Renesansa ekstremizma 1

„Klošari neka laju, drugo ni ne znaju. Ali neće ni to dugo trajati, jer SPISAK POSTOJI.“

Ova otvorena pretnja jedan je od pristojnijih komentara koji je stigao na adresu televizije N1 nakon što je novinarka ove kuće Marija Antić upitala humanitarnog, ali i desničarskog aktivistu Arnoa Gujona o njegovoj političkoj prošlosti. Istovremeno, nešto slično se dogodilo i opozicionoj narodnoj poslanici Mariniki Tepić, koja je javno govorila o tome da DŽim Douson, prononsirani ekstremni desničar iz Škotske, već mesecima obilazi srpske manastire.

„Kako je moguće da je ovakva individua našla utočište u Srbiji i da donira srpske manastire. A fotografije donacija koje se javno mogu videti ne sadrže hranu, ni lekove, već više liče na duge i kratke cevi u obliku oružja“, upitala je Marinika Tepić u skupštini. Usledila je salva uvreda i pretnji koje je Tepićeva prijavila policiji.

NJih dve su poslednje u nizu ušle u sve manje ekskluzivan klub ljudi kojima je prećeno zbog postavljenog pitanja ili iznošenja stava. U moralno razorenom društvu, pretnja smrću je, na neki način, postala statusni simbol. Slobodnomisleći ljudi su počeli da se dele na dve kategorije – na one kojima je prećeno i one kojima će biti prećeno.

Kako je rasista, ksenofoba i drugih ekstremista koji nasilje vide kao prihvatljiv vid komunikacije uvek bilo i biće, moramo se zapitati šta je to u društvenoj klimi što ih je podstaklo da izađu ispod kamena. Šta ih je to izvuklo iz memljivih laguma u kojima su se posakrivali početkom veka i dalo im samopouzdanja da dođu među ljude?

Odgovor na ovo pitanje lako može da da svako ko makar i ovlaš prati domaće medije. „Ivanović oslobođen optužbi zbog spiska ‘srbomrzaca'“, „Odbačene prijave novinara zbog napada na inauguraciji Vučića“, „Ponovo odloženo suđenje Goranu Davidoviću“, nasumično su odabrani medijski naslovi koji precizno pokazuju odnos koji pravosuđe ima prema ekstremizmu. Takođe, svako ko slučajno baci pogled na prenos skupštinske sednice može da vidi da je primitivizam ušao i u temeljne demokratske institucije. Najzad, odnos nipodaštavanja i tihog prezira prema onima koji postavljaju pitanja ili iznose drugačiji stav je obrazac ponašanja koji se građanima emituje sa najvišeg mesta u državi.

Stoga, pravo pitanje nije zbog čega su ekstremisti sve slobodniji da prete i vređaju. Pravo pitanje je – kada će sa reči preći na dela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari