Karen Armstrong, profesorka na Oksfordskom univerzitetu renomirana je autorka više internacionalno zapaženih studija iz oblasti nauke o religiji. Njene knjige prevedene su na 45 jezika. U okviru svojih izučavanja univerzalne istorije odnosa religije i nasilja, Armstrongova, nekadašnja monahinja, decidirano zastupa tezu da monoteizam nužno vodi agresivnoj intoleranciji, odnosno načelnoj sklonosti ka nasilju.

Ovom svojom tezom ona nije u klubu ekskluzivnih tumača, već se nalazi u horu još nekolicine međunarodno uglednih naučnika. Ta fundamentalna savremena debata o monoteizmu ima dva oprečna smera. Sa jedne strane zastupljena je teza da religija podstiče nasilje, sa druge, da religija zasniva mir. Obe teze su istinite, ukoliko se pod istinom razume empirijska očiglednost. Obe teze mogu biti i opovrgnute, odnosno falsifikovane, budući da postoje istine koje se ne mogu brojevima dokazati.

Sve avramske (abrahamitischen tradition) monoteističke religije imaju u sebi i pozitivno jezgro, jer sve zastupaju mir (i pomirljivost), sklonost zajedništvu i solidarnost sa slabijima. Nedavno je objavljena knjiga Karen Armstrong U Božije ime. Religija i nasilje (Karen Armstrong: Im Namen Gottes. Religion und Gewalt, Pattloch, Minhen 2014), koja u engleskom originalu glasi Fields of Blood: Religion and the History of Violence, kojom autorka kroz široku panoramu odnosa religije i politike nastoji da položi temelje za razumevanje aktuelnih internacionalnih konflikata.

VIZIJA MIRA: U svetim spisima velikih monoteističkih religija opisani su brojni primeri ratova, haranja, uništavanja, gonjenja i apokaliptičkih razaranja. Ove primere autorka smatra manje važnim od grandioznih pacifističkih vizija koje se mogu susresti kako kod proroka u Starom Zavetu, preko Isusa Nazarećanina, do proroka Muhameda. No ako religija ima pozitivno jezgro, onda se mora objasniti i paradoks njene spremnosti na nasilje.

Počev od agrarnih zajednica u Sumerskom carstvu pre 6000 godina do savremenih primera nasilja na delu je jedan modus tumačenja: motivi koji vode nasilju nisu u osnovi religiozni, već imaju strukturalnu prirodu, kao što su politička i vojna demonstracija moći u društvu. Mimo toga, religija je relativno autonomna sfera ljudske kulture koju je otkrila protestantska filozofija i teologija. U eposi pre prosvetiteljstva celokupni društveni diskurs – država i politika, nauka i umetnost, moral i vojne doktrine prožete su verom u Boga ili verom u više bogova. Za Armstrongovu su mislioci kao što su Džon Lok i Emanuel Kant protagonisti onoga što ona zove myth of religious violence.

Armstrongova ne protivreči činjenici da su u ljudskoj istoriji, mimo političkih aktera, i religiozni autoriteti – episkopi, pape i monasi kao i mnogi bogopredani – vodili pravedne ratove protiv nevernika i jeretika do istrebljenja. Ona to objašnjava pomoću modela koji je razvio neurolog Pol Meklin. Ljudi poseduju, i mimo evolucije, sposobnost za umno (sfera neokorteksa), kao i za emocionalno delanje (limbička sfera). Ova druga sfera je u ljudi veličine koje imaju i reptili. Agresivnost muslimanskih aktivista u Siriji Armstrongova objašnjava kao regresiju na status reptila. Sa druge strane, ona hvali sposobnost budističkih monaha da kroz meditaciju aktiviraju one sfere našeg uma koje su zadužene za saosećajnost/empatiju sa drugima. Armstrongova ne posustaje u tvrđenju da je budizam posebno miroljubivi vid tumačenja sveta i način življenja. Da li Armstrongova još nije čula da budistički monasi jednako ratuju protiv muslimanske manjine u Mijanmaru (Burmi), paleći i uništavajući sve što je islamsko? No za empirijske argumente, čini se, ne mari osobito Karen Armstrong, kao ni za diferenciranu idejno-istorijsku ili teološku argumentaciju. Autorka voli jednostavna i jasna (crno-bela) razlikovanja. No knjige, kao ova Armstrongova, nisu a fortiori prosvetiteljske ili nadzidavajuće, već apodiktički izraz ličnog uverenja i ubeđenja. Neosporna korist od čitanja ove knjige je sledeća: na jednom mestu sabrani spektar teorija o nasilju i religiji, te onaj čitalac koji o tom odnosu želi kompetentno da se obavesti, ima se rašta latiti ove studije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari