Rekao bi zapravo Sidran „Ima toga, hoće to“. I nije mi se, tjerajući me zaštitnički u „ljepotu“ nenerviranja, javila Natka Buturović, za promjenu mi je, i meni, „društvenjački“, stiglo nekoliko komentara Ozrena Kebe. Glede objava na portalu „Poskok“, na tekstove nekog, rekla bi pokojna teta Brana Jojić „veselog“ Ivana Šušnjara, koji ima i prikrivalicu od pseudonima, kojeg se ne mogu trenutačno sjetiti. Pročitah i komentare, naravno i tekstove dotičnog Šušnjara, u rečenom „Poskoku“.
P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }
Boga mi se dobro izlomih između nehuroze i zagrcavanja od smijeha. Koliko god mi se učinilo da se poskoci na sve strane, po svim zemljopisima, žestoko razmnožavaju puneći gadnim svojim otrovom razne Šušnjare, dok mi liječnici ne dozvoljavaju stresanje posebice nehurozom, a smiješno nije da Allah kaže, odlučih se za prvi, nekako između komentar – Bago, bago, ko je dir'o, ko je dir'o … Radi Natke, da se ne zabrine. Da ne pomisli da sam prokuho, zatvoren u ovom BHSCG ekspres loncu. Posebice nakon (zlo)pameti i onog poštara Incka, oko tri jezika u BiH, narafski uz konsultiranje odgovarajućih mu eksperata, u koje, također ne spada gospođa Kordić. I posebice u situaciji žestoke epidemije kajanja i traženja oprosta, raznih hapšenja, a sve kako kome odgovara, kad mu odgovara, kako ko stigne i gdje stigne, daleko od logike, iako, da zloupotrebim, u ovoj mračnoj ima nekog sistema, bez kompetentno, iskustveno laički bilo kakvog utemeljenja u kakve god da jesu pravnim regulama, bez imalo težine, osim ako neko nije uspio izvagati maglu, i na kraju bez odgovora na moje stalno pitanje – bez Uboraka.
A onda, sad će Natka biti zadovoljna, stiže mi pošta od makar po mom sudu nevjerojatne LJubice Beljanski Ristić, a u pošti fotografija koju nekim slučajem nemam u albumu, koji mi je napravio prijatelj, pokojni Milorad Skiba. Fotografija sa Dana teatra mladih u Mostaru, 1979, ja u društvu pošiljateljke, Koleta Angelovskog, Zdenka Jelčića… Nagrnuše samo lijepa sjećanja, koja najdobronamjernije umalo ne pokvari prijatelj mi Miralem Kolečić, svojim komentarima. Nešto ga, znam i šta ga je naljutilo. Kaže Miki, dodaje i „Kanađanin“ Zoran Pilipović – I niko danas da se sjeti šta je i kako je bilo. Odgovorih sa pusti, nit ćemo u historiju, niti iz nje. Koliko je toga što sam uradio danas apsolutno nepoznato i van sjećanja. Malo je kome bilo i malo kome će biti tako lijepo. Smirih ga – Imaš pravo, ostaje nam na kraju ljepota sjećanja i našeg prijateljstva.
Ne rekoh mu da je ipak u meni malkice zakuhalo, da sam nalio jednu smirelu i nažderao se ćeten halve. Sve što je bilo za isključiti isključio, pa u potpunoj tišini „odlutao“ u …
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
