Ove godine ceo muzički svet obeležava 40 godina od smrti Dženis Džoplin. U znak poštovanja legendarne američke pevačice, Zdenka Kovačiček hrvatska džez, rok, bluz, soul i pop pevačica izvodi impresivne koncerte pod nazivom „Tribute to Janis Joplin“.

U augustu mesecu planiran je nastup na „Beer fest“-u u Beogradu. To je i bio povod da porazgovaramo sa ovom višestranom umetnicom koja pored pevanja, glume, stigne i da se bori za prava žena a – bavi se i humanitarnim delatnostima…

Da li biste bili ljubazni da za naše čitaoce pobliže objasnite što se krije pod službenom najavom: Koncert „Tribute to Janis Joplin“?

– To je koncert posvećen Dženis i 40 godina od njene smrti. Repertoar je sastavljen od njenih najboljih pjesama, sviraju najbolji zagrebački rokeri, a ja govorim tekst o njenom životu, zapravo inserte iz predstave „S ljubavlju Dženis“. Do sada smo odigrali 50 punih predstava u kazalištu Komedija…“

To znači da se na „Beer Festu 2010“ očekuje fenomenalan doživljaj! Tekstovi koje govorite su, u stvari pisma, Dženis sestri Lauri, od kojih je napravljena predstava koja je prikazana najpre na Brodveju, a odmah zatim, prva van Amerike, u Zagrebu. Izdvojite nam i neki odlomak iz tekstova koji ćete prezentovati?

– Evo insert teksta. Dženis kaže: „Nadam se da će svi ljudi shvatiti da se moja glazba dogodila u trenutku kad se čitava podjela na crne i bijele glazbenike raspala, kad su crnci skužili što bjelci pjevaju a bjelci što crnci pjevaju, sve je došlo na svoje mjesto… Ljudi vole kad njihovi omiljeni blues pjevači umru mladi, bili oni toga svjesni ili ne… ali ja sam otporna na smrt… i namjeravam još dugo ostati sa vama…“ Kao što vidimo ona je zauvjek sa nama, ostavila je jedinstvenu glazbu. Spojila je crni i bijeli bluz! To je njena veličina…

U svojoj karijeri ste sarađivali sa mnogim svetskim muzičkim veličinama. No moramo ovde podsetiti naše mlađe čitaoce da ste svojedobno imali turneju i sa „utemeljiteljem“ rock and roll-a, čuvenim Bill Haley, koji je napisao „Rock around the clock“, prvi plesni rock and roll. Molio bih Vas da nam ispričate nešto o tome…

– Sa Bill Haleyem sam nastupala kao klinka od 19 godina u Njemačkoj, i to je bio njegov veliki come back. Sjećam se da je publika razbijala stolice u dvorani i bio je urnebes… Zatim sam ga srela u Švedskoj sa novom mladom ženom… i, uskoro je umro!?

Vaš verovatno ‘najdraži’ period su zlatne sedamdesete…

– U 70-ima smo svirali rock, putovali kombijem na turneje, družili se, pili, živjeli slobodno, i bilo je to najiskrenije razdoblje mog života. S godinama se ipak moraš na neki način prilagodit društvu, možda zbog djece, godina itd., ne možeš više tako ludovati… Zato pokušavam u Dženis vratiti sjećanje na te godine.

Ostala je zapamćena vaša „Klick tema broj 1“. Na Boom ‘73. u Ljubljani ste je izveli s dva bubnjara. Da li i danas izvodite tu legendarnu kompoziciju?

– Danas je izvodimo rijetko, jer nemamo dva bubnjara, samo kao neko prisjećanje na te godine, izveli smo ju je jedanput, ne može se to više tako ponoviti, ali se izvodi na radiju. U Celju mi je nedavno prišao čovjek sa LP-om u rukama, Boom 73. i tražio potpis…

Kako je nastala ta antologijska kompozicija?

– „Klick temu“ sam smislila kad sam čula jednu izvedbu Eme Sumak, velike peruanske pjevačice i napravila od te pjesme samo improvizaciju, a Tomas Krkač aranžman za band sa dva bubnjara. Ja sam bila u posebnoj formi i publika je to osjetila…

Za mene, lično, to je doba fascinacije… Bez obzira na probleme opreme i tehnike, tražio se kvalitet. No danas se sve preokrenulo. Uz super opremu i tehniku prisutan je masovan nekvalitet, kič… Zanima nas Vaše mišljenje, da li će jednom pobediti kvalitet i te raznorazne „cajke“ otići na marginu?

– Ta situacija se nikad neće promjeniti jer mediji ne biraju kategorije već prezentiraju sve, od cajki, kiča, itd., pa svako bira što želi slušati, a zna se da je masovni odabir ipak primitivan. Ali mislim da mladi inteligentni ljudi znaju što je dobro, i to slušaju, iako su u manjini ima ih…

Kakav utisak ostavlja „Tribute to Janis Joplin“ na publiku, kakva je struktura posetilaca, koliki je odaziv mladih na tim nastupima?

– Uz generaciju 60-ih odaziv mladih je bio velik, neke cure su došle sa otoka Krka i sjedile u Rijeci do 2 u noći na cesti da dobiju od nas plakat. Nisam mogla vjerovati da mlade djevojke toliko luduju za Janis…

Mnogi iz Vaše generacije više ne nastupaju. Hoćete li nam otkriti recept za takvu vitalnost, da li je to jazz, rock, blues… pozorišni nastupi, strast za plovidbom/putovanjima ili je nešto sasvim, sasvim drugo u pitanju?

– Velika ljubav prema glazbi, kazalištu, kao i svakoj vrsti umjetnosti, a na kraju i prema životu koji je, nažalost, prekratak jer bi još puno projekata htjela napraviti, a nažalost neću stići…

Da li biste u nekom drugom životu želeli da se sve ponovi? Da sa muzikom koja nema granica, opet putujete svojom cestom snova ili da „…živite svoj san“?

– Nedavno je izašla moja Zlatna kolekcija sa najboljim snimkama u ovih 50 godina rada. Ja sam zadovoljna, šteta što je život kratak. Ja bih, što se mene tiče, ispočetka, i naravno ništa ne bih menjala, mislim što se glazbe tiče… a ostalo je sudbina… Nažalost neću stići uraditi još puno željenih stvari, jer u drugi život ne vjerujem, zato nastojim iskoristiti maksimalno ovaj život i uživam u njemu…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari