Povlačenje u rijaliti 1

Cinično zvuči stav najviših zvaničnika Srbije da se država povukla iz medija.

Ciničan kontrastav bi glasio da se možda jeste povukla iz medija ali je zato ušla u štampane tabloide i rijaliti televizijske programe, koji doživljavaju razmah dostojan gebelsovske propagande. Zašto propagande? Jer ona ne priznaje objektivnu stvarnost već samo realnost kakvu hoće da proizvede vlast i vladajuća partija. Ako vrh vladajuće partije ume da se zaboravi i da živi isključivo u sopstvenoj stvarnosti, ogroman ostatak Srbije nema tu moćnu privilegiju i osuđen je na ono što je istina. A, istina je da to što država, odnosno vladajuća partija, više ne uređuje medije i ne izdržava ih – formalno i zakonski, ne znači da ona više nikakvih obaveza nema sem da bude moćan igrač na sveodlučujućem tržištu. Naprotiv, država zakonski, formalno i nepristrasno treba da omogući uslove da se mediji i tržišno, ali i društveno odgovorno takmiče na tržištu koje nije džungla naseljena predatorima.

Da li naša država i vlast to rade? Da li je vrhunsko licemerje kada postoji agencija nedefinisanog zakonskog statusa – Tanjug kao nelojalna konkurencija Beti i FoNetu, ali je zato vrlo lojalna političkim stavovima vladajuće partije? Da li neki imaju privilegiju da ne plate ili odlože plaćanje poreza kao što je to bio slučaj sa Pinkom i Željkom Mitrovićem, a drugima se, poput Kurira inspekcija „useli“ u prostorije, a računi blokiraju. Da li je u redu i u skladu sa javnim interesom kada tabloidi bliski vrhu SNS prozivaju Vukašina Obradovića da je „uzeo pare“, projekte i donacije, za regularno učešće na konkursu na kome je portal Vranjskih dobio 150.000 dinara, a medij za koji se zna da je stranačka televizija SNS 6,5 miliona dinara? Sad je, su po njima, je li, Vranjske pohlepne, dok su TV stanice u vlasništvu funkcionera SNS primeri tržišne uspešnosti i samožrtvovanja za javni interes? I neka Obradović umre od gladi, ako hoće da štrajkuje i da se pobuni, kada ne shvata koliku mu milost ustvari čini vlast što mu gleda kroz prste što uopšte postoji i što ponekad ne uspeva da izmiri svoje obaveze na vreme, iako pre ili kasnije sve dažbine državi plati, kao uostalom i milioni građana Srbije. Jer, ko je Vukašinu Obradoviću i drugim medijima koji nastoje da ostanu slobodni i netabloidni kriv, sam je izabrao da se zalaže za javni interes, a svevideća država je tu da ga lupa „slobodnim“ tržištem, inspekcijama i blokadama kad god vladajuća partija nađe za shodno.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari