Kad generalni sekretar Svetske turističke organizacije Ujedinjenih nacija (UNWTO) Taleb Rifai (nekadašnji jordanski ministar turizma) kaže da je Iran „fantastično bogata zemlja kad je reč o kulturnom nasleđu i jedna od najvrednijih civilizacija koju je čovečanstvo imalo“, valja mu verovati. Iran, prostrana (zauzima više od 1,6 miliona kvadratnih kilometara) i mnogoljudna zemlja (oko 78 miliona žitelja), ima raznolik pejzaž i četiri godišnja doba, pa njena turistička industrija nudi mnoštvo mogućnosti za odmor, počev od rekreacije u banjama sa vrućom mineralnom vodom, do planinarenja i skijanja u planinama Alborz na severoistoku.

Tu su i plaže u Zalivu na jugu, kao i na Kaspijskom moru u severnom delu zemlje. U Iranu se nalazi 17 istorijskih lokaliteta na listi Svetske baštine Organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu pri Ujedinjenim nacijama (UNESKO). Po tome je ova zemlja četvrta u Aziji i prva na Bliskom istoku. „U Iranu ima gotovo milion istorijskih spomenika i javnost za njih zna. No, arheolozi i dalje nastavljaju traganja i iskopavanja“, rekao je direktor Kulturnog centra Ambasade Islamske Republike Irana u Srbiji Mahmud Šalui obraćajući se studentima Visoke turističke škole u Beogradu.

Posle sporazuma koji su zemlje stalne članice Saveta bezbednosti UN i Nemačka postigle početkom aprila sa Iranom o nuklearnom programu te države, mnogi turisti iz sveta verovatno razmišljaju da je vreme da posete tu zemlju u Zapadnoj Aziji. Sugerišući koja turistička odredišta u Iranu treba posetiti, Šalui je pomenuo jedan od najlepših gradova u svetu. Reč je o Paveu, smeštenom u planinskom lancu Zargos, najvećem u Iranu i Iračkom Kurdistanu koji se sa severozapada završava u moreuzu Hormuz. U Paveu su zime hladne, a leta sveža. Na listi gradova koje treba obići našao se i Tabriz, najmnogoljudniji grad u severozapadnom delu, koji se nalazi na 1.350 metara nadmorske visine u dolini reke Kuru. Sa hladnim zimama i toplim letima, ovaj grad smatra se letnjim odmaralištem.

Isfaham, jedna od glavnih ruta na potezu sever – jug i istok – zapad u Iranu, nekada je bio jedan od najvećih gradova na svetu. Procvat je doživeo u 16. veku, kada je postao prestonica Persije po drugi put u istoriji. Poznat je po islamskoj arhitekturi, sa mnoštvom prelepih bulevara, natkrovljenih mostova, palata, džamija i minareta. Širaz je poznat kao grad pesnika, literature, vina i cveća. Mnogi Iranci smatraju Širaz gradom vrtova, zahvaljujući mnogobrojnim baštama i voćnjacima. Iz Šariza su i dva poznata iranska pesnika, Hafez i Saadi, koji su stvarali u 13. veku. Jazd je centar zoroasterijanske kulture, ali i važno središte persijske arhitekture i smešten je na ivici najveće iranske pustinje Dašt-e Kavira. U milionskom gradu se nalazi Vatrena tvrđava u kojoj se čuva plamen koji neprekidno gori još od 470. godine nove ere.

Mašad, na severoistoku zemlje, sa više od pet miliona stanovnika, drugi je po veličini grad u Iranu, posle glavnog grada Teherana, za koji se procenjuje da ima oko 14 miliona žitelja. Sa više od 55 odsto od svih hotela u Iranu, Mašad je centar iranskog turizma. Religiozni lokaliteti svake godine priviku između 20 i 30 miliona domaćih i više od dva miliona stranih hodočasnika i turista iz celog sveta. Zbog svoje drevnosti, privlačnog pejzaža, bogate kulture i sela iz perioda neolita, Kermanšah na zapadu se smatra jednom od kolevki praistorijskih nasleđa. Iz Kermanšaha potiče i jedno od majstorskih dela svetske literature, epske tragedije „Hosro i Širin“ i „Širin i Farhad“ najvećeg persijskog romantičarskog pesnika Nizami Ganjavija (1141-1209). Šuštar na zapadu zemlje je drevni grad-tvrđava, sa čuvenim sistemom za navodnjavanje iz rimskog doba, koji je bio povezan sa Band-e-Kaišar, prvom branom u Iranu, a po imenu je povezan sa nazivom još jednog obližnjeg drevnog grada, Šuša. Šuštar znači „bolji nego Šuš“.

Veruje se da Hamadan, na severozapadu, spada među najstarije gradove Irana i sveta. Simboli ovog grada su Ganj Nameh zapis, te spomenici Aviceni (približno 980-1037), persijskom učenjaku koga smatraju jednim od najznačajnijih mislilaca i pisaca zlatnog doba islama, te pesniku iz 11. veka Baba Haheru. Na severu Irana su Sari, nekada jedan od gradova prestonica kulture Gorgan, u svetu čuven po proizvodnji tepiha i ćilima koje tkaju Turkmeni. Rašt je najveći grad na iranskoj obali Kaspijskog mora, najznačajnije trgovinsko raskršće između Kavkaza, Rusije i Irana, veliki turistički centar sa planinskim odmaralištem Masuleh i morskim plažama. Kašan, u središnjem delu, jedan je od prvih centara civilizacije u preistorijskom periodu. Prema biblijskom zapisu iz Kašana potiču trojica mudraca koji su pratili zvezdu koja ih je dovela do Vitlejema da bi prisustvovali rođenju Hrista. Kašan je nekada bio mesto za odmor vladara iz dinastije Safavida kojom je počela moderna persijska istorija. Lokalna turistička atrakcija su mnogobrojne prostrane kuće iz 18. i 19. veka, koji predstavljaju najbolje primere arhitekture iz vremena dinastije Kadžara.

Persepolis i drugi arheološki dragulji

Svetski mediji, poput londonskih Fajnenšel tajmsa i Gardijana, uvrstili su Iran na svoje liste najvrednijih turističkih odredišta, pre svega zbog 2.500 godina starih ostataka Persepolisa u blizini južnog grada Širaza i arhitektonskih dragulja iz 16. veka u severnijem Isfahanu. Zanimljivo je da već dve godine unazad broj stranih turista beleži rast. „Za vreme iranske kalendarske 1393. godine, koja je okončana 31. marta 2015, broj stranih turista povećan je za 75 odsto, dok je u 2013, kada je registrovano 4,8 miliona stranih gostiju, ostvaren rast od 24 odsto“, saopštio je direktor Iranske organizacije za kulturno nasleđe, rukotvorine i turizam (CHTHO) Masud Soltanifar. On je podsetio da vlasti Irana izdaju vizu na ulasku u zemlju državljanima više od 190 zemalja. Viza važi 14 dana i moguće je produžiti još jednom, bez napuštanja Irana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari