Usvajanjem Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova Srbija je ispunila međunarodne standarde, ali zbog nepoštovanja jedinstvenog pravnog poretka i vladavine prava, nije omogućena kompatibilnost zakonskih propisa, zbog čega novo zakonsko rešenje nije prepoznatljivo u sistemu pozitivnog prava. S druge strane, imajući u vidu činjenicu da raste broj radnih sporova koji se rešavaju pred sudovima opšte nadležnosti, kao i dužinu trajanja tih postupaka (duže od tri godine), unapređenje alternativnih metoda rešavanja dalo bi ogroman doprinos poštovanju ljudskih prava, principa vladavine prava i pravne države.

Ovi stavovi izrečeni su na okruglom stolu „Inicijativa za izmene i dopune Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova“, koji je organizovala Unija poslodavaca Srbije. Skup je, inače, deo projekta „Socijalni partneri zajedno za izmene i dopune Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova u svetlu izmena radnog zakonodavstva“, koji realizuje Inicijativa za razvoj i saradnju, uz podršku Unije poslodavaca Srbije, Saveza samostalnih sindikata Srbije i UGS Nezavisnost. Predstavnici tih asocijacija su, u saradnji sa tutorskim timom Beogradske otvorene škole, izradili Nacrt preporuka za izmenu i dopunu Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova, koji će u narednom periodu biti predstavljen i stručnoj javnosti u Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu.

Autori tog dokumenta smatraju da je potrebno uvesti medijaciju, kao način rešavanja individualnih radnih sporova, jer bi se time stranama u sporu omogućilo da sporazumno okončaju postupak (tzv. WIN-WIN sporazum). Neophodno je, takođe, precizirati postupak arbitraže, s obzirom na to da je nadležnost Agencije u postupku mirnog rešavanja individualnih radnih sporova ograničena. Predlagači smatraju da bi izmenama Zakona trebalo predvideti rok od trideset dana za okončanje postupka mirenja nakon raspuštanja Odbora za mirenje. Potrebno je usaglasiti Zakon o mirnom rešavanju radnih sporova sa Zakonom o izvršenju i obezbeđenju, čime bi se omogućio nesmetan postupak izvršenja rešenja arbitara. Poželjno je uvesti određeni vid društvene osude ili „sankcije“ za strane koje ne pristupe izvršenju sporazuma.

Dvostepenost kao garant pravne sigurnosti

Polazeći od činjenice da je arbitaža svojevrsni vid kvazisudskog rešavanja spora u kome arbitar, nakon sprovođenja dokaznog postupka, donosi rešenje koje obavezuje obe strane i ne postoji mogućnost pravnog leka, odnosno žalbe, predlagači izmena i dopuna Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova smatraju da bi bilo dobro uvesti dvostepenost, kao garant pravne sigurnosti i poštovanja ustavnog prava na žalbu. Postupak po žalbi odvijao bi se pred tročlanim većem arbitara, odabranih sporazumom strana u roku od tri dana, ili rešenjem direktora Agencije. Veće arbitara može prvostepeno rešenje da potvrdi, da ga vrati na ponovni postupak, koji bi vodio drugi arbitar, ili da meritorno reši spor, ako ima dovoljno dokaza.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari