Ove sindikalne priče o dobroti i siromaštvu, o nerazumevanju vizionara i reformatora mekanih srca, uvek me podsete na božićne seanse koje mi nepopravljivo lunjalo, Isus od Hristosa, redovno priređuje. Bez obzira na Surovu Vertikalu, katakombasto zakonodavstvo Srbije zasigurno nije ni nalik gladijatorskim kupatilima u Starom Rimu.

 Jer, tamo su se smenjivali imperatori, a ovde se uporno smenjuju vernici koji bi da se igraju razularenog naroda na igranci za koju nemaju pozivnice niti propusnice. Tamo su robovi služili za spektakle od krvi i mesa, začinjene ambrozijom i seksualnim nektarom, a ovde služe za robotizovano rintanje, kao i za doniranje organa lancu trgovine iznutricama, Deltin Melez. To se, jakako, nipošto ne može porediti. Razlika je u fatalnom nedostatku zabave od kojeg pati sužanjstvo u Srbijici. Ali ko to da objasni onima koji na Petrovdan poste do podne a od podneva gladuju?

Da ne bih ostao tako nezgodno zapitan, prizivam u sećanje ovosezonski Božić kad se još nije toliko naslućivalo Otkrovenje Lazarovo…

Elem, kao što sam vam već otkrio detalj iz moje intimne rutine, kad god (kalendarski) stigne Božić, moj stari drugar, kosmati Isus, dođe kod mene jer ne može da podnese ljudsko ponašanje koje se ispoljava tokom čitavog tog preterano izvikanog dana… I dok se drugi nervozno pozdravljaju punih ustiju i žderu u sebi što nemaju dovoljno da se prežderavaju pred publikom – nas dvojica opušteno sedimo, mezetimo pirotski ovčji kačkavalj i komovicu iz Poganova, slušamo omiljene ploče i omiljene pesme, i razmenjujemo tračeve po sistemu „kako je gore tako je i dole“. Bez obzira što mi Isusov tata nije baš skroz oprostio što sam ga, pre frtalj vremena, ubedio da blagoslovi Litl Ričarda, Čaka Berija i Boa Didlija te tako dozvoli rađanje rokenrola. A posle je bilo kasno da bilo šta preduzima kad je video kako su ljudi (vrlo pobožno!) poverovali da je život ne samo igra nego i ples koji se završava seksom… Hm, da, od tada se sklanjam od Tvorca svega ovozemaljskog i vanzemaljskog…

Ali, nestašnog Isusa je to oduvek strašno zabavljalo, pa je čak svojevremeno izveo neverovatan rokenrol performans – po motivima iz jedne od mojih starozavetnih priča Heartbreak Hotel… Naravno da je njegov tata i to pripisao mojoj vragolastoj mašti ali je već bio digao ruke od ljudskih ludorija, pa me nije nešto gnjavio…

Pre nego da pređemo na majčin podvarak sa krmenadlama, moj uvek dobrodošli gost mi ispriča kako je Sveti Petar napravio novo inventarisanje kadrova zaposlenih u Čistilištu, tako da sada Majn Kampf Adolf radi kao higijeničar u banjskim komorama, a Tihi Don Koba je postao učitelj veronauke i to na Katedri za Apokalipsu.

„Ovo ti je fenomenalan trač, Isuse“, zakrkljah kroz salve smeha koje su me spopadale kad god bi mi pred očima zaigrao prizor koji mi je upravo opisao moj vrlo izabrani ortak.

„Eh, Magični“, najedared uzdahnu čudno pokunjeni Isus. „Ti si jedini koji me tako zove. Svi ostali me zovu Elvis“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari