Papa u Sarajevu

Dubravko Lovrenović: Ono što se moglo pročitati i čuti u brojnim medijima da je papina posjeta Bosni i Hercegovini bila historijska nema utemeljenje u stvarnosti koja je potpuno drugačija nego što bi je mediji željeli pokazati. Naime, Bosna i Hercegovina je i nakon papine posjete ostala među 13 najjadnijih i najmizernijih zemalja u svijetu. Tako da papina posjeta – koja je bila jedan medijski spektakl, pa me je podsjetila na nekadašnje Titove posjete Bosni i Hercegovini – nije mogla pridonijeti suštinskoj promjeni situacije u ovoj zemlji.

Esad Bajtal: Narod je bio taj koji je shvatio vrijednost i veličinu te posjete, dok političarima papine poruke ne trebaju, izuzev deklarativno. Njima trebaju nesporazumi, a papa je protiv toga.

Lovrenović: Hrvatski nacionalisti i određeni klerikalni krug iz Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini htjeli su tu posjetu prisvojiti za sebe, htjeli su je kroatizirati u najgorem značenju te riječi. Moglo se to vidjeti po nekim detaljima tokom papine posjete. Meni nije jasno zašto je oficijalna spikerica na stadionu Koševo morala biti dovedena iz Hrvatske. Zar nema niko u Bosni i Hercegovini ko bi mogao na adekvatan način obaviti taj posao? To se moglo vidjeti i prilikom odlaska pape sa stadiona, kada je nakon njegovih univerzalnih poruka upućenih zaista svim ljudima u Bosni i Hercegovini, papa bio ispraćen crkvenom pjesmom „Rajska djevo, kraljice Hrvata“. U tom kontekstu treba promatrati i prisustvo osoba koje su nedavno dočekivale osuđene ratne zločince. Političko licemjerje je, zapravo, bilo jedan od pratilaca papine posjete i to je nešto što je sasvim sigurno bacilo sjenu na tu posjetu.

Bajtal: Ovdje niko ne pokušava samokritički pogledati na nedavnu prošlost. Uvijek smo mi čisti, a krivi su drugi. Oni koji su sve ovo počeli pokušavaju stvari poravnati i sve izjednačiti, dok oni drugi pokušavaju sebe prikazati potpuno čistim, kao da nikom ništa nisu učinili. Međutim, nema ovdje čistih. Svako bi samokritički trebalo da pogleda na svoju ulogu u ratu i prizna šta je drugima učinio loše.

Lovrenović: Cjelokupno bosanskohercegovačko društvo tone ubrzano u etnoaparthejd koji je po svojoj suštini suprotan svim papinim porukama, pa i poruci o potrebi međusobnog praštanja. Zbog toga se sa skepsom pitam da li će ta papina poruka doprijeti do vjerskih lidera koji po prirodi svoga položaja i snazi svoga autoriteta najviše mogu doprinijeti praštanju.

Bajtal: Narod je tu poruku dobro primio, a političari niti su je primili, niti ih ona zanima. Njima je bilo dovoljno da su po protokolu bili u papinoj blizini, da su mogli da se s njim slikaju, da se u svojim uglačanim, sjajnim odijelima još jednom mogu pokazati javnosti kao bolji i čistiji nego što jesu. Pogledajte samo nekoliko likova koji su se po protokolu vrtili oko pape cijeli dan. Pogledajte kojim autom su oni došli na taj susret, a u čemu se vozio papa. Mnogo je toga po čemu se može detektovati njihovo licemjerje. Čini se da papine riječi nisu našle uši kojima su bile poslane.

Lovrenović: I ja mislim da su papine poruke slušale gluhe uši.