Na spisku Zavoda za intelektualnu svojinu nalaze se 52 proizvoda sa oznakom geografskog porekla. Ali pitanje koje se, s vremena na vreme, aktuelizuje jeste da li smo neke tradicionalne proizvode „izgubili“ jer su ih druge zemlje u našem neposrednom okruženju zaštitili kao svoje. I odmah da razrešimo dilemu – nismo. U Udruženju za poljoprivredu, prehrambenu industriju, šumarstvo i vodoprivredu Privredne komore Srbije uveravaju nas da se ne može govoriti o „gubljenju“ prava na proizvodnju poljoprivrednog proizvoda sa zaštićenim geografskim poreklom i kao argument navode činjenicu da, recimo, „leskovački ajvar“ ili „somborski sir“ ne može da proizvede i iznese na tržište niko ko nije sa teritorije koja je navedena u nazivu proizvoda, dakle iz Leskovca, odnosno iz Sombora.

„Ako je reč o proizvodima, poput rakije ili ajvara, koji su dobijeni prema već utvrđenom procesu proizvodnje, zahtev za zaštitu mogu da podnesu i oni koji nisu državljani Srbije. Ali, u tom slučaju će taj proizvod u svom nazivu sadržati i geografsku oznaku koja ukazuje na to da dolazi sa drugog lokaliteta, što znači da neće ugroziti proizvodnju analognog proizvoda iz Srbije“, ističe se u PKS.

Šarenica sa dva lica

Na listi proizvoda sa oznakom geografskog porekla su, između ostalih, rtanjski čaj, homoljski sirevi (ovčiji, kozji i kravlji), kladovski kavijar, leskovačko roštilj meso za pljeskavice i ćevapčiće, valjevski duvan čvarci, futoški sveži i kiseli kupus, homoljski med, ariljska malina, leskovački domaći ajvar, sjenička jagnjetina, pirotski kačkavalj, rukotvorine iz Sirogojna, ali i pirotski ćilim… Opština Pirot je 2002. godine kod Zavoda za intelektualnu svojinu zaštitila geografsku oznaku porekla imena „pirotski ćilim“, koji ima 95 šara i 122 ornamenta, a procedura zaštite trajala je sedam godina. Precizirani su kriterijumi koji definišu originalni pirotski ćilim i geografsko područje koje čini grad Pirot sa prigradskim naseljima. To praktično znači da ukoliko neko želi da otvori radionicu ćilima na kojima bi stajala deklaracija „pirotski“, mora da ima odobrenje Zavoda za intelektualnu svojinu da je ovlašćeni korisnik geografske oznake porekla. Stručna komisija resornog ministarstva proverava da li se proizvodnja odvija na vertikalnom drvenom razboju, da li se koristi predivo odgovarajuće debljine, da li su šare određene visine i širine, da li kvadratni metar ćilima teži tačno 1.200 grama… i ukoliko su svi propisani uslovi zadovoljeni, izdaje se sertifikat za kvalitet proizvoda i odobrenje za korišćenje zaštićenog imena „pirotski ćilim“ (kontrole se ponavljaju na svake tri godine).

– Pre Drugog svetskog rata u Pirotu se oko pet hiljada žena bavilo izradom ćilima i tada je to bila najveća neformalna fabrika na Balkanu, a pirotski ćilim postao je brend poznat u svetu. Danas se ovim zanatom bavi samo petnaestak žena i to uprkos činjenici da u Srbiji nema drugog proizvoda koji je u isto vreme i narodna tekovina i umetničko delo. I koji nije ostao zarobljen u istoriji već je nastavio da živi. Inače, prvi pisani zapisi o „pirotskoj šarenici“ datiraju 500 godina unazad, a zanimljiv je i podatak da su Turci prvi proneli slavu pirotskih ćilima po svetu – kaže za Biznis Slavica Ćirić, direktorka Zanatske zadruge za izradu ćilima i suvenira Damsko srce u Pirotu, koja posluje od 2009.

Koristeći kao osnovni „alat“ vešte prste i oštro oko, iskusna ćilimarka može, radeći 22 dana po osam sati, da istka oko 80 kvadratnih santimetara originalnog, sertifikovanog pirotskog ćilima čija se tehnika izrade već vekovima ne menja. Ćilimarke rade na primitivnom vertikalnom razboju i ćilim koji nema naličje već dva lica izrađuju iz jednog dela. Kao materijal koriste tanku i izuzetno oštru vunu, dobijenu od ovaca koje se gaje u pirotskom kraju, što ćilimu daje dugovečnost. Naša sagovornica ističe da ovako izrađen ćilim može da traje čitav vek – 50 godina se koristi jedno lice, a narednih pet decenija drugo. Nekorišćeno lice je kao novo jer je pirotski ćilim toliko gust da kroz njega ne prolaze ni svetlo ni prašina. Zato se lako i održava (može da se očisti i metlom).

– Pirotski ćilimi se danas izrađuju po narudžbini, a cena ovog tradicionalnog proizvoda, koji se oduvek pravio samo u gradu Pirotu, jeste 400 evra po kvadratnom metru. Kupuju ga uspešni poslovni ljudi, političari, diplomate, ambasadori … što za sebe kao uspomenu koju će poneti iz Srbije, što kao vredan poklon. Upisuju se na listu čekanja i strpljivo čekaju da izrada njihovog ćilima stigne na red – kaže sagovornica Danasa.

Ističe, takođe, da ćilimarke rade za minimalnu srpsku platu i podseća da je izrada pirotskih ćilima u vreme socijalizma, kada su ovi ćilimi obavezno uvrštavani u državne darove, bila subvencionisana. Danas to više nije slučaj.

Komplikovana procedura

Prvi proizvodi iz Srbije, koji su još 1996. dobili oznaku geografskog porekla, bili su „goveđa užička pršuta“, „svinjska užička pršuta“ i „užička slanina“, dok su tu titulu lane poneli „sjenički kravlji sir“, „lemeški kulen“ i „vršačka šunka“. Pred Zavodom za intelektualnu svojinu su trenutno postupci za registrovanje još dva poljoprivredna proizvoda. Treba podsetiti i na to da Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine vodi Registar za vino, aromatizovana vina i druga alkoholna pića od grožđa kao i Registar za rakije i jaka alkoholna pića sa geografskim poreklom.

Zoran Dragojević, rukovodilac Grupe za dizajn i oznake geografskog porekla u Zavodu za intelektualnu svojinu, objašnjava za Biznis da se postupak za ustanovljenje oznake geografskog porekla pokreće podnošenjem prijave koja sadrži zahtev za ustanovljenje oznake geografskog porekla, kao i podatke o geografskom području i o specifičnim karakteristikama proizvoda. Prijavu može da podnese svako fizičko ili pravno lice koje na određenom geografskom području stvara proizvode koji se obeležavaju nazivom tog područja. Takav zahtev mogu da podnesu i udruženja – privredne komore, udruženja potrošača i državni organi zainteresovani za zaštitu imena porekla, ali i strana fizička ili pravna lica, odnosno udruženja, ako je geografska oznaka priznata u zemlji porekla.

– Podaci o specifičnim karakteristikama proizvoda dostavljaju se u formi elaborata, odnosno specifikacije, i sadrže opis načina proizvodnje i specifičnih karakteristika proizvoda, uključujući i podatke o stečenoj reputaciji, odredbe o tome ko ima pravo na upotrebu geografske oznake i pod kojim uslovima, kao i odredbe o pravima i obavezama korisnika oznake geografskog porekla. Prema precizno utvrđenoj proceduri, potom se traži mišljenje nadležnog državnog organa, najčešće Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine pošto se u najvećem broju slučajeva radi o poljoprivrednim proizvodima. I najzad, ukoliko se utvrdi da prijava ispunjava uslove, Zavod donosi rešenje o ustanovljenju oznake geografskog porekla i upisuje je u Registar oznaka geografskog porekla – navodi Dragojević.

U Udruženju za poljoprivredu, prehrambenu industriju, šumarstvo i vodoprivredu Privredne komore Srbije ukazuju i na to da geografska oznaka, osim što definiše da je proizvod poreklom sa teritorije određene zemlje, regiona ili lokaliteta, garantuje da se kvalitet, reputacija ili druge karakteristike neke robe mogu pripisati njenom geografskom poreklu. Ta oznaka može da predstavlja značajno marketinško sredstvo koje će podići vrednost proizvoda i omogućiti mu prednost u odnosu na konkurenciju. Registracijom naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda sa oznakom geografskog porekla na nivou Evropske unije, proizvođačima u Srbiji omogućena je ista zaštita koju imaju i proizvođači u zemljama EU.

Rame uz rame sa francuskom tapiserijom

– Pirotsko ćilimarstvo se 2012. godine našlo na nacionalnoj listi nematerijalnog kulturnog nasleđa Republike Srbije. Zaštićeno je umeće tkanja i preuzeta obaveza da znanje prenosimo kao živo nasleđe na mlađe generacije kako ne bi postalo deo istorije. U evropskom savezu za proizvode sa geografskom oznakom porekla iz kulturne baštine država, samo dva proizvoda žive i danas. To su francuska tapiserija i pirotski ćilim – s ponosom ističe Slavica Ćirić, direktorka Zanatske zadruge za izradu ćilima i suvenira Damsko srce.

Lična karta zaštićenog proizvoda

– Zahtev za registrovanje oznake geografskog porekla, uz podatke o podnosiocu prijave, sadrži i geografski naziv koji se štiti, zatim vrstu proizvoda, kao i geografski naziv područja iz koga potiče proizvod koji se obeležava. Zahtev za registrovanje imena porekla mora da sadrži i naziv sertifikacionog tela koje vrši kontrolu kvaliteta i posebnih svojstava proizvoda. U opisu geografskog područja navode se podaci o području sa koga potiče proizvod, odnosno bliže određenje granica i geografske mape tog područja. Reč je o podacima o geografskim i ljudskim faktorima koji su od presudnog značaja za specifične karakteristike, kvalitet ili reputaciju proizvoda – Zoran Dragojević, rukovodilac Grupe za dizajn i oznake geografskog porekla u Zavodu za intelektualnu svojinu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari