Šećerna repa zabeležila je dobar rod ove godine i ako se izuzme vlažnost, koja joj nije pogodovala, nije bilo većih razologa za nezadovoljstvo proizvođača. Ipak, nešto važno u lancu ugovaranja proizvodnje šećerne repe promenilo se još pre početka kampanje i to se sada odražava na odnose proizvođača i prerađivača sa dalekosežnim reperkusijama na narednu setvu.

Šećerane su uoči kampanje korigovale unapred potpisane ugovore umanjenjujući otkupne cene sa 40,30 na 38 evra po toni (bez poreza na dodatu vrednost). Predstavnici šećerana, čije je ponašanje neprihvatljivo za poljoprivrednike, pozivaju se na pad cene šećera na svetskom tržištu.

– Sarađujem sa šećeranom u Senti i neprijatno sam iznenađen promenom ugovora i smanjenjem otkupne cene. Jer kada se tome doda podatak da se na nečistoću i digestiju odbija znatna količina, sve na kraju liči na otimačinu. To praktično znači da se na rod od 100 tona po hektaru odbija 45 tona na čistoću. Ne znam šta dalje da radim. Neću tužiti šećeranu ali razmišljam da smanjim površinu pod repom koja sada iznosi 12 hektara. Nije isplativo gajiti ono na šta država može da utiče – objašnjava Dragan Erdeljan, proizvođačrepe iz Zrenjanina, koji se proizvodnjom te industrijske biljke bavi već15 godina.

Proizvođači su toliko razočarani da najavljuju i tužbe, a njihov jedinstven zahtev svodi se na to da državne inspekcije izvrše kontrolu šećerana jer sumnjaju na znatne viškove u proizvodnji. Ovakav disparitet, smatraju proizvođači repe, ukazuje na zakidanje prilikom otkupa, preciznije prilikom merenja nečistoće i digestije. Proizvođači, takođe, tvrde da šećerane ne posluju domaćinski pa teret neefikasnog poslovanja prebacuju na pleća poljoprivrednika.

– Ne mogu proizvođači repe da snose troškove gubitaka koje pojedine fabrike prave. Zato su poljoprivrednici zatražili inspekcijski nadzor šećerana, kako bi se utvrdilo koliko je repe otkupljeno, zatim kolike su količine šećera na lageru, koliki su gubici u proizvodnji. Nemoguće je da naše šećerane dobiju više šećera nego što su otkupili sirovine – objašnjava za Danas Rade Radulović, proizvođačiz Bačke.

On je uveren da država ima mogućnost da otkupi višak šećera, baš kao što raspolaže i mehanizmima da uredi oblast otkupa šećerne repe, njene prerade i tretmana finalnog proizvoda. „Svakome je jasno da se krade na nečistoćama i to lako može da se utvrdi inspekcijskim nadzorom. Jer ako za repu, kojom sam zaseajo 1.000 hektara, dobijem prepolovljenu cenu, dok istovremeno šećerana ima 110 odsto iskorištenja, onda takva matematika ukazuje na propuste“, tvrdi Radulović, koji rod predaje šećerani u Crvenki.

Stručnjaci smatraju da ugovorena cena repe, u odnosu na cenu šećera, nije realna i da je ovo prilika da se novim ugovorima stvori partnerski odnos između ratara i fabrika. Uz konstataciju da razne asocijacije, a pogotovo udruženja poljoprivrednika propuštaju šansu da trezveno sagledaju novonastalu situaciju, upravo zbog nove skupe setve, a u eri pada cene šećera, agrarni analitičar, Čedomir Keco, podseća da šećerane spadaju među retke prerađivače koji nude ugovore, „pa je suštinsko pitanje da li su promenu ugovora ponudile zbog toga da bi sačuvale nivo poslovanja. Svaka računica bez zadovoljnih ratara kao partnera umanjiće proizvodnju repe većsledeće godine“, poručuje ovaj analitičar.

Još nekoliko detalja važno je za sagledavanje ovogodišnje kampanje. Sva repa sa gazdinstava nije ugovorena direktno sa fabrikama, tako da ima ratara koji su otkup ugovarali sa organizatorima proizvodnje, a ima i onih koji izvoze repu po znatno višoj ceni od one koja se nudi u Srbiji. Bilo kako bilo, u ugovorima na koje ukazuju ratari može se videti da su cene i obaveze precizno definisane. Aneksima novih ugovora ukinuta je devizna klauzula za rod, dok je istovremeno ostala da važi za preuzeto seme i zaštitu. Analitičari tvrde da će, ukoliko dođe do spora, šećerane to skupo koštati. Jedna od spekulacija koje prate ovogodišnju kampanju svodi se na pitanje: Da li je na pomolu i zatvaranje neke od šećerane. Podaci govore da se u Srbiji godišnje otkupi dva miliona tona šećerne repe, od čega fabrike prerade i proizvedu oko 450.000 tona šećera. Potrebe tržišta Srbije iznose oko 230.000 tona šećera, a na tržište Evropske unije izveze se 180.000 tona.

*****

Devizna klauzula razdora

– Ratari su, zapravo, najnezadovoljniji odlukom da se ukine devizna klauzula. Posebna bojazan vlada zbog loših iskustava sa utvrđivanjem kvaliteta repe u fabričkom krugu. Mogući scenario za prevare proizvođači vide u naručenim reagensima, manjim noževima za seču uzorka korena repe, koji služi za merenje digestije i utvrđivanju nečistoće. Bilo je slučajeva da je primesa i 40 do 75 odsto u isporuci tovara repe – tvrdi agrarni analitičar, Čedomir Keco.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari