Poslodavci na muci, a "junaci" na Birou

Sudeći prema izjavama predstavnika Vlade Crne Gore, namjera predlagača je da se poslovi prioritetno ponude domaćoj radnoj snazi, te da ne može biti riječi ni o kakvoj drugoj političkoj konotaciji, što se takođe moglo čuti kada se povede priča o ovom zakonu. Ali, ako se pažljivije sagleda situacija, moglo bi se zaključiti da su u pravu i jedna i druga strana, to jest i predlagač i poslodavci. A da bi se stekla što objektivnija slika o tržištu rada trebalo bi krenuti od podataka Zavoda za zapošljavanje, prema kojima se na evidenciji nezaposlenih nalazi oko 30.000 ljudi, od čega je oko 10.000 mladih. Osim toga, u Crnoj Gori ima više od 20.000 studenata i oko 8.000 maturanata, što je veliki potencijal za sezonsko zapošljavanje, s obzirom na to da su od ukupnog broja sezonskih poslova oko 70 odsto pomoćni, što znači da ne zahtjevaju posebnu obuku. Treba samo zasukati rukave. Za ostalih 30 odsto slobodnih radnih mjesta potrebni su kvalifikovani radnici.

Najviše sezonskih radnika angažovano je u građevinarstvu, oko 23 odsto, sledi turizam i ugostiteljstvo – 20, trgovina – 16 odsto, i poljoprivreda – oko deset odsto. Za sve ove struke u Crnoj Gori postoje srednje stručne škole kao i fakulteti, a što se tiče obrazovnog sistema Crne Gore on je sličan sistemima Srbije, i Bosne i Hercegovine, odakle dolazi najviše sezonskih radnika. I kada se pogledaju ostale brojke, jasno je zašto se insistira na domaćoj radnoj snazi, naročito imajući u vidu činjenicu da su nekvalifikovani poslovi plaćeni u prosjeku između 200 i 300 eura mjesečno, dok dobri majstori ostvaruju i veće zarade.

S druge strane, posmatrano iz ugla poslodavaca, i oni su u pravu. Kažu da imaju pozitivnija iskustva sa stranim radnicima, koji su, kako tvrde, bolji nego domaći. Ističu, takođe, da pribavljanje dodatnih potvrda sa Biroa rada neće „dovesti“ više domaćih radnika, a njima će samo otežati poslovanje. Vlasnik podgoričke građevinske kompanije Zetagradnja, Blagota Radović, upozorio je nedavno da na Birou rada nema tog profila radnika koji su njemu potrebni, „a i da ih ima, stranci bolje rade“. Zetagradnja, inače, u sezoni zapošljava oko 200 uglavnom građevinskih radnika, najviše ih je iz Srbije i BIH. Slična iskustva u javnosti su iznosili i vlasnici hotela i restorana, koji kažu da su radnici sa strane mnogo odgovorniji u poslu od domaćih, koji, ako im nešto ne odgovara, napuštaju posao.

Poslodavci imaju primjedbe i na odredbe koje se tiču kazni za nepoštovanje Zakona o strancima i zato ga smatraju velikom barijerom. Tom odredbom predviđene su kazne od 1.000 do 10.000 eura ukoliko poslodavac rasporedi stranca na poslove za koje mu nije izdata dozvola ili ako nema kopiju dozvole za boravak i rad, odnosno potvrdu o prijavi rada, ili ako nezakonito zaposli stranca. Ako se ne pridržavaju zakona, kazniće se i strani državljanin prilikom boravka odnosno rada u Crnoj Gori, a kazne se kreću od 60 do 1.200 eura.

Bilo kako bilo, činjenica je da Crnogorce „bije“ glas da, uprkos krizi i velikoj nezaposlenosti, izbjegavaju fizičke, uz to malo plaćene, poslove kakvi su sezonski. Sezonski poslovi u Crnoj Gori su, inače, decenijama unazad prisutni naročito u turizmu pa je i u vrijeme nekadašnje Jugoslavije na crnogorskom primorju radilo više radnika iz Srbije i Bosne i Hercegovine nego li iz Crne Gore. I podgoričke Plantaže, već decenijama unazad, za branje grožđa angažuju više sezonaca sa strane nego iz Crne Gore, tako da je teško očekivati da će Zakon o strancima u ovom dijelu promijeniti stvari nabolje. Problem je očigledno dublji i svestraniji pa i rešenje zato treba tražiti na drugi način.

Najviše „sezonaca“ iz Srbije

Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore u 2014. godini su na sezonskim poslovima bila angažovana 9.392 radnika iz Srbije. „Trbuhom za kruhom“ iz Bosne i Hercegovine stiglo je 4.156 ljudi i, što je posebno zanimljivo, na trećem mjestu po broju stranih radnika su državljani Rusije – evidentirana su ih 2.422. Na četvrtom mjestu su sezonski radnici iz Makedonije kojih je prošle godine bilo oko 1.000. Interesantno je i to da iz godine u godinu raste broj „sezonaca“ iz Ukrajine i sa Kosova.