Put bez povratka 1

Dok se velike svetske ekonomije otimaju za mlade i visokoobrazovane, u Srbiji si, ako si mlad, pametan i obrazovan, glavni predmet omalovažavanja.

Srbija je danas preplavljena lažnim fakultetskim diplomama i lažnim doktoratima. I niko se zbog toga ne uzbuđuje, pošto je važno imati člansku kartu vladajuće stranke.

Otud i porazna statistika odlaska mladih i obrazovanih iz Srbije. Samo tokom prošle godine Srbiju je napustilo rekordnih 58.000 ljudi, među kojima je 9.000 sa fakultetskom diplomom i višim naučnim i stručnim zvanjima, pokazali su rezultati Beogradskog centra za ljudska prava.

Istovremeno, Srbija je na šestom mestu liste zemalja sa najvećom stopom nezaposlenosti među mladima. Zato i ne čudi što je poslednji izveštaj Svetskog ekonomskog foruma (2016-2017) pokazao da je Srbija po „kapacitetu za zadržavanje talenata“ i „kapacitetu za privlačenje talenata“, što su glavni pokazatelji za „odliv mozgova“, na 137. mestu u svetu. A izveštajem je obuhvaćeno čak 138 zemalja.

Biro za društvena istraživanja je nedavno uradio istraživanje anomija, odnosno osećaja besperspektivnosti sa profesorima univerziteta, sudijama i tužiocima i građanima. Osećaj besperspektivnosti je naročito izražen kod mladih. Na primer, čak 75 odsto ispitanika smatra da se ne zna ko govori istinu u ovoj zemlji, a sa tim stavom se slaže čak 91 odsto mladih od 18 do 29 godina. Na pitanje o budućnosti života u Srbiji, optimističan stav ima 47 odsto ispitanika, ali samo svaki treći od 18 do 29 godina.

Istine radi, država sporadično organizuje razne sajmove zapošljavanja, ali su na birou, odnosno u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, i dalje brojni visokoobrazovani, kojima ta ista služba nije u stanju, ni posle više od 15 godina čekanja, da ponudi neki, bilo kakav posao. Ta institucija danas služi samo da bi se nezaposlenima overavale markice za bus-plus, a ne i za ono čemu je namenjena. Retki su oni koji su uspeli preko biroa da nađu posao. Uglavnom im nude mogućnost da podignu kredit od 10.000 evra i da pokrenu svoj posao, što i ne bi bilo loše da se Srbija zove Švedska i da državne institucije poštuju zakone. Ali Srbija se ne zove Švedska, a zakoni se ne poštuju, iako postoje. Kroz predizbornu kampanju pitanje masovnog odlaska mladih i obrazovanih iz Srbije, koji poprima razmere egzodusa, skoro i da nije pomenut. Uglavnom su predsednički kandidati ovu poraznu statistiku pominjali odgovarajući premijeru na hvalospeve o uspesima njegove vlade. Zato će se ovaj porazan trend nastaviti i u budućnosti, sve dok stručnjaka više ne bude bilo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari