Početkom septembra preminula je Ljubica Urošević, većini Požarevljana poznata po nazivu fotografske radnje “Foto Rosa” na starom korzou, čija je šefica bila decenijama – izveštavaju požarevački mediji.


Reč je o prvoj državnoj fotografskoj radnji u gradu koju je Ljubica osnovala sa svojim suprugom i jednom od mesta koje je bilo nezaobilazno u društvenom životu tadašnjeg Požarevca. Večernja šetnja na Korzou nije se mogla zamisliti bez razgledanja izloga fotografske radnje. U njoj su se Požarevljani informisali o tome ko se protekle nedelje venčao, a gradske face jednostavno nisu to mogle da budu ukoliko ne zasluže mesto u „Rosinom“ izlogu.

To možda najbolje ilustruje i priča – o devojci koja je razbila izlog da bi ukrala portret poznatog Požarevljanina Mirka Lazića. Za Rosu je važilo da je bila dobar portretista. Pričala je da za portret nisu potrebni skupi fotoaparati.

-Vojnicima sam uvek govorila : „Sad misli na nju“. I oni naprosto zablistaju. Jedan od najdražih mi je portret siromašne, ali vrlo lepe devojčice Milice u staroj ispranoj bluzici iz koje viri jedan končić. Njen portret stajao je najpre u izlogu a zatim unutra dokle god je Foto Rosa postojala. Kada su vojnicima, naročito iz Hrvatske i Slovenije dolazile posete, oni su ih dovodili u našu radnju da gledaju taj portret“.

Ljubica Urošević ili jednostavnije „Rosa“ u svoje vreme važila je za ženu koja je prkosila stereotipima. Bila je aktivna u društveno-političkom životu, a sa grupom žena koje su bile zaposlene u fotografskoj radnji radila je za to vreme uglavnom muški, fotografski posao. Koliko su je cenili govori podatak da nije bilo komisije ili odbora u kome nije bila član. Od školskih, prosvetnih saveta, komisije za privredu, pa do odborničkog mesta i članice predsedništva Antifašističkog fronta žena.

Pričala je kako je zabluda da su žene u to vreme bile zapostavljane:

-Bile smo dobro organizovane i nije bilo podele na domaćice i zaposlene. Organizovale smo mnoge događaje, bile smo aktivne u političkom i kulturnom životu“.

Naporan rad, sa teškim fotografskim aparatima, improvizovanim osvetljenjem i retuširanjem slika verovatno su doprineli i problemima s vidom koje je imala u poslednjoj deceniji života. Međutim, da je bila vrhunski majstor za retuširanje, priznale su joj i kolege i to javno, u jednom od tada redovnih izveštaja o ovoj delatnosti.

-Majstori ovog zanata bili su na ceni i dobrom glasu. Tačno se znalo ko je za šta talentovan. Ja sam, kažu, bila među najboljima kada je o portretima reč, ali nisam se zanosila izložbama. Volela sam samo da radim. Svako jutro dolazila sam ranije, čistila ispred radnje i obavezno bih poljubila fotoaparat pre nego što počnem da ga koristim“.

Iako je rođena u selu Deč u Sremu, Rosa, koja je, godinu dana po oslobođenju došla u Požarevac i u njemu ostala, osećala se kao Požarevljanka.

-Oduvek sam volela ovaj grad i ljude u njemu. To se valjda oseti, Požarevac me je prihvatio i ja sam za sve Požarevljanka“, rekla je pre nekoliko godina u intervjuu listu Reč naroda. Foto Rosa je kao deo Zanat servisa u Požarevcu postojala od početka pedesetih do početka devedesetih godina prošlog veka. Nakon gašenja, Ljubica nije zadržala u svom posedu nijedan deo fotografske opreme kojoj se nakon toga gubi svaki trag…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari