U okviru antologije Engleske renesansne tragedije nalazi se prva drama o Faustu, autora Kristofera Marloa, preteča slavnog Geteovog rukopisa, poznatija i kao pra-Faust.


Ova antologija postoji u bibliotekama, a takođe se može naći i u dobro snabdevenim antikvarnicama. Preveli su je Živojin Simić i Sima Pandurović, a izdao Nolit (1959) u biblioteci Orfej. Knjiga je retka, a drama o radoznalom učenjaku istorijski i književno vrlo vredna.

Priča počinje horskim recitalom u kome se predstavlja Faustova sudbina, od deteta siromašnih roditelja iz unutrašnjosti Nemačke, do blistavog naučnika, koji, prezasićen dotadašnjim znanjem odlučuje da se bavi magijom što će mu doneti propast. On meditira o tome kako je smrtna kazna za ljude došla zbog greha, te to smatra vrlo surovim. Nagnan radoznalošću, priziva Mefistofelesa i potpisuje ugovor o njegovom služenju, u zamenu za sopstvenu dušu. Demon i naučnik prvo će voditi razgovore o astrologiji – planetama, njihovom kretanju i formi nebesa, a potom krenuti na put po Evropi posećujući veličanstvene zamkove, slavne ličnosti, ali i obične ljude i krčme. Mefistofel je obučen u starog franjevca, jer kako Faust kaže, sveti izgled najbolje liči đavolu.

Prva poseta je ništa manje nego papi, kome ovaj par pravi neprijatne šale. Maskirani u kardinale, navode ga da osudi Bruna, podanika nemačkog cara Karla V na lomaču zbog protestantske jeresi. Potom Bruna oslobađaju i prave kardinale dovode u krajnje nezgodnu situaciju pred papom, koji ih krivi za taj nestanak. Ovde se Faust i Mefistofeles ne zaustavljaju, nego papi stavljaju u ruke stvari koje samo on može videti i govore šta može čuti, tako da situacija sa pravim kardinalima deluje krajnje groteskno. Ovakve šale će praviti na čitavom putu. Takođe, omiljena im je zabava prizivanje duhova slavnih ljudi ili demona, kojim fasciniraju bogate dvorove Evrope. Pored pape, Faust će takođe upoznati i mađarskog kralja Rejmonda, te nemačkog cara Karla V. Prizivajući duhove videće Aleksandra i Darija, a i lepu Jelenu u koju će se fatalno zaljubiti.

Faust može da bude spasen. Uostalom, on ne radi ništa drugo osim što zbija šale i zadovoljava svoju intelektualnu radoznalost. Naravno, sile pakla će teško propustiti jednom uočenu priliku. Dvadeset četiri godine Mefistofelesovog služenja po ugovoru ističe i naučnik se sprema za večnu propast. Trenutak spasenja propušta zbog strasti prema lepoj Jeleni. Dobri duhovi ga napuštaju. Sat otkucava. I konačno, nekoliko studenata ulazi u Faustovu sobu i zatiče raskomadano telo – scena odslikana sa impresivnom užasnutošću. Višeznačna drama sa komičnim elementima završava snažnim hororom. Nesrećni Faust je izgubljen za nebo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari