Svatko razuman vrti film svojeg života. Iskustvo i događaji koji su iza nas olakšavaju nam razumijevanje onih koji dolaze. I kao u svakoj utrci povremeno treba izmjeriti prolazno vrijeme, usporediti ga s vlastitim očekivanjima i rezultatima drugih. Bez obzira na godine starosti, vrijeme prolazi, a mi stojimo, ili da se upitamo da li vrijeme uopće postoji, možda je to samo društveni dogovor ili vrijeme stoji a mi prolazimo i odlazimo. Život je kao jedna utrka u kojoj se ne zna koliko ćemo pretrčati i u kojem vremenu. Život jest stalno traženje mjere svega.
***
Literatura, film, općenito kultura mogu biti motiv za naše promjene, zato ih treba „konzumirati“, a što će ostati, koju ćemo poruku zasaditi u mislima, ovisi o našem prethodnom iskustvu i optimizmu kojeg svi imamo te koliko smo spremni oduprijeti se i sačuvati vlastiti integritet u ovo vrijeme „materijalnog, egoističnog i samodopadnog“ ponašanja. Vjerojatno smo zbog toga sve više „otuđeniji“ jedni od drugih i dio realnih, dnevnih ljepota života tražimo i pronalazimo u virtualnom svijetu. Ne mora to samo biti internet i nove digitalne tehnologije – može biti svaka druga ovisnost, alkohol, droga ili pretjerana religioznost.
***
Česti primjeri kritike idolopoklonstva i obožavanja „kulta ličnosti“ za vrijeme Titovog života, štafeta, mahanje zastavicama, sletovi na Dan mladosti, prigodne parole, rodoljubne pjesme… samo su zamijenjene slikama novih lidera, sličnim političkim porukama o svijetloj budućnosti i pjesama istog ritma samo različitog sadržaja. Mogli bismo reći da je otvoreno natjecanje tko će preuzeti Titovu ulogu samo se ovaj puta novi likovi predstavljaju kao nove Mesije i izbavitelji zabludjelog naroda. Princip je isti sve ostalo su nijanse. Jedna je razlika: prije nije bilo poželjno pjevati pjesme kao što su Vila Velebita ili Ustani bane. Sada se smije, ali nitko ne pjeva jer ne zna riječi. To je dijalektika domoljublja. A što se tiče Tita i samostalne Hrvatske – nijedan od novih hrvatskih političara nije uspio nadmašiti Titovu popularnost ma koliko ga ti isti političari pokušali oponašati, kritički vrednovati, bilo da poštuju njegovu politiku ili da ju potpuno negiraju. Većina će se složiti s konstatacijom: Niste u stanju ni ofarbati što je za vrijeme Tita izgrađeno.
***
Ne poznam nikoga tko nije imao bezbrižno djetinjstvo. Bilo je to vrijeme društvenih institucija, centara za kulturu, omladinskih domova, amaterskih teatara, plesnjaka, izviđačkih organizacija, Narodne tehnike, omladinskih, studentskih i radničkih odmarališta, omladinskih radnih akcija, kampova mladih istraživača, muzičke omladine, pjevačkih zborova, plesnih sekcija, recitatorskih sekcija, učenja tradicionalnih narodnih pjesama, sportskih klubova… Bilo je i omladinskih i studentskih listova gdje smo učili prva pravila pisanja i novinarske etike. I sve to za nas klince besplatno ili za minimalne pare. Tek nešto simbolično.
***
Fakultet političkih znanosti i poslijediplomski studij platila je država. Moje je bilo da učim i polažem. Sve je to bilo do 1990. Za doktorat sam poslije te godine (prijelazne i historijske od koje je sve počelo) iskeširao 10.000 eura. Za vrijeme studiranja stanovao sam i jeo za simbolične pare. Ponavljam – moje je bilo da polažem ispite. I tamo u tim organizacijama smo upoznavali jedni druge.
***
Ne zanima me što će tko misliti, ali Jugoslavija je bila moj kulturni, jezični i životni prostor. Sada je to sve isto osim životnog. Nikad nitko od mene nije tražio da ne govorim hrvatski, svuda sam pisao narodnost Hrvat. Na blagdan Božića nikad nisam bio na nastavi. Takav je bio običaj u porodici i razrednik mi je izostanke redovno opravdavao.
***
Otac mi je, kao i većina Zagoraca, bio u domobranima, Bleiburgu, prošao križni put, tri godine u zatvoru u Petrovcu na Mlavi i Požarevcu, pet godina u JNA kopao utvrde u Han Pijesku. Pišem ovo samo kao napomenu svima koji tvrde da su bili proganjani zbog izjašnjavanja da su Hrvati ili što su im roditelji bili negdje drugdje, a ne u partizanima.
***
Ujaci i ujne mi žive u Tetovu (partizanski dio familije), očeva najmlađa sestra u Beogradu, dio obitelji u Sloveniji. Vjenčani kum Ekrem je Crnogorac iz Bijelog Polja. U Bosni i Hercegovini imam samo prijatelje. Našlo bi se puno toga. Pišem to iz razloga istine i želje da se ništa ne prikazuje isključivo crnom ili bijelom bojom. Da je bilo nepotrebnog zatvaranja, policijskih cinkera, crnih vremena za slobodu izražavanja i sam sam shvatio kad sam vidio svoj dossier iz tog vremena urednikovanja. Kao da ih danas nema.
***
Između ostalog bio sam i zastupnik u Saboru SR Hrvatske, direktor najutjecajnijeg medija Radija 101, po čijem uzoru i argumentima je nastao Radio B92.
***
U međuvremenu gotovo sve spomenute društvene organizacije su nestale, tek manji dio se transformirao u nevladine organizacije, a većina ponuđenih aktivnosti temelji se na plaćanju. Prije se to smatralo oblikom izvanškolskih aktivnosti i država je plaćala. Danas plaća onaj tko može. Prevladava komercijalizacija, netko će reći globalizacija, iako je najbolji pojam „vesternizacija – pozapadnjačivanje“. Netko će misliti da sam nostalgičan, star, i da ne razumijem nove procese. Možda sam i jugonostalgičan – hvata me nostalgija kad puše jugo.
***
Listovi Polet i Studentski list, Zvečka, plesnjaci u SC-u, Kulušić i Lapidarij, predstave Oslobođenje Skopja i Karamazovi, Ferijalno odmaralište Grič u Trpnju, Radio 101, BP klub… sve su to institucije moje mladosti. Neke od njih sam vodio kao čelni čovjek, negdje sam rado navratio znajući da ću u miru popiti kavu, susresti zanimljivog i dragog sugovornika. Većina tih institucija je propala, ostale će uskoro, ne zna se točno kada…
***
Pratim u javnosti sadržaje koji su proglašeni „nematerijalnim dobrom ili kulturnom tradicijom“ koju bi trebalo ili jesmo zaštitili. A Zagreb ih ima. S gorčinom pratim kako spomenute gradske, urbane, vrijednosti s asfalta nestaju. I nitko, doslovno nitko, ne podiže glas za zaštitu tih „kultnih mjesta i vrijednosti“. Povremeni vapaj nekog pojedinca više sliči zapomaganju žednog u pustinji.
***
Sve više dolazi onih koji ne poštuju zagrebačku građanšti
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
