Stanje konfuzije u vezi sa Kinom je zapanjujuće. Prava je retkost videti toliko pametnih ljudi koji su u isto vreme toliko zbunjeni. Kina, izgleda, ostaje posebna enigma za anglosaksonske analitičare koji su odrasli u sistemu centralnih banaka i kreatora politike koji žele da po svaku cenu nastave sa politikom „odlaganja i pretvaranja“. Moj zaključak je da je Kina, devalvacijom juana, prestala da se pretvara. Pomalo sam uznemiren zbog toga što sam se, s puta u Kinu (početkom jula), vratio sa tri značajna saznanja na osnovu kojih je trebalo da mi bude jasno da se sprema devalvacija.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Prvo saznanje, koje me je najviše iznenadio, jeste da je tempo liberalizacije u Kini mnogo brži nego što su čak i kreatori politika i regulatori mogli da pretpostave. Drugo, internacionalizacija juana bila je najznačajnija tema i nešto o čemu sam stalno morao da razgovaram i upravo ta okolnost me dovodi do trećeg zapažanja – svi veliki igrači na deviznom tržištu imali su kratke pozicije u juanu (i očekivali su njegov pad)! Da, moguće je da stvari ne razumem baš najbolje, ali važniji zaključak je da devalvacija kineske valute nije trebalo da bude potpuno iznenađenje. Naprotiv, ona se desila u određenom kontekstu. To je značajan i hrabar korak, koji se ipak savršeno uklapa u plan podrške razvoju kineske ekonomije u očekivanju projekta „Put svile“, koji treba da startuje 2016/17. godine. Katalizator je i dalje internacionalizacija juana, a to znači uključivanje u Specijalna prava vučenja Međunarodnog monetarnog fonda za šta je, takođe, potrebno da kurs kineske valute bude u većoj meri tržišno uslovljen.

Iako je Kina povukla ovaj potez uoči eventualnog podizanja kamatnih stopa američkih Federalnih rezervi u septembru, postoje jasne indicije da to neće zaustaviti Fed. Činjenica je, takođe, da potez Pekinga prethodi poseti (u septembru) kineskog predsednika Sija Đinpinga SAD. Da, Kina ima plan. Možda se svi neće složiti s tom konstatacijom slažu, ali plan postoji. A da li postoji plan za Grčku, Evropu, Latinsku Ameriku, pa i za SAD? I pre nego što me proglase za ljubitelja svega kineskog, dopustite mi da naglasim da imati plan ne znači nužno i sprovesti ga. Ali, ako devalvaciju juana bude pratila dalja integracija i bolji pristup kineskom finansijskom tržištu, vremenom će se pokazati rezultati. Jer, kako bi pomak od zatvorene ka otvorenoj ekonomiji mogao dati negativne rezultate? Devalvacija će imati pozitivan uticaj na kineski rast ali, da budem iskren, mislim da će koktel koji čine niže kamatne stope (smanjenja obaveznih rezervi banaka su počela u februaru) i niže cene roba i energije, pružiti veći podsticaj razvoju, nego potezi koje se odnose na valutu.

Mnogi analitičari sa kojima sam razgovarao smatraju da se Kina „urušava“, ukazujući na potencijalnu opasnost od tzv. kineskog balona. Zato bi se trebalo osvrnuti na nekoliko pokazatelja. Prema nedavno objavljenom izveštaju konsultantske kuće Mekenzi, odnos ukupnog duga Kine i bruto domaćeg proizvoda je 282 odsto (u slučaju da se pitate, dug Japana u odnosu na BDP je 517 odsto, a Španije – 401 odsto). Mislim da je u tome poenta. Prevelika pažnja posvećuje se kretanju juana, a nedovoljna širim makroekonomskim implikacijama. Nominalni rast BDP-a Kine prevazilazi cenu duga, a bruto domaća štednja, koja čini 49,9 odsto BDP-a, kineskim vlastima pruža dubok i stabilan izvor finansiranja. U izveštaju Mekenzija se s pravom ističe da je „brzina rasta duga zabrinjavajuća“, ali pritom treba uzeti u obzir činjenicu da Kina tek sazreva i da se nalazi na sasvim različitoj tački društveno-ekonomskog ciklusa u odnosu na razvijena tržišta. To, zapravo, znači da su investicije značajnije od povraćaja, a dobra vest je da je od 2008. do 2010. godine, Kina samo trošila više novca. Ona, međutim, sada otvara svoja tržišta.

I najzad, ovaj potez kineske centralne banke treba staviti u sledeći kontekst: juan je za 14 odsto jači nego što je bio prošle godine, dolar je rastao u odnosu na sve ostale valute, a obim izvoza je niži. Što je najvažnije, dva najveća konkurenta Kini – Koreja i Japan, su u prethodne dve godine devalvirali svoje valute za 15 odsto, odnosno za 40 odsto. Blumberg procenjuje da će devalvacija valute od 10 odsto značiti rast izvoza za deset odsto (po mom mišljenju klizna devalvacija od 10 do 15 odsto je sasvim izvesna). Ono što je negativno jeste rizik od iseljavanja kapitala. Prema procenama Blumberga svaki pad vrednosti juana za jedan odsto znači odliv kapitala od 40 milijardi dolara. To jeste rizik, ali taj rizik Kina, čije devizne rezerve premašuju 3,4 hiljade milijardi dolara, može da izdrži. Ovo su, međutim, samo reči. Pravi test je kako će tržište reagovati u naredne, dve ili tri nedelje. Suštinski, mislim da je kineska poslovica ispravna: predstojeći događaji zaista bacaju senku pred sobom. Ali moramo se zapitati da li druga poslovica još više odgovara: „Mudar čovek ne bi trebalo da se oslanja na zid koji je sklon padu“…


Procena

* Nagli rast pokazatelja rizika gubitka vrednosti (VaR) usloviće ulaganje u manje rizične instrumente. Manja transparentnost, niži rast, kao i rizik od deflacije ukazuju na rizik od pada cena akcija.
* Očekuje se pad vrednosti američkog dolara – kurs bi mogao da se kreće oko 1,14/1,15 u odnosu na evro (pre nego što se vrati na nivo od 1,10), da bi do kraja godine dostigao nivo od 1,19. Potez koji je Kina povukla pokreće događaje koji će pažnju preusmeriti sa recikliranja viška kapitala iz Azije na američko tržište obveznica i na, verovatno značajno, smanjenje deviznih rezervi Kine koje trenutno iznose 3,6 biliona dolara. Jednostavno rečeno, Amerika će iz Azije dobijati manje novca da finansira svoj deficit, što će izazvati rast cene kapitala. Tome treba dodati činjenicu da je jačanje dolara u inverznoj korelaciji sa ciklusom povećanja kamatnih stopa (veća cena kapitala slabi američki dolar; kako cena novca raste, vrednost dolara mora da se koriguje naniže zbog njegovog statusa rezervne valute).

* Berzanske robe i materijalna sredstva će postati privlačniji. Kina se otvara; Narodna banka Švajcarske ne podržava postavljanje minimalne vrednosti franka; američke Federalne rezerve i Banka Engleske napuštaju politiku kvantitativnog popuštanja; a manje recikliranja će oslabiti američki dolar, pa će proces koji polazi od nultog rasta, nultih kamatnih stopa i nulte nade dovesti sva „papirna“ sredstva do nultog očekivanog prinosa… Prema tome, očekuju se atraktivnije vrednosti, primera radi, zlata i srebra. Kineski investitori se već okreću ka zlatu – napuštaju tržište nekretnina, akcija i depozite u državnim bankama, i okreću se jedinoj „valuti“ koja nije pod kontrolom centralne banke: zlatu.

Autor je glavni ekonomista Sakso banke

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari