Dobar prijatelj me je odavno opisao kao „rasut pirinač“. Potpisujem. Godine 2015. doručkovalasamsa Angelom Merkel, postala po Blicu169. najuticajnija žena u Srbiji, što je kao referencu našla da spomene urednica Sputnika za Srbiju koja se isto našla na listi, bila u Ćirilici sa modnom blogerkom Zorannah, koja mi se svidela… Neki lik me je u Politiciprozvao da sam hipsterka… (imam 51 godinu)… da mi je NATO platio da u podstanarski stan na par dana primim sirijske izbeglice…. Rasut pirinač… Jellenah169


***

Sa novim znanjima gledam na neke prošle trendove. I privatne i društvene. Ali ne volim i ne vraćam se intenzivno na ono što je bilo, ako iz toga nema neke lekcije. Ne padam u takav bedak, mada i dalje slušam Džeja kad mi se hoće. A Tasovac nek me Filharmonijom i performansima u Strahinjića Bana ostavi na miru. Navodno progresivne javne ličnosti u Srbiji površno shvataju koncept individualnih sloboda i vrlo su skloni nametanju i arbitrarnosti… Sadašnjost i budućnost su mi, generalno, zanimljivije. Najzanimljiviji su mi, naravno: deca, pas, mačke, američka savremena literatura, TV serije, VOGUE, američka politika ….

***

Bila sam Tuzlanka, Jajčanka pa Beograđanka. Rođena doduše u Beogradu, od oca Beograđanina i majke koja je na studije stigla u isti. „Vratila se u isti“ u spensericama i 501, još uvek na DOORS muzici, kad je grad već bio u Lacostei bermudama, i šargarepa farmerkama, starkama i nekoj od kretenskih muzika. Nikad nisam mislila da je Beograd osamdesetih bio nešto puno progresivan. Privilegovana generalska deca koja se ne odriču privilegija a glume pankere. I umiru od side. A ni muzika im nije neka. Vivijen Vestvud tip pobune, a ovamo prodaje sokne za 1000 $. Poneko negde otkriva kontra kulturu američku…. i gura je sa nešto godina zakašnjenja. To sam cenila. I to me je „školovalo“. Da je Beograd tad bio progresivan ne bi bilo devedesetih.

***

Osnovna škola Braća Ribar, pa selidba u drugom osnovne u novu Sedam sekretara SKOJ-a, obe u Tuzli. Najbolje obrazovanje koje sam stekla, sistematično, konzistentno. U najboljim uslovima. Zdravko Čolić i otkrivanje Deep Purple. Prvi gimnazije u Jajcu. Dire Straitsi Pink Floyd. Istoriju mi predavao katolički frater. Izvukla se sa sleta, išla na republičko iz matematike. Umre Tito. Muk u školi dva dana.

***

Inače, tad sam od nastavnice SH jezika naučila jednu važnu životnu mudrost: crne i bele čarape se isto prljaju samo se na belima vidi. Tamo još nije tad bio stigao Šuvar, pa sam imala šok kad sam u drugom stigla u tadašnju Treću beogradsku gimnaziju. Mi tek skinuli s dnevnog reda Rimljane, ovde već Drugi svetski rat. Mračni srednji vek za mene ima i dodatno značenje. Ali sam otkrila svet Veneovih zbirki zadataka iz matematike, rešila i čuveni 271 sa dve zvezdice. JJ Cale i Dire Straits i dalje. Prelazak u Matematičku gimnaziju u trećem. Šuvar me dotukao – smer za nuklearnu fiziku – a matematički aparat na niskoj grani. No razredni mi je bio Hemke. Car. Oni sa matematičkog smera, učionica pored, dobiše mnogo bolje osnove za nastavak školovanja na tehničkim fakultetima.

***

Još se sećam x sa dve tačkice (drugog izvoda funkcije) sa kojim sam se prvi put srela na prvoj godini ETF… Čudan period. Tvoja generacija u vojsci, ti sa skroz novim licima… Nestašice struje. Nestašice resursa. Koncentracije… Acid Jazz. Soul. Motown. George Benson.Početak i kraj.

***

Otvorim prvu ketering agenciju u bivšoj Jugi pred kraj studiranja koje ne završim. Nagledala se novokomponovanih slava, dečijih rođendana, stvaranja novih subslojeva po celoj Srbiji, stignem do Kviskotekekao tajanstvena ličnost, odem u Zagreb oni tad ukinu istu!…

***

Skakala po crevima na benzinskim pumpama, kupovala benzin u flašam… Najvolela sam ukrajinski zeleni pomešan sa kivi Step sokom u skuvanim plastičnim flašama… Penjala se po ulaznim kapijama, kitila ih kičem koji sam donosila iz Segedina, prala sudove po slavljima koje sam organizovala, gde sam služila hranu spremljenu u kuhinji od 2 kvadrata, dostavljalaje peglicom dok mi je trudnički stomak gurao volan.

***

Negde tad, dok sam radila jednu narudžbinu za neku međunarodnu humanitarnu organizaciju, neko pita – hoćeš da radiš kao prevodilac i vozač za OSCE misiju kontrole nekih izbora. Hoću! Pa sam radila i paralelno. I prodavala kasnih devedesetih novine po kafanama, pa jurila kući da puštam bejbisiterke kući. Al u JUL i SPS ušla nisam. Na demonstracije zbog krađe na lokalnim izborima jesam. Tad negde upoznam i Sonju Biserko. Ona mi je otvorila oči da tadašnji kao demokratski protestanti skandiraju policiji: – Idite na Kosovo! Ups. No, od tad sam imala i realističniji pogled na domete DS pa i samog Đinđića…

***

Podstanarski stanovi mi puni drugova koji ili beže od mobilizacije ili čisto iz lično interesnih razloga idu u Kanadu. Malo ih je imalo stav o degradaciji društva. Sa dosta takve ekipe i sad „ratujem“ po socijalnim mrežama – kretenska griža savesti, nepotreban kvazipatriotizam… Hejtuju srpske EU – NATO integracije iz EU – NATO zemlja u kojima lepo žive.

***

Bila fixer BBC, Economist, nezavisnim produkcijama, prevodila simultano u Medija centru… Samouka… Posle se razbijala od posla u UNHCR, OSCE, UMNIKU….. bez beneficija, jer kako drugačije i gajiti decu i plaćati stanove. Imam, zato, ukupno formalno četiri godine radnog staža – ima da radim do smrti kao i većina građana globalnog sveta.

***

CEAS radi, na veliku žalost nekih, po zakonima Srbije, sa plaćenim porezima i finansijskim izveštajima na sajtu APR, sa donatorima jasno navedenim na sajtu, sa norveškim i drugim eksternim oditorima…Uvozimo stotine hiljada dolara godišnje, trošimo ih u Srbiji, redovno isplaćujemo plate, punimo budžet, angažujemo prevodioce, hotele, štamparije, stručnjake… Zato i Smajlovićka sa prebrajanjem para u civilnom sektoru i Dževad Galijašević,koji bi sa Lazanskim da napravi strategiju borbe protiv zapadnih NGO, mogu da mi pljunu pod prozor. Dolazi vreme da sve to polako zaokružujem formalno, al ne kao što je sad trend. Deca su „izvedena na put“, nadam se, vreme je za mene.

***

Nikad nisam bila buntovna, ne mislim da sam ni sad. Ustanem, prošetam kuče, nahranim njega i mačke, očistim mačiji WC, smislim šta ćemo deca i ja tog dana ili gde da jedemo, pročitam šta me zanima na netu, odem u kancelariju, radim, prekovremeno, vikendom, dođem kući, čistim, šetam kuče, gledam TV serije, čitam Franzena i Pamuka, mazim se sa mačkama… Imam drugove i drugarice, izlazim, trošim pare u Zari i Aldu, pijem mahom Rubinov roze, plaćam račune, i jebeni Parking servis sa kamatom i uterivačima…

***

Sve što javno radim je u skladu sa mojim kodeksima i sa zakonom. Samodestruktivna ponekad – to da. Biće da mi se buntovnost fakturiše što imam doslednost i muda da kažem da je Beba Popović bio zlo za Drugu Srbiju, da majka Tereza nije svetica, da je Gandi bio rasista … Da uočim nekonzistentnosti u javnom nastupu antiglobalista ili, kobojagi levičara koji paralelno hejtuju multinacionalne korporacije i idu na Elle red carpets, da je Assange egzibicionista koje je ugrozio rad mnogih aktivista širom sveta, da izbeglice nemaju razloga da u stampedu idu na žicu…

***

Da budem, pored Verana Matića, jedina koja se za sad pridružila državi u krivičnom gonjenju Milana Ivanovića za pravljenje spiska 30 srbomrzaca. Zašto smo se inače bunili protiv takvih stvari ako nikom ništa nažao izgleda, kako tvrde posle svedočenja, učinjeno nije, ako se niko ugroženim nije našao? Šta je poruka? Nastavite i dalje sa arbitrarnim prozivkama, u njima nema ništa loše! Posle nam đavo kriv kad nam kažu -ma vama je jedino i dobro kad je Srbiji loše.

***

***

Ako hoćemo demokratiju, a ne despotiju, tzv. obični čovek ima pravo i obavezu da razmisli za koga i zašto glasa, te da koristi mehanizme kontrole vlasti, da se suprotstavi kad vlast za koju je ili nije glasao krši ono za šta joj je dat mandat. Milošević je bio nažalost legitiman vladar i pored kontrole medija ….I tad ste mogli, teže nego sad, ali ste mogli saznati šta se dešava. „Obični čovek“ , mahom Srbin u Srbiji, pokazao je neobično jaku podršku i simpatiju prema onome što je Miloševićev režim činio ne-Srbima. Kao što sada „običan čovek“ većinski nema ništa protiv da se osuđeni ratni zločinac legitimiše kao državni junak, da ministar Vulin širi bazične neistine o radu haškog Tribunala, što reformisano ha, ha pravosuđe odlaže izvršenje zatvorske kazne Kristijanu Goluboviću zbog nastupa na Farmi, što je Arkanova Ceca pevala u Kruševcu pred 30.000 ljudi „na poziv koji se ne odbija“, kako je rekla, njenog „prijatelja Bate Gašića“, onog inače koji voli „novinarke koje lako kleknu“. Srbija se saginjati neće, al kleči većinski lako svako malo.

***

Moj dodatni problem sa SPC i pravoslavljem je to što kod nas nema ni onih pozitivnih sporednih aspekata religije – humanitarnog rada, rada u zajednici…. Isti se, na sreću, dugo nisu mešali u svakodnevni život – pitanje abortusa, LGBT prava, etc. Al počinju! I to je opasno, jer je u Srbiji i sekularizam ugrožen, sve je podložno trgovini zbog opstanka na vlasti. SPC aktivno minira crnogorsku nezavisnost ovih dana. Pavle je oženio Arkana i Cecu. Kukaju o Kosovu, pozivaju na oružje a ćute o masovnim grobnicama Albanaca po Srbiji.

***

Čujem, Rešetnjikov i njegovi mnogobrojni sledbenici u Srbiji forsiraju i „pravoslavnu civilizaciju“. Da mi je znati šta je to! Nedavno smo pitali CEAS polaznike, mlade političke lidere, naše Treće Beogradske nedelje NATO da nam kažu koje poznate Ruse, iz bilo koje oblasti, znaju. Spala knjiga na tri slova: Išimbajeva, Putina i Medvedeva. Takozvana ljubav prema Rusima je narativ koji je nametnut i nema baš veliko ni sociološko ni istorijsko utemeljenje. Lazar Stojanović je jednom primetio osnovnu slabost tog nametnutog narativa – ispade da Srbi redom i istovremeno obožavaju i belogardejece i crvenoarmejce, bez obzira na to što se ovi pobiše do istrebljenja.

***

Volim mnogo stvari koje dolaze sa političkog Zapada, ali ljudski je nemoguće voleti sve. Ako prihvatimo to, onda je moguće pravdati i kolektivnu krivicu. U javnom nastupu i CEAS metodologiji rada – držim se analize političkih sistema, ponašanja određenih administracija, statističkih, demografskih, ekonomskih i socioloških trendova. Nema ljubavi prema Rusima – ona je fasada za strah od globalizacije, od 21. veka, od suočavanja sa svojom usporenošću, samoviktimizacijom… Ona je srpskim čerupatorima društvene i državne imovine i političke budućnosti – fasada za sprečavanje uvođenja kontrole državnih davanja, transparentnosti javnih nabavki, kontrole poslovanja javnih preduzeća, sanaciju gubitaša, jačanje antikorupcijskih i antimonoplskih mera…

***

Isto je i sa „ruskim lobijem“ u sistemu bezbednosti. Oni se plaše nastavka tranzicione pravde, ali to ne smeju javno da kažu. Sadašnji ruski režim za ratne zločine devedesetih ovde boli uvo – eto sinergije. A to što neko voli Tolstoja, Dostojevskog, Puškina, Jesenjina, Čajkovskog, Sorokina, Turgenjeva … ruski jezik … to sa ljubavlju prema Rusima nema ama nikakve veze.

***

Skoro da nema vernika koji je pogledao CEAS sajt a da nas nije pitao – zašto ateistički, zašto baš to ističete? Pri tome se prvo legitimišu – predstave kao vernici! Sve main stream religije redom su inherentno u koliziji sa ljudskim pravima, progresom i individualnim slobodama. Neke se sa pozitivnim trendovima osvajanja tih prava i sloboda nose bolje neke lošije. Al su sve u suštini opresivne i licemerne. Nigde se opasnosti demografskog deficita multikulturalizma ne vide kao u mantri o poštovanju „verskih sloboda“. Što se vernika tiče, stvar je komplikovanija. Meni je nekih koji sebe skoro samo tako legitimišu žao. U 21. veku si pre svega osoba, kučkar-mačkar ili oboje, Apple ili Samsung korisnik, navijač Barselone ili Bajerna, zaljubljenik u Star Wars ili Hunger Games ili Games of Trone, aktivista za zaštitu okoline, ljudska prava… Hiljade opcija da formiraš neprekidno svoj identitet…

***

Nije baš sve poražavajuće. Broj belih nenasilnih kučića i retrivera po ulicama je ohrabrujući. Setite se dobermana, rotova, pitova i drugog devedesetih i ljudi koji su ih „gajili“. A tu je i internet. Tako nam je kako je zato što većinski nismo spremni ili smo lenji da prihvatimo prava i odgovornosti koje slobodni građani imaju. Zato što smo razrušili sve mehanizme kolektivne akcije, jer su nas asocirale na „truli Titoizam“ a nijedan novi nismo prihvatili. Naš kolektivni život počinje i prestaje na našim ulaznim vratima gde ostavljamo kese sa smećem, na našim trotoarima gde ne kupimo govna za našim kučićima, na našim šalterima gde gledamo da podmitimo, u našim političkim strankama u koje većinski i dobrovoljno ulazimo ne da nešto promenimo, već da sjaše Kurta a da uzjašimo malo mi.

***

CEAS, na čijem sam čelu, bavi se izazovima socialliberalizma, demokratskim deficitom multikulturalizma, opasnostima kulturnog relativizma, spoljnom i bezbednosnom politikom Srbije, Balkanom, demokratskom kontrolom sistema bezbednosti, srpskim i regionalnim EU integracijama, samom EU, vezama između tranzicione pravde i reforme sistema bezbednosti u postkonfliktnim društvima, uticajem Rusije na Balkanu… U Srbiji nas je tačno 5 koji se javno zalažemo za članstvo Srbije u NATO. Ja još od ranih devedesetih. NATO pre svega znači sigurniji okvir za nastavak demokratizacije i EU integracija, pa sve drugo. Nedavno sam doživela vrhunac svog NATO zagovaranja. Militantni antimilitarista Staša Zajović je ocenila: Mislim da je ono što nam Jelena Milić poručuje da uđemo u NATO, pa da onda odatle pravimo bolji svet, jer u NATO zemljama ima najviše sloboda i mogućnosti za tako nešto.

***

Sve je bolje nego nekad. Samo se na sreću Stara Hercegovina mnogo ne menja.

 

O sagovornici

Jelena Milić je među najuticajnijim političkim analitičarima u Srbiji i regionu Zapadnog Balkana. Bila je saradnik bivšeg ministra spoljnih poslova SRJ i Srbije, Gorana Svilanovića, za vreme njegovog mandata u Odeljenju za demokratiju i ljudska prava Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope. Radila je i kao politički analitičar i istraživač za Međunarodnu kriznu grupu i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji. Član je Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji. Od strane Evropske komisije nagrađena je kratkim stažiranjem pri prestižnoj pariskoj think-tank organizaciji CERI, pariskog Univerziteta Science Po. Specijalista je za oblasti reforme sektora bezbednosti; odnosa Srbije i EU; odnosa Srbije i NATO-a; Ruskog uticaja na Zapadni Balkan; Kosovo i vezu između nenasilnih promena vlasti, tranzicione pravde i reforme sektora bezbednosti. Živi i radi u Beogradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari