Ako je suditi prema izjavi Rasima Ljajića, ministra trgovine, turizma i telekomunikacija, hleb „sava“ neće poskupeti. Zahteve za poskupljenjem hleba Ljajić je okarakterisao kao „spekulativne radnje trgovaca i mlinara koje su imale za cilj da cena pšenice poraste za oko pet dinara po kilogramu“. Odgovor na tu spekulativnu rabotu će, prema rečima ministra, najpre biti intervencija iz Robnih rezervi, a ukoliko to ne da očekivane rezultate, moguće je i privremeno ukidanje carine na uvoz pšenice.

Da razloga za novu korekciju cene hlebnog žita nema – govori podatak da je ovogodišnji rod pšenice premašio dva miliona tona, što je dovoljno ne samo za podmirenje domaćih potreba već i za izvoz. Potrebe domaćeg tržišta kreću se između 1,2 i 1,3 miliona tona, što znači da za izvoz ostaje nešto manje od milion tona pšenice, od čega je do sada izvezeno između 350.000 i 400.000 tona. Ministar trgovine je najavio i da će Uredba o prometu i prodaji hleba, koja je, inače, oročena do 31. januara naredne godine, biti produžena i posle tog datuma.

– Zahvaljujući, pre svega, dobrom ovogodišnjem rodu nije bilo nikakvog razloga za skok cene pšenice, koja je veštački podignuta sa 19 na 24,5 dinara po kilogramu. Reč je o poskupljenju od 30 odsto, što svakako mora da se odrazi na promet i cenu brašna i hleba. Treba, međutim, naglasiti da je cena pšenice stabilna na svim berzama u Evropi, a na budimpeštanskoj čak i pada. Samo kod nas, odnosno na Produktnoj berzi u Novom Sadu, cena pšenice raste zahvaljujući, pre svega, nekolicini mešetara, firmama koje otkupljuju najveće količine i na taj način kontrolišu kretanja na berzi – komentariše za Biznis Zoran Pralica, predsednik Unije pekara Srbije.

Ovaj problem će, po rečima našeg sagovornika, biti rešen preuzimanjem dela pšenice iz Robnih rezervi po ceni od 20 dinara za kilogram kao i polugodišnjem ukidanju carina na uvoz te žitarice. Reč je o merama koje su dogovorene na sastanku predstavnika Unije pekara sa ministrom trgovine.

U Srbiji se, inače, svakog dana ispeče oko 3,5 miliona vekni hleba „sava“, čija je cena regulisana, dok se za ostale vrste hleba formira slobodno.

– Da nije Uredbe o prometu i prodaji hleba, „sava“ bi koštao između 70 i 80 dinara. Međutim, zahvaljujući tome što Uredba definiše povraćaj, trgovačku maržu i rokove plaćanja, njegova cena može da varira između 46 i 49 dinara, u zavisnosti od cene pšenice – navodi naš sagovornik.

Nelojalna konkurencija

– Velike proizvođače hleba, odnosno industrijska postrojenja koja uredno plaćaju sve dažbine državi, ugrožavaju mali pogoni koji imaju peći za proizvodnju hleba. Zaposleni u tim pogonima najčešće nisu prijavljeni, a hleb se prevozi u neadekvatnim vozilima. Zahvaljujući tome, oni tržištu mogu da ponude jeftiniji hleb i kod njih se snabdevaju mnoge samostalne trgovinske radnje. Takvih pogona je najviše u centralnoj Srbiji i mi očekujemo da uskoro krene kontrola te delatnosti, u protivnom naš opstanak može da bude doveden u pitanje – upozorava Zoran Pralica, predsednik Unije pekara Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari