Procena: Da li će se sve završiti jednim potezom, odnosno da li će američke Federalne rezerve jednim potezom podići kamatne stope, ili će to biti ciklus od više manjih korekcija naviše? To je osnovno pitanje sa kojim ulazimo u treći kvartal 2015. godine. Ukoliko se sve dogodi odjednom, dolar će slabiti jer će tržište da reaguje tako kao da su Federalne rezerve „završile posao“, što će izazvati marginalni skok cene kapitala i usporiti očekivani rast.

S druge strane, ako bi Federalne rezerve u više navrata u naredna 24 meseca podizale kamate, onda bi referentna kamatna stopa, do 2018. godine, dostigla nivo od dva odsto. To bi predstavljalo sporu, ali dramatičnu, promenu u odnosu na prethodnih devet godina, kada su kamatne stope težile nuli i verovatno bi izazvalo nestabilnost klasičnih portfolija. Ali ja ne verujem da američka, a još manje svetska, ekonomija mogu da izdrže takav pritisak, što navodi na zaključak da će se ići na jednokratno povećanje, kao najmanje bolnu opciju. Stav analitičara FED-a je da su agregatne prednosti niskih kamatnih stopa, posmatrano na duži rok, manje od cene stvaranja „balona“ ili, kako se to stanje naziva u žargonu centralnih banaka, „inflacije aktive“.

Jednokratni pristup: U proceni da će biti primenjen „jednokratni“ pristup pošao sam od pretpostavke da će FED da preduzme određene mere monetarne politike kako bi se ostvarili deklarisani ciljevi: inflacija od dva odsto, stabilna (neinflatorna) nezaposlenost od četiri do pet odsto i dugoročni rast BDP od tri odsto. Jednačina glasi: (inflacija + dugoročni rast) – (nezaposlenost) = 2 odsto inflacije + 3 odsto rasta BDP – 5 odsto nezaposlenosti = 0 odsto. FED će podići kamatne stope kada rezultat ove jednačine bude iznad jedan odsto, a sniziće ih kada rezultat padne ispod minus jedan odsto. Ukoliko se analitičari Federalnih rezervi oslone na istorijske podatke, onda ne bi trebalo da budu spremni za podizanje kamatnih stopa. Ali, uprkos tome, oni najavljuju rast stopa. Kako je to moguće? FED želi da se osloni na inflaciju aktive kako bi ublažio posledice veoma jeftinog novca. Drugim rečima, prvo podizanje visine kamata neće biti zasnovano na egzaktnim pokazateljima, već na politici, a septembar je pogodan trenutak za delovanje. Jedan od nepovoljnih pokazatelja je negativna stopa rasta BDP-a koju je američka ekonomija zabeležila u prvom kvartalu ove godine. Tome treba dodati činjenicu da je kineski rast na ivici kolapsa i da Evropa i dalje razočarava (iako postoji izvestan napredak), tako da globalni rast, po svemu sudeći, neće dostići magičnu granicu od tri odsto. Štaviše, polazeći od pretpostavke da se kamatne stope neće uvećavati, makroekonomista Sakso banke Mads Kefed, na osnovu projekcija rasta u SAD od 2,4 odsto, u Evropi od 1,8 odsto, u Kini od 6,7 odsto i u Japanu od jedan odsto, predviđa rast od 2,4 odsto. Ova predviđanja ukazuju na relativno loš rezultat, naročito imajući u vidu da su cene inputa znatno niže nego što su bile u 2013. ili 2014.

Nulti rast: Već izvesno vreme suočavamo se sa ekonomskom klimom nultog rasta, nulte inflacije i nedostatka reformi, što navodi na zaključak da većina aktive ima petogodišnji očekivani nulti povraćaj investicije, pa će odvajanje od nulte stope rasta biti bolno bez reformi, a rast inflacije bi mogao da iznenadi. Ulaskom u 2015. godinu na tržištu je nastao konsenzus u pogledu straha od deflacije – upravo suprotno od 2014. godine, kada je Evropska centralna banka poricala da će biti inflacije u prvom kvartalu. Činjenica je da i dalje rastu inflatorna očekivanja, koja se mere break-even stopom (razlika između nominalnog prinosa na obveznice sa fiksnom kamatom i stvarnog prinosa na obveznice vezane za inflaciju) na desetogodišnje obveznice. Izvesno je da je „premija na rok“, ili očekivana kompenzacija za inflaciju, dramatično uvećana, što znači da inflacija raste brže od ekonomskog rasta. To dalje navodi na pretpostavku da će prinosi na desetogodišnje obveznice u Americi i Nemačkoj rasti za sto baznih poena. Prinos na nemačke desetogodišnje obveznice već uključuje buduću inflaciju. Ovo povećanje cene kapitala dodatno će usporiti rast, a marginalno podizanje cene kapitala povećava opterećenje dužnika.

Finalna faza: Nalazimo se u finalnoj fazi višedecenijskog ciklusa sve nižih prinosa i inflacije. Na nultom nivou ništa ne funkcioniše. Voda se na nula stepeni zamrzava, a slična je situacija i sa ekonomijom. Upozorenje glasi: ulazimo u period najznačajnijih promena u prinosima, s obzirom na to da će najverovatnije doći do podizanja kamatnih stopa, a viša cena kapitala, u sprezi sa povećanjem cena inputa, ponovo će dovesti ekonomije Evrope i Amerike do nultog rasta. Međutim, posle toga treba očekivati oporavak ekonomije kako na makro, tako i na mikro planu. Dakle, imali smo pogrešan start 2015. godine, koji se zasnivao na nadi, pa ćemo imati pad u ciklusu na početku 2016, od kada ćemo videti napredak u privredi odozdo nagore (umesto makro pristupa, odozgo nadole). Dobra je vest što će poslovni ciklus biti ponovo aktiviran posle gotovo osam godina hibernacije. Loša vest je što novac mora da dolazi sa tržišta akcija i obveznica ka realnoj ekonomiji, ostavljajući očekivane prinose na nuli i stvarajući veću nestabilnost kao nusproizvod. Kao i uvek, završiću citatom jednog od mojih najomiljenijih političara svih vremena – Vinstona Čerčila: „Uspeh nije konačan, neuspeh nije fatalan, bitna je samo hrabrost da se nastavi“.

Autor je glavni ekonomista Sakso banke

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari