Guverner Švajcarske narodne banke (ŠNB) najavio je 10. decembra, u svom redovnom izveštaju o planovima za naredni period, da će se „kurs evra braniti svim snagama“. Međutim, već 15. januara ŠNB je, praktično preko noći i bez prethodne najave, odlučila da odustane od odbrane pariteta 1,2 švajcarskih franaka za jedan evro.

 Posledice „crnog četvrtka“ na tržištima deviza mogu da se porede sa cunamijem koji je u decembru 2004. pogodio obale Azije. Jer, i u ovom slučaju mnogo je žrtava – od brokerskih kuća, FX dilera, fondova, pa građana koji su se zadužili u „švajcarcima“. Ali, ako želimo da shvatimo šta se zapravo desilo, moramo da se vratimo u 2011, kada je celu Evropu tresla groznica – Grčka samo što nije bankrotirala, a Portugal, Španija i Italija prate je u stopu. Izgledalo je kao da će evrozona svakog trenutka da se raspadne. Veliki investitori izlaz su potražili u kupovini dolara, zlata ali i švajcarskih franaka, čija je cena, zbog ogromne tražnje, skočila – kaže Slavko Carić, predsednik Izvršnog odbora Erste banke, objašnjavajući šta je prethodilo naglom skoku vrednosti švajcarske valute.

On ukazuje i na to da je u leto 2011. franak vredeo više nego danas. Ističe, takođe, da je ŠNB, u nameri da zaštiti svoju valutu od precenjenosti, a time i švajcarsku izvoznu industriju, odlučila da veže franak za evro na nivou 1:1,2, kao i da otkupi sve viškove koji se pojave na tržištu. Podaci govore da je u periodu od 2011. do 2014. godine Švajcarska na odbranu franka „potrošila“ 450 milijardi evra. Podsećanja radi, sličan mehanizam, ali u obrnutom smeru, primenjuje i Narodna banka Srbije, koja je u 2014. na odbranu dinara „potrošila“ 1,4 milijarde evra.

Na pitanje zašto je ŠNB baš sada odlučila da povuče potez koji je, između ostalih, doveo u nezavidan položaj i oko 100.000 građana Srbije zaduženih u „švajcarcima“, čije obaveze, uglavnom po osnovu stambenih kredita, premašuju milijardu evra.

– Činjenica je da je dolar počeo vrtoglavo da raste u odnosu na evro, što znači da 450 milijardi koje su Švajcarci otkupili u prethodnih nekoliko godina gube vrednost naspram svetske valute broj jedan i to čak po nekoliko procenata dnevno. Istovremeno, rublja beleži vrtoglavi pad, pa su se bogati Rusi dosetili da kupuju „švajcarce“, stvarajući dodatni pritisak. Uz sve to, Evropska centralna banka dobila je zeleno svetlo da počne da „štampa“ 500 milijardi svežih novčanica evropske valute, što će dodatno obezvrediti evro u odnosu na najveće svetske valute, pre svega na dolar – upozorava Carić.

Objašnjavajući kako će se ovaj nagli skok švajcarskog franka odraziti na klijente u našoj zemlji, ali i u regionu Centralne i Istočne Evrope, ovaj bankar upozorava da će većina korisnika kredita u Srbiji de facto (po regulativi NBS) postati platežno nesposobna. Kao gotovo izvestan scenario Carić navodi da će njihovi krediti prema evru dodatno porasti, dok će primanja ostati na istom nivou ili će se smanjiti, a vrednost kupljenih nekretnina će padati. Na opasku da građani očekuju pomoć države, sagovornik Danasa kaže da je raspon potencijalnih mera veliki – od toga da bi mogla da „natera“ banke da retroaktivno primene kurs iz 2007. ili 2008. godine, do preuzimanja dela tereta konverzije.

– U svakom slučaju država mora da bude veoma oprezna i to iz više razloga. Primera radi, ukoliko bi se opredelila za „mađarski scenario“, postoji opravdana bojazan da će neke strane banke odlučiti da se povuku sa srpskog tržišta, dok bi se druge mogle naći na ivici solventnosti. To može biti veliki trošak za NBS i budžet, kako na kratak, tako i na duži rok, s obzirom na to da smanjena kreditna aktivnost banaka, u već restriktivnom okruženju, može dovesti do dodatnog pada nacionalnog dohotka. Takođe, stečaj neke od banaka koja ima veliku izloženost u „švajcarcima“ mogao bi da bude skup poduhvat. Da ne govorimo o moralnom hazardu, imajući u vidu da bi neko zadužen, recimo u dinarima, mogao, s punim pravom, da postavi pitanje zašto se i njemu ne vrati deo kamate – ističe Carić.

Uz konstataciju da će se sa poskupljenjem kredita suočiti i klijenti u Poljskoj, Austriji, Mađarskoj i Hrvatskoj, Carić podseća da su Poljska i Austrija stabilne ekonomije koje beleže rast, pa će se potres u tim zemljama najmanje osetiti. Kad je reč o Mađarskoj, ta država je veći deo problema rešila populističkim merama, odnosno retroaktivnim vraćanjem kursa na nivo iz 2008, što je omogućilo Mađarima da se razduže sa gotovo 30 odsto popusta. To je, međutim, tvrdi Carić, desetkovalo mađarske banke, bruto nacionalni dohodak je doživeo vrtoglavi pad, a nezaposlenost je na istorijskom maksimumu. „Hrvatska će biti pod velikim pritiskom. Hrvatskoj vladi mogućnost da u predizbornoj kampanji napravi populistički potez verovatno izgleda vrlo primamljivo, pogotovo nakon gubitka predsedničkih izbora. Opozicija takvom potezu su Hrvatska narodna banka i guverner, koji dobro shvata koliko bi populistička mera bila pogubna za ionako krhku hrvatsku makroekonomsku situaciju“, zaključuje predsednik Izvršnog odbora Erste banke.

Konverzija kredita u evro

– Jedan od izlaza iz ove situacije jeste konverzija kredita indeksiranih u „švajcarcima“ u evre. U tom slučaju banke bi mogle da pomognu tako što će cenu konverzije prebaciti na kraj otplatnog perioda i da se za toliko smanji rata, odnosno da ostane ista kao npr. decembarska. Osim toga, banke bi mogle dodatno da snize kamatnu stopu na te nove kredite koji će sada biti u evrima. Kad je reč o podršci države, ona bi mogla da pomogne poslovnim bankama tako što će konverziju švajcarskih franaka u evro učiniti što povoljnijom. Mogla bi, eventualno, da pomogne bankama u subvenciji kamatne stope – poručuje Carić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari