Istraživačko-politička, sociološka i filozofska knjiga, Prilagođavanje – Srbija i moderna: od strepnje do sumnje (Sven iz Niša i Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu) govori mnogo o Srbiji i vremenu u kome živimo. Reč je o ličnoj knjizi, koja bi se po unutrašnjem intenzitetu i vrednosti mogla staviti pored Srbije na Istoku Svetozara Markovića, jednog od najvrednijih sociopolitičkih srpskih pisaca, bez obzira što ga aktuelne tranzicione vlasti prećutkuju. Obimno delo Đokice Jovanovića može da stoji i pored knjige Čujte Srbi! Čuvajte se sebe Arčibalda Rajsa, koji je neizmerno cenio srpski narod, ali se zgražavao nad pohlepom srpskih političara. Dodajmo i podatak da je Prilagođavanje… dobilo i pohvale kolega sa fakulteta, pohvalne recenzije i nagradu Sociološkog društva Srbije.


Poglavlja Novi vek, Revolucije predvorje sadašnjeg doba, Nacionalizam i Srbija, umetnuta između Predgovora i Zaključne reči, čine jednu otvorenu celinu, što bi značilo da je ova knjiga završena, ali je i otvorena za druga dopisivanja. Nije, međutim, reč ni o kakvom profesorskom udžbeniku koji pripada nekoj određenoj doktrini. Autor sagledava novovremenu Srbiju u okviru evropske moderne istorije, ali i u okviru moderne srpske istorije. Srbija ima, moglo bi se reći, isuviše istorije, socijalnih i političkih, kulturnih i duhovnih dešavanja, onih koja zadivljuju ljudski rod, ali i onih retrogradnih, pre svega bitaka za vlast.

Ova knjiga je jedna čudesna i strahotna građevina koju su, zajedno sa autorom, gradili i drugi sociolozi, istoričari i filozofi, ali i političari, osvajači, oslobodioci i državotvorci, kao i pesnici i stvaraoci, mudraci i sveci… svo oni koji su je duhovno i fizički ispisivali. Pisali su je, u neku ruku, oni od ranije i oni naredni, i mi sadašnji autori. A svrha joj nije samo naučnoistraživačka, već i rasvetljavanje i sagledavanje, u kontekstu sticanja najviših dometa.

Jedno pitanje postaje sve aktuelnije i potresnije – izgledi čovečanstva da se promeni, da pronađe novu istorijsku perspektivu, dalje od one koju su utemeljili stari Grci (nauka, metafizika i tehnika, polis i politika, ali i uspostavljanje ropstva, a s tim i svih antagonizama među ljudima) jer, postaje sve očiglednije da na tim principa čovečanstvo ne može dalje da opstaje. Isto tako očigledno je da je savremeni svet dospeo u strahotnije antagonizme nego ikad ranije (političko i antagonističko upravljanje društvom, naukom i moćima, svetskim resursima, što je savremeni svet dovelo u stanje koje bi se moglo označiti kao pozitivizam smrti). Smrt više nije samo neki prirodni fenomen, a nije ni onostrana u religioznom smislu, prevukli smo je na ovu našu pozitivnu stranu, smrt je postala sredstvo porobljavanja najvećeg dela čovečanstva. Ona je u osnovi politike i vlast, vladavine jednih nad drugima, smrt smo povezali sa naukom i izgrađivanjem sila i snaga uništavanja (govori se, recimo, o ravnoteži straha). A, te uništavajuće snage izmiču kontroli, postaju ili će u dogledno vreme postati dostupne manjim ili većim grupama, pa čak i slabom a moćnom pojedincu. Grčka ideja da je rod besmrtan, a pojedinac smrtan, ne može se više održati, sada je i rod smrtan, može ga uništiti pojedinac. Evidentno je da se gomilaju mračni izgledi. Moderni svet sve je ranjiviji, što potvrđuje pojava terorizam, itd. Pitanje je postoje li snage da se čovek izbori za nove projekte opstajanja i nove istorijske perspektive?!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari