Kako bi sve izgledalo da su se neki događaji desili drugačije? Osim za privatni život, ovo pitanje vezujemo za društvena zbivanja, najčešće ona prelomna koja su milionima ljudi od nastanka sveta drastično menjala živote. Nepune dve decenije unazad, njime je počela ozbiljnije da se bavi i istorija, tačnije uži krug britanskih istoričara, uglednih univerzitetskih profesora na Oksfordu, Kembridžu i Harvardu, za čiju su istraživačku radoznalost ustaljeni okviri ove nauke postali tesni.


Tako je 1997. godine, u izdanju londonskog Pikadora Nil Ferguson objavio knjigu Virtualna istorija: Alternative i kontrafaktuali/Virtual History: Alternatives and Counterfactuals u kojoj se, zajedno sa nekoliko kolega, zalaže za alternativnu istoriju, zasnovanu na čuvenom „Šta, ako?“. Najnoviji dvobroj čačanskog časopisa Gradac (196-197, Dom kulture i Umetničko društvo Gradac, prevod sa engleskog Ivan Radosavljević) donosi, pod naslovom Virtualna istorija: da se dogodilo drugačije izbor i delove eseja iz ove knjige, koja kao da želi da opovrgne T. S. Eliota što je o vremenu prošlom, sadašnjem i budućem pisao Što je moglo biti jeste apstrakcija / I ostaje trajna mogućnost / Samo u jednom svetu razmišljanja. / Šta je moglo biti i šta bilo je / Ukazuje na isti kraj, uvek prisutan.

Nil Ferguson poznat je našim čitaocima, mada će se neki zbuniti. Naime, od četiri njegove knjige na srpskom, dve su objavljene pod imenom Nil Ferguson (kao i sada Gradac) a dve pod imenom Najl Ferguson (eto zadatka za angliste). Kako bilo, Ferguson je svakako više nego zanimljiv istoričar a na srpskom jeziku prvo je izašlo njegovo kapitalno delo u dva toma Kuća Rotšilda (Službeni list SCG, 2002), a zatim Uspon novca. Finansijska istorija sveta (Plato, 2010), pa Moć novca. Novac i moć u savremenom svetu 1700-2000 i Civilizacija. Šest ubistvenih aplikacija za moć Zapada (Službeni glasnik, 2012, odnosno 2014). U uvodu u Virtualnu istoriju ovaj istoričar objašnjava razloge zbog kojih se zauzima za jedan sasvim novi pristup istoriji sveta, pri čemu ne isključuje dosadašnje rezultate te nauke.

Literatura se odavno bavi razmišljanjem o tome šta bi bilo da… ali osim bujne mašte u njoj retko kada ima zrno istorije, dok virtualna istorija odgovor na to tzv. kontrafaktualno pitanje gradi na osnovu dostupnih podataka. Osim toga, ona uvažava moderno vreme u kojem ni nauka ni umetnost ne mogu bez interakcije, pa se i sama vešto oslanja na političku, ekonomsku, psihološku, antropološku… nauku čime proširuje planove istorijskih spekulacija na temu „Da je bilo drugačije“.

Ali istorija ne čita poeziju, a i stari se arhivi vremenom otvaraju. Dosad skrivani fakti daju sasvim novi uvid u prošla zbivanja, pa se virtualna istorija gradi na alternativama o kojima su savremenici nekog događaja govorili ili razmišljali. Problem ove nove grane istorije jeste u tome koje će podatke prepoznati kao relevantne, i kako će ih razmatrati u rekonstrukciji prošlog vremena. Knjiga Nila Fergusona i časopis Gradac (propust je što nije preciziran izvor tekstova) ne daje potpuni odgovor na potrebu postojanja virtualne istorije.

Ipak, teme tekstova (uz Fergusona pišu i Endru Roberts, Majkl Barli, Džonatan Haslam i Mark Almond) jesu provokativne: Šta bi bilo da je nacistička Nemačka pobedila Sovjetski savez? Šta da je izbegnut Hladni rat? A šta da se komunizam nije urušio 1989. Alternativni pogled na prošlost nije, međutim, uvek najuspešniji. Čak je Fergusonov esej Virtualna istorija, 1646-1996 još najmanje plauzibilan, iako razmatra šta bi bilo da Gavrilo Princip nije ubio Franca Ferdinanda a da je fon Štaunfenberg ubio Hitlera, da je Staljin postao patrijarh ili da je Kenedi preživeo atentat. Ovakve pretpostavke (bez čvršće analize) Fergusonovu virtualnu istoriju čine pokatkad montipajtonovskom. Za utehu ostaje da i zvanična istorija ne zvuči bolje kada radi po diktatu politike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari