U društvima koja nazaduju, a naše je takvo, prošlost mnogih ljudi je bolja i lepša i od sadašnjosti i od realne budućnosti. Od prošlosti im je jedino bolja poželjna budućnost. Idealizovana prošlost se nekako jednači sa najpoželjnijom budućnošću. Oko mene je puno ljudi koji ovako ili onako žive u prošlosti, od nje su napravili utopiju i u njoj lepo žive. Valjda im to pomaže da prežive odurnu sadašnjost i neizvesnu budućnost.


***

Nemam nikakav poseban odnos prema sopstvenoj prošlosti. Bilo pa prošlo. Ako je prošlost proizvela neke trajnije posledice, a u svačijem životu jeste, onda su one ugrađene u ono što je sada na delu. Utoliko prošlost i ne postoji, ona je ugrađena u sadašnjost i budućnost.

***

Nisam voleo da idem u školu. Ni prvog dana nisam hteo da odem, pobegao sam na neki krov, jedva su me svukli sa krova, uz moju veliku dreku. I kasnije sam često koristio priliku da izbegnem odlazak u školu. Ne znači da sam bio loš đak. Nisam nešto ni učio, ali mi je išlo od ruke. Samo sam jednom, u drugom gimnazije, nabubao udžbenik iz hemije, kako bi dobio barem četvorku. A valjda sam svake godine bio odličan. To me je jedino radovalo u četvrtom gimnazije jer kao odličan nisam polagao prijemni za fakultet.

***

Prva četiri razreda osnovne završio sam u mom rodnom selu – Granice, sledeća četiri razreda u Mladenovcu; prva tri razreda gimnazije u Aranđelovcu, da bih četvrti završio u ponovo otvorenoj mladenovačkoj gimnaziji. Sociologiju na Filozofskom fakultet u Beogradu sam upisao 1964. godine i studirao punih pet i po godina. Nisam bio ni neki dobar student (prosek 7,9), učio sam ono što sam voleo, a ostalo – tek da „prođem“. Studirao sam o svom trošku; imao sam studentski kredit, radio sam sve i svašta, dve godine držao klub Filozofskog fakulteta sa svojim kasnijim kumom Božurom Savićem (i Pantom sa istorije)… A zarađivalo se i od anketiranja za RTB, kao i od statističke obrade podataka za starijeg kolegu Mišu Nemanjića i Zavod za proučavanje kulturnog razvitka. Od 1967. počeo sam da živim i od socioloških istraživanja koja sam sam vodio.

***

Za vreme studija družio sam se sa starijim kolegama, uglavnom po kafanama, a najviše u Stambol kapiji, jedna od dve, tri beogradske kafane koje su radile non-stop. Bili su tu Mika Smiljanić, Cane, Karaš… Iz moje generacije drugovao sam sa Božurom Savićem, Gradom Zajićem, Mirkom Ružicom, Bobanom Bjelajcem, Đorđem Uskokovićem, Borom Džuverovićem, Prvoslavom Vučkovićem, Borom Kanački… Pola njih danas nije među nama. Tu su bili još i nešto mlađi Alija Hodžić, Sreten Vujović i još dosta mlađi Mića Roganović, Rajko Marin, Pera Tojagić…

***

Moja generacija je imala sjajne profesore. Tu su bili Vojin Milić, Zaga Golubović, Veljko Korać, Mićun, Mika Popović, Miroslav Pečujlić, Ruža Petrović, Ljuba Tadić… Diplomirao sam kod Zage Golubović. U komisiji su bili još Ljuba i Mićun. Rad nisam ukoričio kako je tada bilo uobičajeno (sa naslovom u zlatotisku), već je bio složen u fascikle. Ljuba Tadić je uzeo nepovezane strane iz fascikle, podigao u vis i ispustio da se razlete po sali. Nisam ih pokupio, učinio je to neko od mojih kolega. Ljubin komentar je bio da je forma mog rada ispod nivoa za jednog akademskog građanina! Inače kod Ljube sam („Politička sociologija“) imao desetku, a to je bio jedini profesor koji je nekolicinu nas, bez posebnog povoda, desetak puta vodio po beogradskim kafanama.

***

Iz današnje perspektive čini mi se da je moje tadašnje ponašanje bilo deo jedne „poze“ koju sam nesvesno ili polusvesno gradio. Valjda sam kroz „gradnju“ imidža o sebi prenaglašavao jednu stranu svog identiteta – prezir prema formalnostima, prema uobičajenim merilima uspeha, prema konformizmu, prema stereotipima i drugim „normalnostima“. A šta znači imidž, vidi se po tome što se moje kolege i koleginice, kada se vidimo 50 godina kasnije, pre sećaju moje seljačke šarenice u kojoj sam nosio knjige, mog domaćeg hleba i čvaraka nego nekih znatno važnijih događaja.

***

Deviza „Biti izvan stada“ uz mešavinu „seljačkog“ stila i nekih odblesaka hipi kulture – donela mi je i distancu prema školskom a i svakom drugom uspehu, prema karijeri i svakom imanju („Biti a ne imati!). Tako sam jedan od retkih „državnih službenika“ koji nije „uzeo“ stan od države, već smo ga kupili Milica i ja uz pomoć roditelja. Odbio sam nekolike ponude za „bolji posao“. Nemam evidenciju objavljenih radova. Nikad nisam doktorirao…

***

Želja za doktoratom me je kasno obuzela. Hteo sam da doktoriram kod meni omiljenog sociologa – Rudi Supeka i to na njegovoj temi kojom sam se ja inače bavio dvadesetak godina – na temi omladinskih radnih akcija. Moja biblija u istraživanjima radnih akcija bila je njegova knjiga Omladina na putu bratstva: psiho-sociologija radne akcije, objavljena 1963. godine. Molbu za izradu doktorske radnje Život i smrt jedne institucije – paradigma omladinskih radnih akcija podneo sam Znanstveno-nastavnom vijeću OOUR-a Humanističke i društvene znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao ekvivalent magistarskog rada priznat mi je rad „Javne tribine u Beogradu“, a nakon položenog skupnog ispita iz sistemske sociologije, sociologije omladine i metodologije sociologijskih istraživanja – odobreno mi je pokretanje postupka za sticanje doktorata znanosti. Bilo je to u leto 1989. Sa profesorom Supekom sam se oko svoje doktorske radnje susreo tri, četiri puta, a poslednji put krajem leta 1991. Rat je već bio počeo, a na samom početku 1993. profesor Supek je umro. To je bio kraj mojih ozbiljnih „doktorskih nakana“.

***

Bio sam akcijaš i ostao akcijaš. Prvi put sam bio na akciji u mestu Negotino na Vardaru, 1959. godine, propustio sam akciju na Zastavi u Kragujevcu (1960), na koju su otišle moje kolege, 1961. sam u Džepu u Grdeličkoj klisuri, 1962. u Paraćinu…

Posebna dimenzija mog akcijašenja su i nevladine organizacije koje sam formirao: Udruženje za unapređivanje empirijskih istraživanja, Socijaldemokratski klub i sada Centar za razvoj sindikalizma …

***

O '68. je neukusno pisati u nekoliko redova. Imam gađenje prema poznanicima i inim koji „solunaše“, i imam razumevanje za vrle aktiviste koji ćute… Na pomen ove godine javlja mi se nekoliko fleševa sećanja: onaj kad Đorđe Uskoković u zoru 3. juna dolazi u „Lolu“ i budi me, priča šta se dešavalo u Studenjaku, pita za sobu Alije Hodžića i Sretena Vujovića… Onaj kada se Ilija Moljković, Dragiša Kalezić i ja guramo za promenljivu hlad-senku zastave koju na nekom kamionetu drži, čini mi se, pesnik Roko Andrić… Izlazak iz blokade preko krova da bih sa Alijom otišao u Zagreb… Milica i ja na sit-inu kod „Londona“…

***

Moju celokupnu percepciju '68. odredilo je odbacivanje predloga jedne grupe studenata koji su pripremili koncept reforme nastave na univerzitetu – u pravcu aktivne nastave. Moji vrli profesori, poput Vojina Milića i Mihaila Markovića, uz veliko nipodaštavanje to su odbacili i na konventu i na akcionom odboru. Jedina podrška došla je od Zage Golubović i Miladina Životića. Kroz vizir ovog odbacivanja cenio sam i karakter drugih zalaganja profesorske i studentske protestantske elite. Ponekad me iznervira svođenje celog pokreta na sukob studenata i akcijaša, a onda i na sam protest kao fizički događaj. Previđa se mnogo toga. Da je reč o kontinuitetu dešavanja počev od jeseni 1966. (posebno krajem decembra protiv rata u Vijetnamu), 1967. (posebno sit-in ispred „Londona“ i dole niže nekog nemačkog predstavništva). Previđa se nastojanje studenata da uspostave kontakt sa radnicima – a na to je policija bila osetljivija nego na bilo šta drugo. Zanemaruje se uticaj na oficijelnu studentsku organizaciju, pa i na omladinsku. Zanemaruju se kontakti sa protestantima u drugim Yu gradovima, recimo, dogovor u Zagrebu, u jeku protesta. Previđa se da suština pokreta nije bila ni protest protiv reformi, niti za više socijalizma, već za bolji i samoupravniji socijalizam…

***

Godine 1969. zaposlio sam se na radnoj akciji Novi Beograd – kao (nediplomirani) istraživač. Posle vojske (1971-72) zaposlio sam se kao stručno-politički radnik u Savezu omladine Srbije. Ukupno sam u „Omladini“ radio devet godina. U tim „omladinskim danima“ formirana su moja trajna prijateljstva – Grada, Gruja, Vincent, Bujke, Kaza, Zoran…

***

Istraživačko-izdavački centar u okviru SSO formirao sam 1978. Bila je to dobra ideja. Za 10 godina trajanja ovog Centra urađeno je nekoliko solidnih istraživanja i objavljeno stotinak knjiga. Centar je bio relevantan „mali izdavač“. Da pomenem samo neke autore koji su objavili svoje radove „za vreme mog mandata“ ili kasnije. Evo, po abecedi: A. Mimica, B. Cerović, B. Jakšić, D. Pantić, D. Janjić, I. Janković, K. Čavoški, L. Sekelj, Lj. Kljakić, M. Mitrović, T. Inđić, T. Kuljić, S. Inić, S. Vujović, S. Slapšak, Z. Đinđić…

***

U Institutu društvenih nauka – Centar za politikološka istraživanja i javno mnjenje – počeo sam da radim 1981. i radio do penzionisanja 2009. Taj centar je okupljao istraživačku elitu. Bili su tu, da pomenem samo neke, Vlada Goati, Dragan Pantić, Ljilja Baćević, Mirjana Vasović, Zoran Slavujević… Bili smo dugo vremena najbolji.

***

Prvi put učestvujem u jednom sociološkom istraživanju u ulozi većoj od anketara 1966. godine. Tada je profesorka Zaga Golubović okupila nekoliko studenata sa druge i treće godine studija, i uz pomoć Marije Bogdanović (asistentkinja iz sociološkog metoda kod profesora Vojina Milića) – izveli smo istraživanje o političkom i socijalnom aktivizmu beogradske omladine. Moje prvo samostalno sociološko istraživanje desilo se u leto 1967. godine na radnoj akciji na Adi Ciganliji. To mi je omogućila starija koleginica Dana Mojsin, koja je tada bila sekretar gradskog komiteta omladine Beograda. Sledeće, 1968. godine za omladinski list „Susret“ radio sam istraživanje na temu „Zašto radnici ćute“. Nakon toga sam se godinama bavio istraživanjima dobrovoljnog omladinskog rada i omladinskog aktivizma.

***

Iz dugogodišnjih istraživanja dobrovoljnog omladinskog rada izdvajam tri objavljene knjige: „30 godina omladinskih akcija“, 1976. Koautori: M. Stefanović i M. Kragović. „Stvaraoci neodoljivog poleta. Tito – radne akcije“, 1980, koautor Grujica Spasović, i „Omladinske radne akcije. Rezultati socioloških istraživanja“, 1985.

Iz brojnih istraživanja omladine koje sam vodio u proteklih četiri, pet decenija izdvajam tri koje sam ja vodio i jedno koje je vodio Srđan Vracan a u kojem sam učestvovao: „Položaj, svest i ponašanje mlade generacije Jugoslavije“, 1986. „Nezaposlena omladina Beograda“, 1987. „Deca krize: omladina Jugoslavije krajem osamdesetih“, 1990. i „Mladi zagubljeni u tranziciji“, 2004 .

***

Višestranačke izbore pratim od njihovog početka u modernoj Srbiji. Vodio sam i prvo istraživanje ovog tipa izbora. Sticajem okolnosti saznao sam da bi Večernje novosti finansirale predizborno istraživanje uz naglašenu želju za prognozom izbornih rezultata. U Centru za politikološka istraživanja i javno mnjenje osmislili smo istraživanje u tri talasa. Pored mene u istraživačkom timu bili su V. Goati, V. Marković, Lj. Baćević, B. Džuverović i drugi. Rezultati istraživanja objavljeni su u zborniku „Od izbornih rituala do slobodnih izbora“ 1991. Danas mi anegdotski deluje moj strah od nalaza koje nam je doneo Stanislav Fajgelj, koji je statistički obrađivao rezultate istraživanja. Nismo verovali svojim očima. Pobeđuje SPS. Vera i ja smo počeli ručno da proveravamo kompjuter, od upitnika do upitnika. Greške nije bilo. Drugi šok je došao iz redova kolega. Kada je prognoza objavljena, počeli su napadi, čini mi se najoštriji je objavljen u listu Demokratske stranke. Proglašen sam za SPS plaćenika, neznalicu i ne znam šta sve još. A onda su došli izbori i videlo se da smo potcenili rezultate DS za 1,3 odsto i SPS za 1,5 odsto, a precenili rezultat SPO za 0,2 odsto.

***

Uzbudljiva su bila i predizborna istraživanja 2000. godine. Jedno istraživanje javnog mnjenja u jesen 1999. bilo je osobeni uvod u seriju istraživanja koja smo realizovali u okviru Centra za proučavanje alternativa. U mom istraživačkom timu bili su, pored ostalih, Mirjana Vasović, Zoran Stojiljković, Dragan Popadić, Stjepan Gredelj… Ova istraživačka grupa izvela je desetinu istraživanja u okviru CPA u periodu 2000-2003. Ovo istraživanje (objavljeno u knjizi „Javno mnjenje Srbije: između razočarenja i nade“) je značajno jer je pokazalo da objedinjena opozicija, uključujući sindikate i NVO, može da računa na izbornu pobedu što je dalo istraživačku podlogu za kasnije formiranje DOS-a.

***

Sedam, osam istraživanja koja su CPA i moj istraživački tim izveli uoči septembarskih izbora 2000. godine bila su utoliko značajna što su ulazila u javnost i što su davala znatnu prednost DOS-u. Da su ona bila značajna, svedoči i to što su „neki“ u jednom momentu kada su izbori bili na vidiku krivotvorili rezultate istraživanja i sa našim imenima ih objavili u nekim novinama za koje niko ni pre, ni posle nije čuo.

***

Izbornim istraživanjima sam nastavio da se bavim u okviru Cesida, a izbore 2012. i 2014. istraživački sam pratio za „Izbornu groznicu“ Danas-a.

***

Moj istraživački aktivizam i moj socijalni aktivizam je u znaku leve vrednosne orijentacije. Ne znam šta je Dušan Makavejev hteo da kaže u WR Misterije organizma u kojem na kraju progovara „odsečena glava“ Milene Dravić: Drugovi, ja se ni sad ne stidim svoje komunističke prošlosti! Dobro, ja se ne stidim svoje levičarske orijentacije!

O sebi i svojima

Milica Kraus Mihailović i ja živimo i radimo zajedno 40 godina. Troje dece. Jelena je završila fakultet u Izraelu, tamo radi i tamo se udala. Ona i njen muž Lior Rozencvajg imaju ćerku Mihal i sina Bena. Svakog leta su kod nas u Granicama. Marija je završila molekularnu biologiju u Beogradu, doktorirala u Milanu, a radi kao i dosta naučnika nomada, koje gde po Evropi: Milano, Barselona, Hajdelberg… Vojislav je politikolog, sada je na doktorskim studijama, a radi honorarno za Stratedžik marketing. Zajedno smo napisali i objavili knjigu o starijim radnicima. Milica i ja živimo već nekoliko godina u Granicama, mom rodnom selu. Ona, istoričarka umetnosti i dugogodišnja direktorka Jevrejskog istorijskog muzeja, bavi se baštom i brine o prepelicama, kokoškama, ćurkama i kunićima. Pravi odličan kozji sir. Ja se bavim vinogradom, vinom, rakijom, ali i hranjenjem koza i svinja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari