ostavku i izazove vanredne parlamentarne. Ili, da podrži i izgura Nikolićevu pobedu u prvom krugu uz Dačićevu asistenciju, a da ne bude parlamentarnih, već samo vanrednih lokalnih u Beogradu radi smene Siniše Malog, kompromitovanog aferom Savamala. Ili čak možda da se Nikolić uz određene uslove povuče iz trke, a da možda Dačić bude taj Vučićev predsednički kandidat.

Svrha ovih spinova potpuno je prozirna, što ne znači da ne deluje. NJima se unosi nemir kako u opoziciju, tako i u vladajuću grupaciju, gde više niko nije siguran u svoju izbornu kalkulaciju, i svako je prinuđen da preispituje svoju poziciju, snagu i savezništva. Jer, potpuno je drugačija konstelacija ako su i parlamentarni izbori, i ako je stožer kampanje Vučić, ili su samo predsednički, svedeni na Nikolića kao favorita vlasti. Neizvesnost u to šta će Vučić zaista odlučiti privremeno gasi potajne sukobe u vlasti i raspiruje iste u opoziciji.

A problem baš u tome što sve zavisi od odluke i procene jednog čoveka. Previše česti izbori ne mogu biti dobri za jednu zemlju i njene građane, ma koliko intrigirali i zaokupljali političare. Naročito je loše ako se održavaju samo zato da bi se najmoćniji političar udobnije „smestio“. Ako bi ga, kao što Vučić sam kaže, kohabitacija i zvocanje predsednika koji nije iz SNS remetili u premijerskom radu toliko da onda neće ni da bude premijer.

Neke države razvijene demokratije, pomenimo i to, imaju česte referendume, na kojima se građani ponekad izjašnjavaju i o vrlo banalnim temama, ali to nije isto što i politički izbori. Izjašnjavanje građana Srbije na izborima postalo je samo sebi svrha, kao privid demokratije koje ima sve manje. Tu realnost ne menjaju izgovori za vanredne izbore koji se uvek mogu naći – u lošoj atmosferi u parlamentu ili društvu, ili nekom sofisticiranom i prikrivenom spoljnom pritisku, ili čemu već god.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari