U ekonomiji postoji pojam „novo stvorena vrednost“. Prosto rečeno, ako se u proizvodnju nekog proizvoda uloži 100 dinara, a proizvod se proda za 200 dinara, razlika je novo stvorena vrednost. Bez obzira kako se ova vrednost raspoređuje, suština je u tome da u državi svake godine ima sve više novca, proporcionalno sveukupnoj proizvodnji.


Šezdesetih godina prošlog veka je najbogatiji na svetu bio Onazis, čije je bogatstvo bilo nekoliko stotina miliona dolara. Danas najbogatiji imaju nekoliko stotina milijardi dolara. Dakle, hiljadu puta više. Sasvim normalno, jer se količina novca u svetu uvećava sa svakom novostvorenom vrednosti.

Bogate su one države koje su odavno onemogućile da budu potkradane, a najbogatije one koje su pri tome organizovano potkradale siromašne i neorganizovane države. Duško Kovačević je skoro rekao na TV da je Srbija najbogatija država na svetu, jer da se toliko potkradaju Japan ili Švajcarska odavno bi propali. Pri tome treba razlikovati one koji ukradu novac i novac ostane u državi, od onih koji nas opljačkaju i novac ode iz zemlje. Ovi prvi nisu toliko štetni, jer se novac okreće kroz razne poslove, naplaćuje porez i ne smanjuje bogatstvo zemlje. Nas upropašćuju oni koji pljačkaju i novac iznose, a takvih je očigledno previše. Kad bi čovek sabrao sve kredite koje smo uzeli u poslednjih četvrt veka i da je sav taj novac ostao u državi, makar bio i spljiskan u potrošnju, mi bi sada bili bogata država. Taj novac bi se vrteo, trošio, ulagao u nove proizvode, pa ne bi bilo problema sa budžetskim prihodom. Ovako, potpuno je jasno da je na mnoge načine sve to iz zemlje izneseno, baš kao i sva novo stvorena vrednost svake godine. Drugim rečima mi smo u mašini. Sve što stvorimo nam opljačkaju, pa čak i više od toga, tako da moramo stalno da uzimamo nove kredite da bi opstali.

Ako nema šanse da se oslobodimo kandži MMF-a i raznih banki za obnovu i razvoj, onda sigurno možemo da sprečimo pljačku stranih banki, a i naših pojedinaca, koji sve opljačkano iznose iz zemlje. Čak i ovi vajni strani investitori, koje rado dovodimo, pa im čak dajemo i podsticajna sredstva, u suštini pljačkaju državu, jer svoj visok profit, ostvaren na pljačkaroški malim platama, iznose iz Srbije, a nama ostaje duplo golo. Tako nam budućnosti nema, sem stalne sirotinje i borbe za opstanak.

Jao nama, ako ove naše vlasti to ne vide, ili možda vide pa se prave malo blesavi, po onoj poznatoj „ako ne možeš da ih pobediš ti im se pridruži“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari