Svakodnevno se u medijima pojavljuju naslovi „Deset razloga zašto ste sa njim“, „Kako izabrati pravog partnera“, „Koji horoskopski znak je najbolji partner“, pri tom nudeći različite karakteristike koje su poželjne kod partnera i navodeći kako da podignete kvalitet vaše veze. Time se pretpostavlja da postoji univerzalni model Gospodina Pravog ili Gospođice Prave i da samo treba štiklirati prilikom upoznavanja date karakteristike i onda ući u vezu koja će postojati u savršenoj harmoniji i blagostanju. Realnost je malo drugačija.


Mali broj ljudi shvata ljubav kao svesni izbor, i radije joj pripisuju elemente magije i bajke. Jedan od razloga jeste beg od odgovornosti. Jer, ako ljubav shvatamo kao nešto što nam se događa, a ne kao nešto što mi tražimo i dajemo, sam gubitak ljubavi (ili neuspeh u istoj) pripisujemo drugim ljudima i okolnostima, a ne nama samima. Ubeđujemo sebe da nas uvek pronađu pogrešni partneri, da nam je sudbina podelila takve karte da zapravo imamo sreće u kartama, a ne u ljubavi.

Pretpostavlja da postoji univerzalni model Gospodina Pravog ili Gospođice Prave i da samo treba štiklirati prilikom upoznavanja date karakteristike i onda ući u vezu koja će postojati u savršenoj harmoniji i blagostanju. Realnost je malo drugačija

A istina je da smo mi ti koji biramo sa kime ćemo da provedemo život ili jedan trenutak. Ono što je još značajnije, mi smo ti koji biramo koga ćemo voleti.

Lonac i poklopac

Kada je u pitanju izbor partnera, možemo da se vodimo putem dva principa: principom sličnosti ili principom komplementarnosti. Šta to znači? To znači da nam kriterijum za partnera može biti zasnovan na sličnosti ili na različitosti, ali ne samo u smislu „suprotnosti se privlače“, već u smislu „suprotnosti se dopunjuju“. Primarno, teorija sličnosti kaže da se osobe sa sličnim stavovima međusobno privlače i da interakcija ima funkciju da održi stav oba partnera prema nekoj temi ili da održi stav koji imaju jedan prema drugom. Ukoliko partneri dele stav o nekoj temi ili o njihovoj vezi, njihov odnos će biti harmoničan, ali ukoliko im se stavovi mimoilaze, moraće da ulože dodatne napore kako bi uspostavili ravnotežu.

Komplementarnost može da se ogleda u izboru nekoga ko je „visok“ u jednoj potrebi, a da smo mi „niski“ u toj istoj potrebi. Na primer, različitost u temperamentu i ličnosti bi značila da biramo partnera koji će svojim karakteristikama dopuniti ono što nama samima nije primarno ili u čemu mi nismo visoko motivisani i samim tim i nemamo tako veliki uspeh. Ako smo submisivna osoba, neko ko je tih i povučen, možemo izabrati partnera koji je naša suprotnost – društven, dominantan, glasan – i da se na taj način dopunjavamo. Tako u situacijama kada nismo u mogućnosti da se izjasnimo, naš partner može preuzeti tu ulogu. Sa druge strane možemo izabrati partnera koji je podjednako „visok“ u nekoj potrebi kao i mi sami, ali da su nam obrnuti smerovi te potrebe. Na primer, mogli bi da biramo nekog ko je izrazito zaštitnički nastrojen kako bi zadovoljio našu potrebu da budemo zaštićeni od strane partnera. Oboje smo podjednako visoko obuzeti potrebom sigurnosti, ali u obrnutim smerovima i na ovaj način obe naše potrebe su zadovoljene, ali iz različitih pozicija koje imamo u vezi.

Istina je da smo mi ti koji biramo sa kime ćemo da provedemo život ili jedan trenutak. Ono što je još značajnije, mi smo ti koji biramo koga ćemo voleti.

Istraživanja su pokazala da se ljudi pre svega prvo prepoznaju po sličnim karakteristikama ili interesovanjima, i da je to prvi signal koji odašiljemo jedni drugima i privlačimo pažnju druge osobe. Pri prvom kontaktu pre ćete prići osobi koja vam je slična, nego osobi koja vam se čini različitom od vas. Zamislite sitauciju gde sedite u kafiću i pijete kafu dok čekate da vam se pridruže prijatelji. Tada ugledate osobu preko puta vas koja čita knjigu koju ste baš pre nekoliko meseci i sami pročitali. Prva reakcija će vam upravo biti da je to neko ko vam je sličan i ko ima isti ukus za knjige kao i vi. Možda ćete toj osobi prići, ili ćete maštati o tome kako bi bilo lepo sedeti sa njom, pričati i upoznati se. Prepoznavanje sebe u nekome drugome nas motiviše na dalje korake i dalje upoznavanje. Istraživanja (kao i lična iskustva) nam takođe pokazuju, da nakon tog prvog prepoznavanja, dalje u vezi dolazi do razvoja komplementarnosti, odnosno dopunjavanja. Početna sličnost je otvorila put ka vezi, a osećaj dopunjavanja je ono što održava vezu. Na početku braka partneri procenjuju da su slični i da ih zanimaju iste stvari, dok oni sa dužim bračnim stažom napominju da su oni zapravo različiti, ali da im brak funkcioniše u skladu sa tim različitim osobina ličnosti, da su se te različitosti uklopile u njih same i njihov odnos.

Koliko daješ,a koliko plaćaš?

S obzirom da je partnerski odnos zapravo socijalni odnos, u njemu mogu da postoje pravila socijalne razmene. Pravilo socijalne razmene zapravo kaže da sve ima svoju cenu i da u skladu sa tim i mi biramo partnera. Na početku, prilikom upoznavanja, mi procenjujemo šta možemo dobiti od te osobe i isto tako koliko mi taj dobitak moramo da platimo, da li u vidu stepena intimnosti, količine truda i vremena, emocija ili čak i koliko će nas to koštati finansijski. Ideja je da se izabere partner gde ćemo imati maksimalnu dobit za minimalno ulaganje. Uz ovo ide i procena rizika, koliko će naše ulaganje biti sigurno. Kao i prilikom kockanja, procena dobiti i potencijalnog rizika se može lako preneti i na izbor partnera. Cilj ove procene jeste zaštita sebe i osiguravanje da ćemo ostvariti vezu koja će nas učiniti srećnim i omogućiti dalji razvoj u vidu stvaranje porodice ili u vidu ličnog razvoja.

U vezu treba ući sa podjednakom spremnošću na davanje i primanje, princip uzajamnosti je zapravo ključni sastojak kvalitetne veze.

Želimo da mislimo da smo napredovali od onog primarnog izbora koji je zvučao nešto poput „Ja Tarzan, ti Džejn“. Međutim u okviru procene dobiti se može svrstati i ona urođena procena, evolucionistička,koja nas usmerava prilikom izbora partnera. Posmatrajući izbor partnera iz ovog ugla biramo partnera ukoliko ga smatramo adekvatnim primerkom svoje vrste. U cilju produženja civilizacije i nas samih bira se partner koji poseduje fizičke karakteristike za koje smatramo da su relevatne za pravljenje potomaka. Evolucionistički gledano, jaki primerci svoje vrste će pre biti izabrani za partnera upravo zbog svojih karakteristika koje se smatraju poželjnim i koje se čine da će omogućiti potomku da preživi i da se snađe u svetu. Jaka vilica, široka ramena, visina, kod muškaraca, kukovi, struk, obline kod žene, usmeravaju čoveka da bira partnera na osnovu spoljnih karakteristika kako bi obezbedio da njegov potomak preživi. Zvuči animalistički, ali se sa fizičkog aspekta može lako pomeriti i na karakteristike poput inteligencije, duhovitosti, emotivnosti, hrabrosti. Izbor partnera, pored zadovoljenja ličnih potreba, podrazumeva i pronalaženje nekoga ko će biti i dobar nasledni materijal zajedno sa nama, neko ko će nam obezbediti sigurnost i komfor. Važnu ulogu imaju i alternative prilikom izbora partnera. Koliko zapravo ima riba u moru? Ukoliko procenimo da je ulov slab, pre ćemo se odlučiti na izbor ribe u akvarijumu nego što ćemo se upustiti u ribolov na otvorenom moru.

Početna sličnost je otvorila put ka vezi, a osećaj dopunjavanja je ono što održava vezu.

Kako izbor utiče na kvalitet veze?

Prilikom izbora partnera možemo biti vođeni potrebom da nađemo sebi sličnu dušu, nekoga sa kim ćemo se osećati kao jedno. Svi mi težimo da pripadamo grupi, sistemu, nekome; da pronađemo nekoga ko će sa nama na isti način videti svet i ići kroz njega. Iako se sličnost čini kao lakši izbor, ona zapravo nekad može biti zamka. Očekivanje od partnera da nam bude „blizanac“ može dovesti u pitanje dinamiku odnosa. Pretpostavimo da ste izabrali za partnera nekoga ko vam je po svim merilima sličan. Vaše očekivanje je da će veza biti harmonična, bez konflikta i turbulencija – jer kako može doći do problema kada isto razmišljate? Ali, svaka veza ima svoje turbulencije u zavisnosti od razvojne faze u kojoj se nalazi, i sa ovakvim očekivanjem ljudi su skloniji razočarenju i odustajanju od veze. Iako se očekuje da isto razmišljate, to ne znači da je to i realno, kao ni da vaš partner ume da čita misli. Disbalans u vezi će se javljati, u tim trenucima je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se harmonija povratila. Ali tu dolazi do one procene dobiti i koristi, ako ste ušli u vezu smatrajući da uz minimalni trud treba da dobijete maksimalnu dobit, zapravo i nećete imati taj dodatni nalet snage kada nastanu konflikti i lakše ćete odustati od veze.

Konflikti ne označavaju kraj veze, već predstavljaju podstrek ka daljem razvijanju kako same veze tako i samih partnera.

Sa druge strane, izbor partnera kao nekog ko će dopunjavati vas i vaše kvalitete se u početku može činiti problematičnim, dok se ne razvije dinamika veze koja odgovara oboma. Uspostavljanje dinamike gde, na primer, jedan partner ima ulogu „sanjara“,a drugi ulogu „racionaliste“,zahteva veštinu komunikacije. Iako će biti situacija gde će dopunjavanje ići bez prethodnog dogovora, postojaće i situacije gde se različiti temperamenti ili stavovi mogu naći na suprotnim krajevima i dovesti do konflikta. Međutim, ono što treba imati u vidu jeste da konflikti ne označavaju kraj veze, već predstavljaju podstrek ka daljem razvijanju kako same veze, tako i partnera.

Iako je svojstveno svima nama da sve procenjujemo tako da izvučemo maksimalnu dobiti uz minimalni rad, unutar veze ovakva procena je zapravo nekonstruktivna. Ukoliko se tako postave kockice na samom početku,to je kao da krećete na marton bez vode.Na tom putu ćete se iscrpeti jer nemate energije koju treba dodatno uložiti jer ste je se odrekli na samom početku uvereni da će ovaj maraton biti lak i bez poteškoća. U vezu treba ući sa podjednakom spremnošću na davanje i primanje.Princip uzajamnosti je zapravo ključni sastojak kvalitetne veze. Uzajamnost u svim segmentima i razvojnim fazama veze je ono što omogućava da veza opstane i da zapravo bude veća dobit nego cena.

Zajednički cilj

Nevezano od temperamenta i ličnosti, ono što je neophodno da bi veza bila uspešna jeste zajednički cilj kojem oba partnera streme. Na početku veze se nepisano postavljaju temelji za dalje, ispituje se teren i razmišljanja partnera, i procenjuje da li je to ono što vi, ali i partner, želite. Cilj može predstavljati osnivanje porodice, poslovne poduhvate, način na koji se vaspitaju deca ili vode finansije… Lepeza mogućnosti je široka, ali je bitno da taj cilj ili ciljevi budu definisani zajedno uz razmatranje šta oni donose vama kao paru, a šta svakome pojedinačno. Važno je obratiti pažnju na vrednosni sistem i stavove koje imate, koji su za vas uklesani u kamen i nepodložni promeni. Često se usled očaranosti, ili čak usamljenosti, zanemare razlike u ovim segmentima koji su relevantni za razvoj veze. Razmislite prvo šta vi želite i sa tom mišlju uđite u avanturu pronalaženja partnera za vas.

Često se usled očaranosti, ili čak usamljenosti, zanemare razlike u segmentima koji su relevantni za razvoj veze, poput planova za osnivanje porodice, finansije… Razmislite prvo šta vi želite i sa tom mišlju uđite u avanturu pronalaženja partnera za vas.

Prihvatanje da smo mi ti koji biramo koga volimo ne mora da umanjuje značaj ljubavi i povezanosti koju osećate pri prvom susretu sa nekom osobom. Odgovornost za svoju sreću ne umanjuje ta prelepa osećanja zanesenosti, ustreptelosti i oduševljenja. Ona nas samo usmerava i daje moć da sami odlučimo kakav ćemo život i kakvog ćemo partnera izabrati. Ona jeste zastrašujuća, ali i oslobađajuća. Pitanje je samo koliko smo spremni da sami sebe učinimo srećnim.

Jovana Trbojević

Psiholog i psihološki savetnik

063/71 97 540

jovana.trbojevic88@gmail.com

www.glavologija.wordpress.com

Glavologija

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari