Angola, prostrana zemlja na zapadnoj obali Afrike, proslavila je 11. novembra 40 godina nezavisnosti kao jedna od uspešnjih ekonomskih priča na kontinentu. Posle 14 godina borbe za nezavisnost od Portugalije, koju je dočekala 1975, i građanskog rata koji je razarao državu 27 godina (sve do 2002), Angola je sada treća najveća nacionalna privreda u podsaharskom delu Afrike (posle Južnoafričke Republike i Nigerije), a peta na „crnom kontinentu“.

Tako brz uspeh ostvaren je zahvaljujući, uglavnom, nafti. Prihodi od nafte čine više od 95 odsto prihoda od izvoza Angole, 70 odsto svih državnih prihoda i oko 46 odsto ukupnog bruto domaćeg proizvoda. Značajnu ulogu ima i eksploatacija dijamanata, a ubrzano se razvijaju i druge privredne grane. U periodu od 2001. do 2010, u Angoli je zabeležena najviša stopa rasta BDP, posmatrano u svetskim okvirima, od oko 11,1 odsto. Između 2004. i 2008. godine BDP je rastao u proseku 17 odsto godišnje, dostižući čak 22 odsto 2007. Privreda Angole je 2012. ostvarila rast od 12 odsto, ali je pad cena nafte, zabeležen u prethodne tri godine, usporio godišnju stopu rasta BDP-a. Da stopa privrednog rasta u 2013. bude na nivou od 6,8 odsto, a u prošloj godini 4,5 odsto, na to su uticali privremeni pad proizvodnje nafte, ali i dug sušni period. Prema statističkim podacima, u deceniji do 2011. BDP, po glavi stanovnika, meren paritetom kupovne moći, gotovo je utrostručen i za 2014. godinu procenjen je na 6,48 dolara (ukupan BDP procenjen je na 139 milijardi dolara). Uprkos tome, većina stanovništva je i dalje siromašna, ali je posle decenija sukoba mnogim Angolcima najvažnije da u državi vlada sigurnost.

Ekonomija Angole nalazi se pod neprekidnim pritiskom nakon što je cena nafte prepolovljena 2014. Angola je drugi najveći proizvođač nafte u Africi, posle Nigerije. Dnevno se proizvede oko 1,8 miliona barela nafte, a planovi su da do 2020. premaši dva miliona. Počinje i eksploatacija zemnog gasa, koji je do skora, kao uzgredni proizvod eksploatacije nafte, samo sagorevao. No, industrija nafte zapošljava manje od jedan odsto radno aktivnog stanovništva Angole. Otuda vlasti rade na diverzifikaciji privrede. Zemlja čija površina premašuje 1,2 miliona kvadratnih kilometara, bogata je i zlatom, bakrom i rudom gvožđa, koji su eksloatisani i pre stecanja nezavisnosti. Angola raspolaže i ogromnim poljoprivrednim potencijalom, koji je dovoljan da se obezbedi ne samo prehrambrena sigurnost za više od 24 miliona stanovnika, već i da se proizvodi za izvoz. Angola je pre 1975. bila treći po veličini proizvođač kafe u svetu, a poznata i po bananama, palminom ulju, lekovitim travama, čak i medu.

I dok su se u međunarodnoj finansijskoj krizi od 2008, neke od privreda u severnoj hemisferi borile kako da izađu na kraj, devizne rezerve Angole su krajem 2014, iznosile 24,2 milijarde dolara. Zanimljivo je, takođe, da su do 2002. godine Angolci, bežeći od građanskog rata, utočište tražili u nekadašnjoj kolonijalnoj metropoli, dok je istovremeno hiljade Portugalaca „sletel“ na aerodrom u Luandi koji se zove „Četvrti februar“, u znak sećanja na početak nacionalnog ustanka 1961. protiv imperijalne sile (procenjuje se da ih sada tamo ima oko 115.000). Zbog posustale portugalske privrede, uz reke profesionalaca, na jug u nekadašnju koloniju otišle su i portugalske građevinske kompanije kao što su Teikseira Duarte, Soareš de Kosta i Mota Engil, dok portugalske banke dominiraju u finansijskom sektoru Luande. Da je sreća promenljiva kategorija na to ukazuje i činjenica da su sada oči angolskih investitora uperene ka Portugalu. Prema podacima Banke Portugalije, investicije iz Angole u Portugaliju porasle su sa 645 miliona na 1,53 milijarde evra. Međutim, prema računici lisabonskog ekonomskog magazina Žornal de Negosios, Angola je investiorala između 10 i 15 milijardi evra u portugalske medije, energetiku, bankarstvo, građevinarstvo i prehrambenu industriju. „Možda će sada Angola nas kolonizovati“, primetio je Vasko Lurenso, koji se pre 40 godina, kao jedan od mladih oficira, pobunio protiv portugalskog diktatora Antonia de Oliviera Salazara i ratova u kolonijama u Africi.

glosa

Tako brz uspeh ostvaren je zahvaljujući, uglavnom, nafti. Prihodi od nafte čine više od 95 odsto prihoda od izvoza Angole, 70 odsto svih državnih prihoda i oko 46 odsto ukupnog bruto domaćeg proizvoda


Kineski model razvoja

Oni koji su nedavno boravili u Angoli ne mogu da se otmu utisku da privredni razvoj te zemlje sa socijalističkom prošlošću i snažnim vezama sa nekadašnjim SSSR-om, a danas sa Narodnom Republikom Kinom, podseća više na „pekinški“, nego na „vašingtonski konsenzus“. Angoli je, kao uostalom i drugim afričkim državama, poručeno sa Svetskog ekonomskog foruma u Davosu da treba da sledi „kineski model“, koji podrazumeva snažan rast tržišno orijentisanog poljoprivrednog sektora, konkurentnu vrednost nacionalne valute, visoku stopu domaće štednje i otvorenost za tehnologije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari