Starohani

O broju različitih sadržaja, posebice radionica, kad se sve pomnoži, ne treba ni govoriti. Još kad pomislim da će biti i štrikanja, kukičenja, kad je kiša šaha na koji će nagrnuti ono mnoštvo sa Kalemagdana, kao neadekvatnog kluba, ne imam riječi. Dvadeset četiri kluba. Perspektivno. Glede mogućnosti, iskustva klupskog života, eliminacije na predstojećim izborima privatne penzionerske partije, a osnivanjem nove, sad kad su penzije smanjene, jedine možda alternativne sadašnjoj i svim budućim vladajućim, partije sa velikim izgledima za prelazak cenzusa, pa čak i mogućnošću osvajanja vlasti i formiranja vlade. Do definitivnog ostvarenja ideje, izražene parolom „Stari nisu stvari“. Moguće je i pokretanje akcije „Dekada starih“ i uklapanje u mažnjavanje love namijenjene joj realizaciji. Već sad evo predlažem, očekujući njihovo aktivno učešće u klupskom životu, da predsjednik starohansko savjeta bude Mišković, a među članovima svoje mjesto mogli bi naći Mićunović, Kecmanović, Lihtovica, Matić itsl da ne nabrajam. Omladinu starohana mogao bi, kao perspektivan stručnjak i intelektualac uzeti pod svoje aktualni predsjednik valjda Republike, Nikolić. Pa za potrebe mladih valja razmisliti o sportskim terenima tik uz klubove. I otvorenim i zatvorenim.

Obradovah se dakle, rekoh kao malo dijete. Lijepo je vidjeti ta generacijska okupljanja i druženja. Gledao sam jednom neku feštu s plesnjakom. Simpatični su stari, baš nekako infantilno, kako se u glavama idejnih tvoraca klubarenja i očekuje. Jedino nisam siguran da je ovo moje radovanje na duži rok ili šta li. Jer sam od onih koji ne imaju namjeru ni proći pored nekog od klubova, a nekmoli u njih svratiti. Ne interesira me štrikanje, kukičenje, ne igram šah pa da mi je i Mišković preko puta, ništa od ponuđenih sadržaja nije mi blisko, o novoj, neka bude i uspješnoj alternativnoj partiji, da i ne govorim. Ja sam više za drugu i po internacionalu. Sad pogotovo, kad mi je ostalo koliko mi je ostalo. Ako Bog da, možda lotto, ili ako padne nešto s nekog Marsa zajedno sa slanom vodom, zadržat ću se u klubovima koje sada posjećujem, možda otkrijem i neki novi, možda mi se posreći koji ekskluzivniji tipa Hajat, Metropol, Madera, ili sličan za koji još nisam čuo. Zadržao bih se rado, pa i uz rizik da me se svrsta u pedofile, u proostoru u kojem se kreću ženska djeca od dvjestopedeset i petsto mjeseci. Uz antidepresiv sa tri kocke leda i kavu, možda mi se posreći, možda ne ostane samo na parenju očiju.