Svoj roman prvenac Gorski, napisan na engleskom jeziku i objavljen u Londonu, Vesna Goldsvorti propratila je Beleškom u kojoj sa mnogo razloga ističe niz književnih uticaja uz čiju je pomoć pisala ovo delo.

Činjenicu da je za to najviše zaslužan F. Skot Ficdžerald i njegov besmrtni Veliki Getsbi autorka Gorskog posebno naglašava, i beleži tu zahvalnost. Ona sugeriše i da je glavni junak knjige grad – London, do duše izmišljen (baš kao i Ficdžeraldov Vest Eg). Beleška na kraju knjige nije novina, kao što novina nije i da se moderni pisci naslanjaju na svoje velike prethodnike, ali ova zvuči ne samo kao uputstvo već i kao književno-psihološka sugestija čitaocu: široki dijapazon naučnog i književnog interesovanja Vesne Goldsvorti, Beograđanke koja tri decenije živi i radi u Londonu i za sve što objavi dobija nagrade uz unisono priznanje kritike, na zavidnom je nivou. Ukrštanje akademske karijere sa literarnim radom tu je neminovno, pa otud i svest o podrazumevajućim međusobnim uticajima na koje valja unapred ukazati.

Roman Gorski, koji je na srpskom objavila beogradska Geopoetika (od aprila 2015. već drugo izdanje), usledio je nakon kulturološke studije Izmišljanje Ruritanije: Imperijalizam mašte o stereotipima Zapada prema Balkanu, autobiografske proze Černobiljske jagode (isti izdavač), i zbirke poezije Solunski anđeo u izdanju beogradskog Arhipelaga.

Šta je to što Gorskog čini tako primamljivim za čitanje? Uz neznatne izmene, osnovna konstrukcija romana, kao i imena nekih junaka, direktna je parafraza Ficdžeraldovog Velikog Getsbija. Pripovedač u Gorskom je Beograđanin Nikola Kimović (Nikolas, Nik) koji je 90-ih godina pred ratom pobegao iz Srbije u London. Njegov je sused novobogataš Roman Borisovič Gorski, ruski Jevrejin, ludo, setno i nesrećno zaljubljen u Ruskinju Nataliju, udatu za bogatog Engleza sa kojim ima ćerkicu Dejzi. Gorski Nataliju zna još iz vremena Jeljcinove Rusije; iako zaljubljena u njega, odbila je da se venčaju i tako postala njegova opsesija. Njihov naknadni bliski susret u Rusiji zapečatio je fiks ideju o velikoj ljubavi. Poreklo neizmernog bogatstva Gorskog, kao i tajkuna iz tranzicionih zemalja nekadašnje komunističke Evrope, sluti se ali mu se koreni teško mogu rekonstruisati. Nagađanja da su u pitanju šverc oružja i trgovinske mahinacije u sprezi sa političarima i mafijom najčešće su najbliža istini, ali dokaza nema. S druge strane, Natalijin muž Tomas Samerskejl pripada engleskom bogatstvu koje svakoj narednoj generaciji obično garantuje profit bez prevelikog rada, ali i dozu samopodrazumevajuće bahate nonšalantnosti, raskalašnosti i prezira prema drugima, i drugačijima.

Trouglu Gorski-Natalija-Samerskejl pridružuje se Srbin Nikola koji ulazi u vezu sa Natalijinom prijateljicom, bugarskom olimpijskom pobednicom u gimnastici. Njih dvoje pomažu Gorskom i Nataliji da se ponovo sretnu i obnove ljubav da bi, na kraju, sticajem tragičnih okolnosti koje se pletu oko sporednih ličnosti priče, Gorski bio greškom ubijen. Do poslednjeg časa uveren da će mu se Natalija privoleti. Može li se prošlost ovaplotiti u sadašnjosti, istom snagom, istom strasti, istom željom? „Časovnik ne može da se vrati unazad“, kaže Nikola Gorskom koji mu odgovara „… Naravno da može“. Baš kao što Nik Karavej u Ficdžeraldovom romanu kaže Getsbiju „Prošlost se ne može ponoviti“ na šta mu ovaj odgovara „Prošlost se može ponoviti, i te kako“.

Sahrana Gorskog identična je sahrani Velikog Getsbija – nikoga, sem Nikole odnosno Nika Karaveja i par poznanika, nema. Nikoga od svih onih, i zvanih i nepozvanih, koji su se šunjali oko njih i besplatno bestidno častili na njihovim prijemima, te bulumente iz lažnog visokog društva koja prati trag novca, tih nezasitih šićardžija, modela i starleta, promiskuitetnih bogataških žena i devojaka za poslovnu pratnju, glumčića i glumičica, pijavica iz mutnih voda, sitnih mahera i servilnih duša koje se u krug sele po zabavama novih milijardera i zaboravljaju ih istog časa kada nestanu sa scene.

I pored ovako velikodušnog (zar baš toliko neophodnog) omaža Ficdžeraldu, Gorski Vesne Goldsvorti se, naravno, razlikuje od remek-dela Veliki Getsbi. Pre svega po atmosferi. Kod Ficdžeralda ona vlada romanom; visi u vazduhu tridesetih godina prošlog veka i gotovo se može dotaći iako se lepljivo migolji između Getsbijeve iluzije besmrtne ljubavi i svih onih osobina koje Ficdžerald pripisuje drugim likovima – lakomislenosti, blaziranosti, oholosti, obesti, pohlepe i zanesenosti misterijom koju bogatstvo u sebi nosi i čuva.

Vesna Goldsvorti se, pak, usredsređuje na veštinu naracije i zatvara u sliku grada kojim krajem prošlog i početkom ovog milenijuma, zahvaljujući enormnom bogatstvu bez pedigrea, vladaju pridošlice, uglavnom iz Rusije. Njima nasuprot opada bogatstvo sa pedigreom starosedelaca, primoravajući ih da za ponižavajući procenat pristaju na služenje dođošima i svoje frustracije leče vređajući ih – Čivuti, Ješe… Između njih vuku se reke izbeglica koje, što iz nevolje što trbuhom za kruhom, preturaju sitniš po džepovima sve u nadi da će jednog dana i oni krckati svoje, trenutno nedostižno, bogatstvo.

Iz perspektive ovih ubogih sanjalica London Vesne Goldsvorti potomak je Londona Miloša Crnjanskog, te simbioze mesta i velike tužne ljubavi, uz prevladavajuću ravnodušnost prema tuđem jadu. Omaž Crnjanskom autorka daje i nekim sitnicama: evo još jednog Nikole, Nikolaja Rodionoviča Rjepnina, Nikija kako Englezi zovu glavnog junaka Romana o Londonu, i još jedne šampionke u sportu, ovoga puta u klizanju na ledu, gospođe Krilov. Ali našem se velikom piscu Vesna Goldsvorti približava prevashodno ritmom opisa kišovitog ili prozračnog grada, rascvetale prirode ili svetlosti – bilo kroz oblake ili kroz dijamante bogataša, bilo dok se prelama kroz raskošne lustere. Ta je svetlost uvek blaga, ćilibarska i nekako zanosno-tužno romantična. Roman Gorski je knjiga i o duhu grada koji se drastično menja, nad kojim lebdi zebnja hoće li ono dobro u njegovoj tradiciji zauvek nestati. A odgovor se lako nalazi: kod Lorensa Darela koji je Aleksandrijski kvartet napisao u čast jednog grada, i koji zna da je duh mesta (u istoimenoj knjizi) uvek pobednik nad došljacima.

Uzdignut na krilima velikana literature roman Gorski Vesne Goldsvorti dokazuje istinu da svi pisci izrastaju na delima slavnih preteča. Ova vrlo umešno i jezički rafinirano napisana ljubavna priča sa pronicljivim socioantropološkim opažanjima koja daju preciznu dijagnozu našeg vremena, nepobitno je i autentična. I zalog sledećeg romana koji će pripadati samo Vesni Goldsvorti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari