Statistika kaže da više od 150 miliona ljudi u svetu uživa u blagodetima zdravstvenog turizma, koji beleži profit veći od 100 milijardi dolara. Na ekspanziju ovog vida turizma ukazuje i istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji prema kojem je svaki dvadeseti Britanac spreman da otputuje u inostranstvo u potrazi za odgovarajućom zdravstvenom uslugom.

Potrebe poklonika zdravstvenog turizma na pravi način su, čini se, razumeli Mađari, koji u ovom segmentu turizma beleže rast od osam odsto, a impresivnim rezultatima mogu se pohvaliti i Italijani – udeo zdravstvenog turizma u ukupnom bruto domaćem proizvodu te zemlje premašio je 18 odsto. Primera za ugled ima i u neposrednom okruženju, a jedan od njih je, svakako, Slovenija, koja je, takoreći maksimalno, iskoristila svoj potencijal od 87 termalnih izvora i u tom pogledu mogla bi da se uporedi sa Mađarskom, Islandom i Japanom. Ilustrativni su i podaci Evropske SPA asocijacije koji ukazuju na to da velnes putovanja čine 60 odsto svih putovanja u zdravstvene svrhe. U prilog tome da ova vrsta hedonizma stiče sve više poklonika govori i činjenica da na evropskom tržištu ima oko 1.200 spa i velnes centara (najviše ih je u Nemačkoj) i svi dobro posluju.

I Srbija se, doduše stidljivo, pozicionira na svetskoj mapi zdravstvenog i velnes turizma. Svi se, međutim, slažu s konstatacijom da je to znatno ispod nivoa na kojem bi, sudeći prema prirodnom potencijalu termalnih i termomineralnih voda, čija se temperatura kreće od 14 do čak 98 stepeni (procenjuje se da takvih izvora ima oko 360), ali i tradiciji dužoj od 160 godina, trebalo da bude. Zanimljiva su i zapažanja da bi upravo to mogla da bude naša komparativna prednost, naročito imajući u vidu preporuku Evropskog udruženja banja, prema kojoj bi turizam centralne i istočne Evrope trebalo da se bazira na termalnim vodama i talasoterapiji. Da ni izdaleka nismo iskoristili prirodno bogatstvo, na kojem bi mogli da nam pozavide i mnogo razvijenije zemlje, svedoči i podatak da je u ovom trenutku aktivno tek četrdesetak banja i 25 rehabilitacionih centara, pri čemu banje učestvuju u ukupnom turističkom prometu sa 12 do 15 odsto, a u broju noćenja sa oko 40 odsto.

U kontekstu ove priče, i nekako po inerciji, nameće se pitanje koliko će formiranje Klastera zdravstvenog, velnes i spa turizma Srbije (osnovan u martu 2012. godine) doprineti podizanju nivoa konkurentnosti industrije zdravstvenog turizma i, što je takođe važno, olakšati pristup kako domaćim, tako i međunarodnim izvorima finansiranja – reč je o fondovima Evropske unije, pre svega IPA programima prekogranične saradnje, ali i drugim vrstama finansijske podrške. Ako je suditi prema iskustvima razvijenih država, u kojim su klasteri prepoznati kao efikasan mehanizam za podsticanje rasta konkurentnosti malih i srednjih preduzeća i jedan od glavnih aktera regionalnog razvoja, onda su očekivanja da će to biti vetar u leđa ovom segmentu turističke privrede sasvim realna. Problem je, međutim, što je jedan od uslova održivosti klastera stabilno finansiranje, posebno u prve tri godine, kada se razvija mreža i uspostavlja poverenje između članica.

– Razvijene zemlje daju značajnu finansijsku podršku unapređenju rada klastera, posebno podstičući povezivanje malih i srednjih preduzeća sa istraživačkim institucijama. Tako će, recimo, do 2020, u zemljama EU, naglasak biti stavljen na intersektorsko povezivanje klastera. Nasuprot tome, klasteri u Srbiji, kojih ima 47, suočavaju se sa problemom finansijske održivosti, s obzirom na to da se finansijska podrška svodi na subvencije Nacionalne agencije za regionalni razvoj, koje se dodeljuju jednom godišnje. Problem je što se obim subvencija iz godine u godinu smanjuje. Prošle godine za te namene izdvojeno je sedam milijardi dinara, što je u proseku oko 600.000 dinara po klasteru. Pritom treba podsetiti da su novac dobili samo oni klasteri čiji je projekat prihvaćen. I još nešto. Finansijska podrška pokriva maksimalno 50 odsto ukupnih troškova projekta, dok ostatak sredstava treba da obezbede sami klasteri, što je dodatna poteškoća – komentariše za Danas Nataša Ranitović, predsednica Klastera zdravstvenog, velnes i spa turizma Srbije, i dodaje da su kriterijumi za dobijanje subvencija zahtevni i nije ih lako ispuniti.

Uz opasku da treba pohvaliti Nacionalnu agenciju za regionalni razvoj zbog transparentnosti postupka, odnosno jasno definisanih kriterijuma za ocenjivanje projekta, naša sagovornica izražava negodovanje zbog malog obima sredstava na koje mogu da računaju. Podseća takođe da većina klastera obezbeđuju finansijsku održivost zahvaljujući učešću na projektima koji se finansiraju iz domaćih izvora i fondova EU, a manjim delom naplatom članarine i naglašava da se sve svodi na entuzijazam menadžera klastera. U ovom trenutku oči su uprte u program razvoja klastera za period 2015/2020. godine čija je izrada poverena Ministarstvu privrede.

Turistički poslenici ne spore da Srbija ima šansu da postane razvijena i autentična destinacija zdravstvenog, spa i velnes turizma, u koju se gosti rado vraćaju, ali kao preduslov za to navode ponudu inovativnih i standardizovanih usluga. To praktično znači da se od srpskih spa i velnes hotela očekuje da gostima ponude kombinaciju orijentalnih i zapadnjačkih metoda, sa akcentom na autentični velnes karakterističan za seoska područja. Srbija inače „kaska“ za zemljama u okruženju kad je reč o velnes i spa programima, što otvara vrata ulaganjima, ali, s druge strane, podrazumeva utvrđivanje vizije i strategije razvoja tog segmenta privrede.

Dobar učinak

– Cilj Klastera, koji okuplja 36 članica (24 MSPP i 12 potpornih institucija), jeste podrška razvoju zdravstvenog, velnes i SPA turizma u Srbiji, kroz promociju mreže klastera i razmenu iskustava i znanja. Do sada smo realizovali četiri projekta koje je sufinansirala Nacionalna agencija za regionalni razvoj. Osim toga, Klaster je 2013. i 2014. godine bio uključen u pilot-projekat (deo projekta CLOUD) koji je finansiran iz fondova EU. Pomenuću još jedan uspešan klasterski projekat – reč je o prošlogodišnjoj VI CEI Konferenciji o zdravstvenom, velnes i spa turizmu, koju je kofinansirala Centralna evropska inicijativa. Konferencija je okupila 130 predavača iz 10 zemalja: Austrije, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske i Srbije – kaže Nataša Ranitović, predsednica Klastera zdravstvenog, velnes i spa turizma Srbije.

CG: Osnovan Klaster zdravstvenog turizma

Zdravstveni turizam u Crnoj Gori nije na nivou na kojem bi mogao da bude imajući u vidu tradicionalno dobru povezanost sektora zdravstva i turizma, kao i stručni kadar i već izgrađenu infrastrukturu. U nameri da poprave situaciju na tom planu zdravstveni radnici su odlučili da osnuju prvi Klaster zdravstvenog turizma Crne Gore. Osnivači Klastera, koji je već okupio više od 40 članova, tvrde da zdravstveni turizam može naći svoje mjesto u turističkoj ponudi, utoliko pre što ne zavisi od vremenskih uslova i podstiče dolazak turista i van turističke sezone. Osnivanje Klastera pozdravili su i predstavnici državnih institucija koji su ocijenili da je to pravi potez. Tako, recimo, podršku Klasteru pruža Odbor Udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne, a tu ideju su pozdravile i lokalne uprave, naročito one u kojima se nalaze poznati zdravstveno-rehabilitacioni centri, poput Herceg Novog i Kotora. Za dalji razvoj Klastera posebno je značajna činjenica da Vlada Crne Gore planira da do kraja 2015. godine uradi prvu strategiju razvoja zdravstvenog turizma.

Izvršni direktor Klastera zdravstvenog turizma Crne Gore, Vlatko Stijepović, najavio je formiranje nekoliko sektora – za razvoj, dentalni turizam, spa i velnes, marketing, obrazovanje, sportsko-rekreativni turizam… Saopštio je, takođe, da će na Sajmu turizma u Budvi (16. aprila) biti održan okrugli sto „Potencijali i pravci razvoja zdravstvenog turizma u Crnoj Gori“.

Kao ilustraciju za to koliko je priroda bila „naklonjena“ kad je riječ o izgradnji objekata za rehabilitaciju i liječenje, treba pomenuti planinske masive Orjena i Lovćena koji, i bukvalno rečeno, izranjaju iz Jadranskog mora izdižući se iznad Herceg Novog i Kotora. To čini klimu u ovom dijelu Crne Gore veoma pogodnom za razvoj zdravstvenog turizma. Otuda ne čudi što su na ovom prostoru još u 18. vijeku izgrađene neke od bolnica. Tako je na mjestu Vojne bolnice u Meljinama kod Herceg Novog još 1732. godine postojao stacionar. Potom je 1864. godine Austrougarska izgradila prvu vojnu bolnicu da bi poslije Drugog svetskog rata Vojska Jugoslavije na tom mjestu, na samoj obali mora, izgradila i danas prestižnu zdravstvenu ustanovu. Treba pomenuti i podatak da je 1920. godine Kraljevska vlada proglasila Prčanj (nalazi se na osam kilometara od Kotora) za prirodno lječilište. Tu je kasnije izgrađen Institut za rehabilitaciju Vrmac, tako nazvan po istoimenom brdu. Zbog strujanja planinskih vjetrova sa Lovćena i blizine mora, Vrmac je takoreći idealno mjesto za oporavak ljudi koji imaju problema sa plućima. Ništa manje atraktivan nije ni Institut „Simo Milošević“ u Igalu, koji je izgrađen 1949. godine i koji je odavno postao brend zdravstvenog turizma. Tačnije ovo je najpoznatije banjsko lječilište na Balkanu zbog ljekovitog blata. Ovaj institut je i po smještajnim kapacitetima veći od Meljina i Vrmca jer raspolaže sa 1.450 kreveta.

Željko Andrić, direktor sektora za hotelijerstvo Instituta „Simo Milošević“, izjavio je na skupu u Privrednoj komori da je ovaj objekat jedinstven kako po sadržajima tako i po stručnjacima koji pružaju visok kvalitet usluge. „Zato toliko dugo i uspješno traje prodajući svoje zdravstvene usluge i stranim gostima, prije svega iz Norveške i Njemačke“, s ponosom ističe Andrić.

I Ulcinj ima izvanredne uslove za razvoj zdravstvenog turizma, prije svega zbog dugih pješčanih plaža, dok u Brezoviku pored Nikšića već nekoliko decenija postoji bolnica u kojoj se uspješno oporavljaju plućni bolesnici.

Branka Pejović

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari