Ćutanje kao reakcija 1

Kada je Međunarodni sud pravde, pre tačno deset godina, oslobodio Srbiju i njeno tadašnje rukovodstvo odgovornosti za organizaciju genocida, proglašavajući je ipak krivom, jer nije ništa učinila da spreči taj masakr, Ratko Mladić je bio na slobodi.

Mnogi procesi pre Haškim tribunalom, u kojima su optuženi brojni komandanti Miloševićeve vojske, bili su ili tek načeti, ili u toku. Takođe, prema brojnim navodima ovdašnjih i haških zvaničnika, veliki deo dokumentacije koje je Srbija dostavila Hagu, u skladu sa obavezama o saradnji sa tim sudom, bili su zaštićeni i ostali neiskorišćeni u procesu koji je 2007. okončan navedenom „oslobađajućom“ presudom za Srbiju.

Zahtev za revizijom presude, koju je podnela Bosna i Hercegovini, odnosno, preciznije rečeno, onaj njen deo, koji je direktno ili indirektno pogođen genocidom, oslanja na sve te okolnosti u kontekstu opravdanosti oživljavanja ove teme, uprkos tome što ona izaziva buru negodovanja i nipodaštavanja od strane kako srpskih zvaničnika tako i predstavnika Srba u BiH. Međutim, i te 2007. godine, kao i danas, postavlja se pitanje otkud potreba srpskih vlasti da identifikuju sve građane Srbije sa tom presudom. Niti se oslobađajuća presuda, pre deset godina, odnosila na građane, niti se ovaj zahtev za njenom revizijom odnosi na njih. Presuda Međunarodnog suda pravde je 2007. godine oslobodila Miloševićev režim od optužbi da je aktivno pripremao, organizovao, pomagao, sprovodio genocid. Deset godina posle, Tribunal je nataložio brojna svedočenja, iskaze, presude, koje sasvim izvesno bacaju novo svetlo i otkrivaju nove uglove rata u Bosni i Hercegovini. Tome treba dodati i moguće skidanje tajnosti sa dokumenata koji nisu ranije nisu bili dostupni već su se tretirali kao politički dogovor tužitelja Haškog suda sa srpskim vlastima, kako bi došlo do brojnih hapšenja i isporučenja haških optuženika.

Zbog žrtava genocida, kao i građana Srbije, koji nemaju ama baš nikakve veze sa genocidom, trebalo bi pustiti, ili bar prećutati zahtev za revizijom presude. Žrtve doživljavaju satisfakciju u pokušaju da se dostigne pravda, a građani sa sebe skidaju žig o genocidnom narodu tako što poštuju to njihovo pravo. Jedini koji gube su ili direktni učesnici u zločinu ili njegovi podržavaoci i aktivni politički zagovornici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari