Pre skoro četrdeset godina u Belgranu, Borhes, na pitanje zašto je za predavanje o Svedenborgu izabrao teme Knjiga, Besmrtnost, Kriminalistička priča i Vreme, kada one nemaju veze ni sa Svedenborgom a ni međusobno, Latino-američki Homer tada je odgovorio: „Ove teme zaokupljaju moju misao i ja samo o njima mogu i želim iskreno da govorim, a time su i povezane…“


Dakle, ja želim da pišem o tome ko smo mi, odakle smo došli, zašto smo ovde, šta je život, šta nam je zadatak, postoji li bog, kazna, raj, pakao, đavoli, demoni, šta se događa posle tzv. smrti… Zatim, o regresijama, isceljenju, kontaktu sa duhovnim bićima…

Kako ja to sve znam? Zato što sam bog.

Ko je nastavio da čita, da ga podsetim da je Isus rekao: „Ja i Otac smo jedno, a svi vi ste moja braća.“ To je zaista tako!

Bog je od sebe formalno „odvojio“ neke delove – nas, da kroz nas i sa nama iskusi i doživi sve ono što samo pojmovno zna.

***

Život je opisivan kao san, prilika, avantura, kazna, tajna, igra… Korektnija definicija je: život je proces u kome duša svoje znanje pretvara u iskustvo (kroz inkarnacije se odvija evolucija iskustva, a ne duše), proces spoznaje da smo jedno sa boginjom. Ili, isto to – život je sredstvo i način na koji Celina upoznaje razne verzije sebe.

***

Mi smo u odnosu na boga kao talas u odnosu na okean, koji ima njegov kvalitet, samo ne poseduje njegovu snagu i moć. Ali talas je dokaz da okean postoji. Nema šta da se uči, samo treba da se setimo; ništa ne moramo, niko nam ne sudi, ne postoji smrt, greh niti kazna, nema đavola ni pakla. Možda treba malo komentara. Mnogi kažu – kako bi izgledalo društvo ako bi se prihvatili stavovi da nema greha ni suđenja. Vladao bi haos. A mi odgovaramo upitno – kako sada izgleda svet, gde se ti stavovi ne prihvataju? Stigli smo na ivicu provalije, zbog atomskog naoružanja, narušavanje životne sredine i mentalnog zagađenja, zbog mržnje i straha o čemu čak ni ekologija ni borci za ekologiju ne vode računa. Još malo objašnjenja. Pored Zakona Privlačnosti da slično privlači slično, postoje još i drugi kosmički zakoni i pravila. Jedan od njih govori o tome kako ne treba drugome da namećemo ništa mimo njegove volje, jer to sve i sami moramo nekada da iskusimo, kao i odgovarajuće propratne emocije.

***

Svi smo nerazdvojni s bogom – u to treba verovati i setiti se Ko Smo Mi. Da li smo slučajno nastali mućkanjem određenih elemenata pod povoljnim uslovima? Ko ne uviđa savršenstvo ljudi, životinja, biljaka, univerzuma, da to nije slučajno stvoreno i da je tu učestvovao neki Tvorac, neka izračuna: da bi se slučajno stvorili DNK lanci tako savršeni, trebalo bi oko 70 puta više vremena nego što je starost univerzuma! Ne računamo onaj „dokaz“ koji je Ojler upotrebio da bi pokazao Didrou da bog postoji. To nije bila čuvena Ojlerova jednačina iz 1748. koja je nešto najveličanstvenije ne samo u matematici, već i u čitavoj nauci, nego običan algebarski izraz. To je bio samo trik Katarine II da bi sa dvora odstranila francuskog pisca i filozofa, jer se, pored ostalog, borio protiv religioznog konzervatizma.

***

U stvari, sami smo se odrekli dela sećanja (ušli u zaborav) da bi se uloge igrale ubedljivije, da bi iskustva bila potpuna. Sami i uvek odlučujemo o svemu, čak i o okolnostima i vremenu „smrti“. Mi smo glavni glumci u igri (komadu) koju smo sami napisali i režirali, a koja se odvija na pozornici uma.

***

Sinonimi za boga mogu biti: ljubav, sloboda, radost, jedinstvo, večnost, izvor, život… Iz duhovne dimenzije nam kažu da umesto reči bog koristimo reč Život. To će otkloniti mnoge nesporazume – čiji je bog pravi, jači, da bog nekoga nagrađuje ili kažnjava… Za život se to ne može reći. Bog od nas ništa ne zahteva, pa ni da ga volimo ili da mu se molimo.

***

Treba misliti samo o onome što želimo da nam se dogodi, jer mi stvaramo svoju realnost mislima, rečima i delima. Ne treba reći ovo želim a ono ne želim, jer privlačite oboje svojom pažnjom. Dostojni smo svega i zaslužujemo sve! Kada se koncentrišemo na neku misao, za 17 sekundi se aktivira Zakon Privlačnosti Univerzuma, tako se naša misao (želja) pojačava. Ako smo i dalje usredsređeni na istu misao, u toku sledećih 68 sekundi vibracija postaje snažna i počinje njena realizacija. Ako sledećih 26 sekundi mislimo na nešto što nas raduje, još će se ubrzati realizacija (ove sekunde, 17, 68, 26 nije odredio Autor, koji ne zna zašto su baš ti brojevi, to je saopšteno iz duhovne dimenzije. Autor zna da je 26 čudan broj, jedini koji je između kuba i kvadrata dva broja, a da su mu susedi. Dokaz je vrlo težak, ne pokušavajte, i ekvivalentan dokazu da odgovarajuća eliptična jednačina ima samo jedno rešenje.)

***

Život nam zavisi od toga kako se osećamo i kako vibriramo. Svet obiluje suprotnostima, to je bogatstvo, jer rešavajući različite probleme imamo mnogo misli, emocija i želja, pa na taj način redefinišemo sebe, rastemo i mi i čitav univerzum. Kada bismo uvek bili zdravi, srećni i zadovoljni, malo nas bi se okrenulo duhovnosti, tražilo smisao života i upoznavanje sebe. Mi smo nekada kao školjke – one stvaraju bisere tek pošto budu ozleđene. Teško je biti i romantičan ako su sve želje ispunjene.

Zašto je ovo važno? Ako mi ne prihvatamo Teoriju relativiteta, nemamo štetu ni mi niti Teorija. Ali ako ne volimo sebe, ne znamo i ne prihvatamo svoju vrednost i Ko Smo Mi, imaćemo dosta poteškoća u duhovnom razvoju i životu.

***

Rade, sećaš li se kako smo se upoznali? Izlečio sam ti jaku glavobolju za deset sekundi. Opet si sumnjao u ono što radim, a naročito u kontakte sa višim Ja, vodičem, univerzalnim Umom, bogom… Kada sam ti rekao čija si inkarnacija, ti si se nasmejao, ali si se kasnije setio da imate sličnosti i da si o toj ličnosti pisao neki diplomski ili seminarski rad, zaboravio sam. Ohrabrio sam mnoge da uspostave „kontakt“ i/ili pišu vođenom rukom, pa su neki postali poznati književnici, pesnici, slikari…

***

Ni sam sebi dugo nisam verovao. Prve tri knjige Marija i ja smo zapisali vođenom rukom. U narednim knjigama sam više koristio mentalno vođstvo. Ne treba sve i svima verovati, ali ne treba ni sve unapred odbaciti. Treba biti hrabar i oprezan. Nije ovo oksimoron. Raspitati se, proveriti, isprobati nešto novo…

***

Ako od alata imamo samo čekić, činiće nam se da mnoge stvari liče na ekser. Kada sam saznao da su Jung, Hese, sveti Ignjatije Brjančaniniv, episkop, i mnogi drugi, pisali vođenom rukom ili zapisivali ono što im je govorio duhovni šaptač, bilo mi je lakše.

Imao sam sreće (ništa u univerzumu nije slučajno, jer tu vlada savršena i nama ne pojmljiva tehnologija) da su dolazili na moja predavanja ili čitali moje knjige, pisali predgovore, recenzije, govorili na promocijama ili tražili neku pomoć, akademici Nikola Milošević, Enriko Josif, Dragoslav Srejović, Ljuba Tadić, zatim, dr Stevan Petrović, dr Radovan Bigović, dr Mirjana Detelić, dr Ana Radin… Oni su mi davali podršku i ohrabrenje, ali tek pošto su se uverili. Akademiku Srejoviću sam zahvalan jer je pronašao dokaz, da je tačno nešto što smo Marija i ja zapisali u Ontološkim pričama, a o čemu ništa nismo znali. To nam je bilo veliko ohrabrenje. Patrijarh Pavle, prilikom razgovora u vezi sa molbom za dozvolu (blagoslov) da dr Bigović govori na promociji naše knjige, rekao je: Da, bog govori svima, samo mi ne čujemo!

***

Bio je jedan interesantan događaj sa akademikom Đurom Kurepom. On je držao Teoriju skupova na poslediplomskim studijama. Na seminarskim ili pismenim zadacima često je pored redovnih zadataka postavljao i po jedno „koska“ pitanje koje nije uticalo na ocenu. Ja sam jednu „kosku“ rešio i kada me on pitao kako sam došao na ideju, prvo sam se snebivao, a posle sam „priznao“ da sam to samo zapisao „vođenom rukom“ i da ne razumem ni ideju niti rešenje. Na moje iznenađenje – on se nije iznenadio, nego me je, posle dugog razgovora u bifeu, podržao i ohrabrio. Inače, profesor Kurepa se sastajao sa Teslom, Ajnštajnom, Gedelom… i sa njima raspravljao o raznim naučnim i filozofskim temama. Neke njegove teze-hipoteze potvrđene su posle 50 godina. Moj dragi prijatelj, Evgenij Mihailovič Nikišin, ruski matematički genije, rekao mi je da neke ideje i rešenja dobija mentalno ili u snu.

***

Nema mesta na Zemlji gde bar u neko vreme nije prihvatana reinkarnacija. Hrišćanstvo je prihvatalo reinkarnaciju do petog ekumenskog sabora 553. kada ju je car Justinijan ukinuo „božanskim ukazom cara“. Kasnije je Crkva uvela čin opraštanja grehova da bi privukla ljude i dala im još neku šansu.

Najviše primera i dokaza ima u trotomnoj monografiji dr Jana Stivensona s Univerziteta u Virdžiniji, u kojoj je navedeno 1.300 slučajeva reinkarnacije širom sveta. Za hiljadu primera je pribavio kompletne dokaze. Ja sam, radeći regresije i progresije, naišao na nekoliko primera reinkarnacije i uverio se da smo besmrtni.

***

Sve se više primera i dokaza reinkarnacije pojavljuje i u zapadnoj kulturi. Poznata je i od komisije potvrđena inkarnacija Rubensa u Akainu Kramarik i Ane Frank u Barbro Karlen. Pre nekoliko godina, imao sam zadovoljstvo da lično upoznam gospođu Karlen, da budem sa njom u jednoj televizijskoj emisiji, a kasnije i da pročitam njenu knjigu A vukovi su zavijali, gde je iznela svedočenje i sećanje na prethodni život, kada je bila Ana Frank.

Sada znamo da se ponovo rodio i Čarls Dikens kao Džoana K. Rouling, autorka knjiga o Hariju Poteru, Pol Gogen kao Piter Tikemp, Pablo Pikaso kao Aleksandra Nečit, Danijel Morgan kao Džordž Buš, Džems Vilson kao voditeljka Opra Vinfri, Mikelanđelo kao Pol-Feliks Montez, Doroti Dendridž ponovo je glumica pod imenom Hali Beri. Svi oni znaju za to i složili su se da se sve istraži i dokaže i dali su dozvolu da se to objavi uz korišćenje fotografija. Ponovo su rođeni i Nostradamus, Merlin Monro, Dotojevski, Tolstoj, Nikola Tesla, Frojd… i znaju se njihove sadašnje inkarnacije – imena, zanimanja, mesta boravka. Poznato je čije su inkarnacije i za neke ličnosti iz Srbije.

***

Nekada pomoću regresije rešavamo zdravstvene probleme, koji se ne mogu rešiti na drugi način. Bilo je slučajeva kada dve osobe, iz radoznalosti, žele da saznaju da li su bili zajedno u nekom prošlom životu. Ovo se proverava tako što prvo jednu, a zatim odmah drugu osobu vodim u eventualni zajednički prošli život, s tim da druga osoba ne zna šta je videla i doživela prva. Upoređivanjem njihovih iskustava dolazi se do zaključka. Šta mislite, da li se može još „pojačati dokaz“? Daću vam pola odgovora – može! Sami razmislite – kako?

***

Ja sam u prošlom životu bio lekar u Francuskoj, zvao sam se Fransoa Rober Trudo. Još postoje neki moji tadašnji radovi i portret. Tada sam se bavio i hipnozom i shvatio sam da su hipnotičko stanje i placebo efekat sjajni primeri – kako nova ubeđenja stvaraju novu realnost. Istraživao sam i psihološki šok i pomagao onima koji su „bolovali“ od umišljenih bolesti. Zahtevao sam da usmeravaju svoje misli i da uvek misle o onome što ih raduje. Tada se to zvalo „ispiranje mozga“.

***

Bilo je interesantnih i progresija. Tada vodim osobe kako u buduće događaje ovog života, tako i u događaje budućih života. Jedan gospodin je „video“ i detaljno opisao sahranu premijera Đinđića, četiri godine pre nego što se to dogodilo. Jedna gospođa je godinu dana ranije saznala u progresiji za svoje nasledstvo za koje nije znala i koje je kasnije dobila. Jedna veoma interesantna regresija-progresija dogodila se 26. decembra 1997. Pored ostalog, osoba je videla i detaljno opisala koricu NIN-a od 7. decembra 2000. godine. Uz manju grešku, videla je i čiju partiju u istom broju časopisa analizira velemajstor Šahović. Dragana je, oko godinu dana ranije, videla i tačno opisala susret na Tajlandu sa svojim budućim mužem Denijem. Oni sada žive u Beogradu, a njihova imena i doživljaje, uz njihovu dozvolu, objavio sam u knjigama Kraj igre i Putnici.

***

Mnogo poruka šalju bića iz duhovne dimenzije: Vi ste božja bića i svako od vas postoji svuda, oduvek i zauvek, pa se možete podeliti na više „ja“, koja imaju različita iskustva u mnogim sistemima postojanja. Želite sve, ali ne očekujte ništa. Mnogi govore da bi verovali kada bi videli; mi kažemo – verujte da bi videli. Ljubav je lek i preventiva, štit i oružje; svi smo mi Jedno, samo je privid da jedan ovo diktira, drugi zapisuje, neki čitaju a neki slušaju. Opasnost predstavlja nesklad razvoja tehnološkog i duhovnog znanja i treba oprezno raditi sa kloniranjem i genetskim inženjeringom, jer može doći do velike katastrofe. Često, kada je rak u pitanju, osoba ne zna ili neće da se razvija u ličnom, psihološkom smislu, već obraća pažnju samo na fizičke aspekte. Tada se aktiviraju telesni mehanizmi i, umesto duhovnog razvoja preterano i brzo se razmnožavaju određene ćelije, čiji „razvoj“ teži fizičkoj transformaciji. Sami simptomi su deo procesa lečenja. Oni predstavljaju neki unutrašnji konflikt na koji ste obratili pažnju pa je „iznet na videlo“.

***

Duhovni i religiozni učitelji ne govore istu priču. Prvi govore o ličnom iskustvu, o sopstvenim putevima, stavovima i savetima dobijenih od unutrašnjeg Ja i duhovnih bića, o tome kako se izražava Božanstvo – u Sebi, kroz Sebe i kao Sebe – dok drugi govore kako su ljudska bića niko i ništa, da su grešna, kako da se tumače i prihvataju misli i stavovi drugih, o okamenjenim dogmama, kako je za vezu sa bogom potreban posrednik, o strahu od boga i spasavanju duše.

***

Smetnja napretku je to što decu ne učite da misle, upoređuju, zaključuju… nego ih terate da reprodukuju i uče gole statističke podatke. Vi obrazovanje poistovećujete sa znanjem umesto sa mudrošću. Sva vaša delovanja treba da su javna. Primenite ono što smatrate da treba i krenite na hodočašće (koje se nalazi samo u vama).

***

Pošto u SADA postoji sve što je bilo i što će ikada biti, vi ste već tamo gde želite stići, već ste ono što želite da postanete. Svi ste večni i imate srećnu sudbinu koju ne možete izbeći.

O SAGOVORNIKU

Milovan Mića Jovanović završio je gimnaziju u Kragujevcu, a PMF – matematiku u Beogradu. Kao vodeći istraživač objavio je niz stručnih i naučnih radova iz oblasti primenjene matematike. Neko vreme je predavao na fakultetu. Do sada je imao 67 života na Zemlji, nekih se i seća. Najdraži su mu dva iz Egipta, i onaj kada je bio učenik Pitagore. Drži predavanja, kurseve i seminare iz domena duhovnih spoznaja. Do sada objavio: Seme kosmičkog znanja (dva toma), Ontološke priče, Pečat na ledu, Putnici i Sedma knjiga. U svim knjigama se pojavljuje i supruga Marija, kao koautor, saradnik u istraživanju ili kritičar. Živi sa porodicom u Beogradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari