Pre nekoliko stotina godina, s kraja 15. i na početku 16. veka, u vreme početka industrijalizacije Engleske (gde tada bi Srbija), radi gajenja ovaca zbog vune, seljaci bivaju nasilno odvajani od zemlje i masovno pretvarani u proletere.

Tomas Mor je tu pojavu izrazio metaforom: Ovce su pojele ljude! „One, koje su toliko blage i koje toliko malo jedu, sada su, kako čujem, počele da bivaju toliko proždrljive i divlje da proždiru ljude…“ Danas, posle pet-šest vekova od vremena kada su ovce jele ljude, svedoci smo nove faze u razvoju osobenog kanibalizma. Danas radnici bivaju nasilno odvajani od rada i masovno pretvarani u prekarne radnike, a proletarijat u prekarijat! Profit jede ljude! Optimisti se nadaju da stvari neće izaći na zlo. Zaista, nisu ovce odistinski pojele ljude, preostalo nas je pa, verovatno, ni profit neće pojesti čoveka, poneko će preostati. Optimisti k'o optimisti, nadaju se da će biti među preostalima. Uostalom, ne reče li onaj „penzos“: Biće nama života dok je onih kontejnera! Pesmisti, pak, nesreću vide u bolnom procesu izjedanja čoveka. I zaista, ako je čovek počeo da postaje čovekom kada je počeo da radi, i bivao čovekom upravo po tom radu, šta će s njim biti ako ovaj homo sapiens biva odvajan od rada, ako glavno obeležje rada postane njegova nesigurnost, nestalnost, neizvesnost… Danas se sve više piše i govori o prekarnosti rada, o procesu onesiguravanja rada i života onih koji žive od rada. Akcija protiv prekarnog rada su tek u povoju. Izdvaja se, na primer, IndustriAll Global Union, novoformirana svetska sindikalna konfederacija, koja okuplja više od 50 miliona članova iz 141 zemlje i koja od svog osnivanja vodi akciju „Stop prekarnom radu“, „Zaštiti svoje pravo na siguran posao“… Ova akcija se posebno vezuje za 7. oktobar Svetski dan dostojanstvenog rada. Pored ostalih sindikalnih konfederacija i MOR je digao glas protiv prekarnog a za dostojanstveni rad. Ovim akcijama se povremeno pridružuju i pojedini naši sindikati (Industrijski sindikat Srbije, Konfederacija slobodnih sindikata…). Tako smo ovih dana na sajtu Industrijskog sindikata mogli da vidimo novu jednakost „Prekarni rad = robovski rad“.

No, ukupno uzev, treba reći da nedostaju ozbiljna istraživanja, naučne studije i šira rasprava o prekarizaciji rada i života. U tom kontekstu Centar za razvoj sindikalizma nastoji da u središte svojih istraživačkih napora stavi rad kao praksu i rad kao vrednost, ali i fleksibilizaciju i prekarizaicju rada i radnika. Zahvaljujući finansijskoj podršci Fondacije za otvoreno društvo, Centar za razvoj sidnikalizma je u prilici da istražuje pitanje prekarizacije rada i radnika. Tako je krajem godine započeto empirijsko istraživanje „Prekarizacija rada i radnika. Radnici bez zanimanja i medijski radnici – tipološka analiza“. Završetak ovog projekta planiran je za kraj avgusta ove godine. Istraživanje se realizuje na dva kontrastna poduzorka, na poduzorku medijskih radnika i poduzorku nekvalifikovanih radnika (radnici bez zanimanja). Ukupno će biti intervjuisano 1.800 ispitanika. U projektu se polazi od činjenice koja ima tretman hipoteze koja se proverava u empirijskom istraživanju, a po kojoj je Srbiju danas, uostalom kao i zemlje sličnog stepena razvoja, zahvatio proces gotovo sveopšte prekarizacije. Izrazito veliki broj radnika je izložen nesigurnom životu pre svega zbog odsustva rada ili zbog nesigurnog rada i, shodno tome, nesigurnog zadovoljavanja osnovnih životnih potreba (zbog odsustva prihoda ili malih prihoda prekarni radnici postaju od drugih potpuno zavisna bića). Podaci ubedljivo svedoče: broj nezaposlenih radnika, broj radnika u sivoj ekonomiji, broj radnika i penzionera čija primanja ne podmiruju osnovne potrebe…

Ne možemo se utešiti time što je to globalni fenomen i što pogađa globalno društvo. Prekarizacija ne pogađa samo radnike bez zanimanja već i one sa najvišom stručnom spremom, ne samo fizikalce, već i novinare i brojne frilensere. U pitanju je, dakle, prekarizacija koja se sve šire razume kao trijada nesigurnog rada, male ili nikakve radno-pravne zaštite i nikakve ili niske najamnine (plate ili drugih primanja). Problem prekarizacije radnika je utoliko ozbiljniji što se ne percipira otpor, niti od pojedinaca niti od radničkih organizacija, sindikata… Na delu je daleko najčešće prepuštanje talasima prekarizacije i ređi pokušaji individualnog prilagođavanja i „snalaženja“. Danas je banalna tvrdnja da veoma veliki broj nezaposlenih povećava i učvršćuje dominaciju kapitalista nad radnicima. Višak radnika u odnosu na broj raspoloživih mesta omogućava poslodavcu da bira koga će zaposliti i da otpušta bilo kojeg radnika koji mu nije po volji ili „ne odgovara potrebama firme“. Na strani kapitaliste povećava se mogućnost selekcije radnika, a na strani (nezaposlenih) radnika javljuju se samo nužni izbori (a oni su uvek jednaki prinudi) bilo kojeg posla po bilo kojoj ceni. Na strani kapitaliste je i mogućnost otklanjanja, odnosno pacifikacije jednog dela tržišne neizvesnosti/rizika putem selekcije najboljih radnika po najnižoj ceni (a u svakom slučaju po ceni koja jeste tržišna, ali je ispod standarda za rad određenog kvaliteta). Na strani nezaposlenih radnika javlja se visoka konkurencija u nalaženju rada (socijalni darvinizam), kao i visoka konkurencija među zaposlenim radnicima zbog nastojanja da zadrže radna mesta. Rezultat je dampinška cena rada, prihvatanje smanjene, ili minimalne nadnice.

U sledećem nastavku: Šta je to prekarni rad (2)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari