Već dvadeset pet godina slušamo istu balalajku da nam je samo trenutno loše, ali je vlast preduzela važne i odlučne korake da se stanje popravi već sledeće godine, jer ne može ništa na brzinu i preko noći. Da je svaka vlast popravila stanje bar za 2% godišnje, za 25 godina bi stanje u državi bilo, ne 50% bolje, nego 65%. Tako kaže kamatni račun. Umesto toga, sve više siromašnih i gladnih, a država sa sve manje i manje imovine.


Skupština se ubi od donošenja novih reformskih zakona, pompezno najavljivanih, za koje bi bolji naziv bio „tetrapak“ zakoni za jednokratnu upotrebu. Stotine i stotine zakona su doneti da bi već sledeće godine, kada „odrade“ ono zbog čega su i smišljeni, autori primetili da je potrebna dopravka i novo štelovanje. Onda idemo „Jovo nanovo“. Ista meta, isto odstojanje. Svaki put „ups“, oprostite, malo smo se zeznuli. Takve su bile okolnosti i ostalo bla, bla, bla. Zamlaćivanje, lupetanje i prefarbavanje velike štete u veličanstveni uspeh vlasti.

Ono što najviše brine je bahatost svake vlasti sa dosta elemenata prikrivenog inkvizicionog ponašanja. Gušenje svake pametne inicijative i nabeđivanje mudrih i umnih za nepoželjne. Gušenje prave slobode i nezavisnosti svega i svakoga. Od svih mračnih inkvizicionih metoda samo se od spaljivanja na lomači odustalo. Sve ostalo je doterano i naštimovano tako da se boranija raja ne doseti. Ovi drugi, koji ne spadaju u tu boraniju, su i onako u manjini i njih je lako sprečiti i onemogućiti da šire jeretičke ideje. Oni kobajagi opozicioni kritičari, koji više laju nego što ozbiljno i argumentovano kritikuju, niko ne dira. Čak šta više, oni su poželjni i dobrodošli da ostavljaju utisak slobodnog demokratskog društva. Ostaje čoveku jedino da pomisli da oni to rade u dogovoru, po dobro smišljenom scenariju, samo da se zabašuri ono što je jedino bitno i važno. Čim ponestane nekih novih ideja i motiva kako da se nastavi upropašćivanje zemlje, iz tajnog trezora se ponovo vade već otrcani motivi Haga, Kosova i svetske krize. Jeste već pohabano, ali služi svrsi.

Naravno, sve ono što je nejbitnije i što jedino može biti preduslov bilo kom boljitku, kao što je departizacija, decentralizacija i većinski izborni sistem su pojmovi koji su pod strogom anatemom. Oni koji bi o tome nešto besedili su u karantinu, da ne šire zarazu. Umesto toga je bolje pričati o ceni struje, smanjenju plata i penzija, stranim investicijama, arapskim kreditima…

Kad bi neki seljak svake godine sejao žito na ledinu i objašnjavao svima da je neko drugi kriv što ništa nije rodilo, odmah bi se dosetio i najveći glupak da je on ili lud, ili laže. Jedino što ovi naši seju naše žito i svima nama prave štetu, a niko za to nije odgovarao. I na kraju, opet isti refren „još ove godine da se strpimo“, a od sledeće godine će se osetiti boljitak. Tako je u starim kolonijal radnjama stajao natpis iznad tezge „danas za pare, veresija sutra“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari