Demokratski za "sultana" 1

Prema preliminarnim rezultatima referenduma, promenu Ustava u Turskoj podržalo je 51,4 odsto birača, dok je 48,6 bilo protiv.

Simpatizeri vladajuće AKP odmah su počeli da slave, a predsednik Redžep Tajip Erdogan izjavio je da je turski narod pokazao zrelost i doneo istorijsku odluku.“Ovo je pobeda cele Turske“, poručio je Erdogan, koji obećava efikasniju i stabilniju vlast, nastavak privrednog rasta i životnog standarda, poraz terorističkih grupa… Opozicija osporava rezultat. Vodeća opoziciona CHP žaliće se najpre lokalnim, zatim i državnoj izbornoj komisiji. Glavna prokurdska HDP Evropskom sudu za ljudska prava ako, po njima, neispravni listići ne budu poništeni. Državna izborna komisija je odbacila navode o neregularnosti referenduma.

Pojednostavljeno rečeno, građani Turske su odlučili da Erdoganu omoguće da postane „moderni sultan“, dobije veća ovlašćenja, naravno ukoliko pobedi na izborima 2019. godine. Tada će, u skladu sa usvojenim promenama, u istom danu biti održani predsednički i parlamentarni izbori, a Tursku početi da vodi predsednik koji će biti šef i države i vlade. Turska će dobiti predsednički sistem američkog tipa, „samo“ što turski parlament i pravosudni sistem neće imati snage da kontrolišu tako moćnog predsednika. Ako se čudo desi i Erdogan ne pobedi 2019. godine, ispašće da je „džabe krečio“. Ali za to je preduslov još jedno čudo, da se turska opozicija dogovori i pronađe snažnog kandidata. Deluje poznato?

Mada je Erdogan uspeo da na referendumu dobije podršku za promene koje je želeo, ima dosta razloga da se zamisli. Pobeda je vrlo tesna, a referendum je pokazao da tek nešto manje od polovine građana ne deli njegovu viziju uređenja Turske. „Protiv“ promene Ustava glasala je većina u Istanbulu i Ankari, najvećim turskim gradovima kojima vlada njegova AKP. To je razlog za ozbiljnu brigu u 14 godina vladajućoj stranci Turske.

Ima i Evropa razloga za brigu. Članstvo je davno „ad acta“, ali Turska je EU neophodna zbog sporazuma o izbeglicama, koji Ankara sve češće dovodi u pitanje. Bez tog sporazuma Briselu neće biti lako, a dogovor sa moćnim i nepredvidivim čovekom iz Ankare je sve teži, pogotovo nakon oštrih reči razmenjenih tokom referendumske kampanje („Ti mene diktatoru, ja tebe fašisto“).
Srbija je, kao i ostatak sveta, pažljivo pratila referendum u Turskoj. Mnogima nije promaklo da se predsednik Erdogan na biračkom mestu pojavio u karirano-plavom sakou. Isti ili bar slični nosio je premijer i budući predsednik Vučić. Samo sličan ukus?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari