Komunikacija sa adolescentima je uvek izazov svima , i roditeljima i staraocima i ljudima koji se profesionalno bave mladima. Iako godine života donose sazrevanje I mudrost , mladost nosi u sebi klicu stvaralaštva , bunt koji je ponekad neophodan u stvaranju novih vrednosti . Kako naći pravi način da pomognemo mladim ljudima u procesu odrastanja ?

Dok je mlad, svako veruje da je svet počeo da postoji tek kad se on rodio i da sve, zapravo, postoji samo njega radi.(Gete)


Velika je to veština umeti razgovarati sa čovekom.Vladeta Jerotić

Komunikacija , kao reč , potiče od latinskog glagola communicare , što značisaopštiti , učiniti nešto zajedničkim .

Komunikacija čini osnovu ljudskih odnosa i utiče na sve sto nam se dešava u životu. Komuniciramo neprestano, čak i kada ne komuniciramo verbalno. Saopštavamo neprekidno, od prenatalnog doba, pa do kraja zivota , ne samo rečima , verbalno,već mnogo više onim što mislimo, osećamo i pokazujemo stavovima, držanjem tela, mimikom, gestikulacijom, pogledom i na drugi način, neverbalno.

Komunikacija je proces prenošenja poruke od pošiljaoca , sa dobrim kodiranjem, preko kanala komunikacije , do primaoca , koji poruku sluša i dekodira. Ona je uvek dvosmeran i dinamičan proces.

Uspeh komunikacije se nalazi u dobijenom odgovoru

Uspešnost komunikacije zavisi od svih učesnika u komunikaciji, otvorenosti kanala komunikacije , raznih barijera na svim nivoima , načina slušanja. Konflikti su česti i svi znamo koliko nam problema donose u svakodnevnom životu.

Šta bi smo mogli kao roditelji, staraoci, prijatelji, lekari i ostali odrasli da pokušamo da promenimo u našojkomunikaciji sa adolescentom, kako bi konflikti bili manji, a komunikacija uspešnija ?

Aktivno slušanje

Aktivno slušanje jeodličan metod da našu komukaciju sa mladom osobom , adolescentom, učinimo boljom. Koliko se uopšte čujemo u svakodnevnoj komunikaciji? Najčešće vrlo,vrlo malo …Naučna istraživanja su pokazala da se najčešće ne slušamo, kao i dametod aktivnog slušanja pomaže da se međusobno ne samo čujemo, već i da saosećamo, razumemo, prihvatamoosobu i onda kada nam se mišljenja i stavovi razlikuju.

Da bi smo aktivno slušali moramo ukloniti barijere koje nastaju usled nepoznavanja sebe , kao i adolescenta. Izgleda kao dug i naporan rad ? Možda i nije, jer i mala lična pozitivna promena donosiveliku pozitivnu promenu i u nama i oko nas. Da bi smo aktivno slušali , potrebno je da imamo, pre svega, iskrenu želju da nešto promenimo na bolje. Onda ćemo imati volju, strpljenje i inicijativu! Ako sve radimo na isti naičin na koji smo navikli, i rezultati će biti onakvi kakve smo i dobijali.

Adolescere je latinska rec I znači mladost . Adolescencija je pojam koji obeležava prvenstvenopsihološkadešavanja u periodu odrastanja između detinjstva I zrelosti. Pubertet je pojam koji obeležava telesne promene utom dobu.

Odrastanje nije lako !

Proces razvoja deteta ima svoj tok , od prenatalnog doba. Prema psihoanalitičkoj razvojnoj teoriji on prolazi kroz različite razvojne faze (oralna,analna,falusna faza razvoja) i , ako je razvoj bio dobar, dete formira bazični identitet i bazičnu sigurnost, osnove svog karaktera, oko pete godine. Ondaa ulazi u fazu latence (nagoni miruju, socijalizuje se ) sve do faze pubereteta, adolescencije, oko 10 -12 godine.

Tada dolazi do naglog rasta i razvoja organizma u celini, formiranja sekundarnih polnih karakteristika , buđenja nagona , seksualnog pre svega , ravoja mišljenja , emocionalnog sazrevanja .Sve promene su intenzivne, brze , a mlada osoba jos uvek slaba da lako izdrži pritisak koji oseća. Ruši se idealizovana slika o roditeljima , dete ih vidi, po prvi put kao obične ljude, sa taznim manama . Ta spoznaja je bolna, najbolnija samom adolescentu, jer je emocinalno vezan za roditelje, ali jeu traženju sopstvenog Ja (identiteta), I rastrzan je oprečnim emocijama prema roditeljima i autoritetima. Razvija se bunt, intenzivan, sa različitim manifestacijama . Dete je buntovno ,upravo zato što je vezano za roditelje ,a pred zadatkom da odraste !

Promene ponašanja ne idu u nekom kontuinuitetu, većse smenjuju mirni periodi sa burnim, dakle promene su skokovite. Ako je prethodni razvoj prošao dobro, onda su velike šanse daće I period adolescencije proticati bez većih problema.

Ukoliko se dete nije prethodno razvijalo dobro, onda će doci do fiksacije na određene faze razvoja, pa će to biti ugrađeno u crte karaktera , licnosti , a ponekad i u psihopatološke procese.

Ukoliko se uperioduodrastanja detetu dešavaju traumatični događaji, stresovi, prolongiranog trajanja posebno, može doćido regresije, vraćanja na neku od prethodnih faza razvojai ponašanja neprimerenog uzrastu. Adolescenti se tada ponašaju kao bebe ili mnogo mlađa deca.

Ukoliko je dete doživelo , pre svega, ugodnost dobre simbioze sa majkom, utoliko ce biti lakše I da se kasnije separira, odvojii sazreva do individue, autentične licnosti , sposobne za ljubav i rad I uklapanje u svet odraslih.

Faza adolecencije je faza velike osetljivosti deteta , mlade osobei tada je uloga roditeljaizuzetno značajna . Dobra komunkacija sa adolescentima je veoma važna kako za adolescenta, tako i za dobru atmosferu u porodici.

Iako je to doba odvajanja , adolescent oscilira izmedju sigurnosti detinjstva i neizvesnosti odrastanja . Treba mu pomoći da odraste ! To, naravno, nije uvek lako !

Ipak, aktivno slušanje nam daje mogućnost da se bolje razumemo , čujemo , prihvatimo. Najveći broj adolescenata, po jednom istraživanju , misli na ih niko nije razumeo , još manje čuo ! Odrasli uglavnom kritikuju, “drže predavanja”, nameću svoje stavove i mišljenja…I nisu spremni da slušaju i pokušaju da razumeju njihova doživljavanja, sliku sveta, života…To kod adolescenata podstiče bunt, osećaj da ga odrasli ne razumeju, ne poštuju njegovo mišljenje, da mu se stvari nameću. Možda način razmišljanja I nije najzreliji, možda je naivan, “pubertetski”, detinjast, povodljiv za mišljenjima vršnjaka…Ali ga kritika i omalovažavanje ili ignorisanje neće promeniti. Treba mu pomoći da sam dođe do kompleksnijeg načina razmišljanja, do zrelijih stavova, a ne servirati mu ih kao gotove “recepte za život” protiv kojih će se on, naravno, buniti.

Sokrat je razvio jednu veštinu podučavanja koju je nazvao Majautika-babička veština, “veština porađanja znanja”. Njena osnova je u tome da se učeniku postavljaju pitanja koja će ga voditi ka tome da sam što jasnije izrazi ono što misli, da objasni ono što je nejasno u njegovom izlaganju, da dovrši nejasnu ili nedovršenu misao. Praktikovanjem majautike učitelj pažljivo, aktivno sluša, primećuje nejasnoće, nelogičnosti, nedostatke u mišljenju učenika, potom postavlja pitanja I traži odgovore. Odgovarajući na pitanja učitelja učenik krustliše svoje misli, traži odgovore na nejasnoće, nedostatke, nelogičnosti…I tako porađa znanje koje je već u njemu. Da bismo pomogli adolescentima da nauče da zrelije misle potrebno je imamo strpljenje u asistiranju u njihovom porađanju sopstvenog znanja. Aktivno slušanje je, zato, bitna veština kojom treba da ovlada svaki vaspitač .

Kako aktivno slušati ?

Pa, prvo, manje pričajmo, više slušajmo. Da bismo nešto rekli, potrebno je da prvo dobro razumemo šta to adolescent hoće da kaže, koje su njegove dileme, da li u onome što kaže ima nekih nelogičnosti, nejasnoća…Ne možemo pažljivo slušati usput, sa pola pažnje. Uklonimo barijere (telefone, kompjutere, sopstvene druge misli , predrasude, nestrpljenje , ljutnju , bes, krivicu …). To je lako reći, ali nije lako izvesti. Potrebno je vreme i strpljenje. Međutim, treba imati na umu da, ako vaspitač nema strpljenja i vremena za aktivno slušanje adolescenta i razgovor sa njim, to vreme I energiju će kasnije morti da potroši na rešavanje problema, sukobe sa adolescentom, svađu zbog neposlušnosti i nepoštovanja autoriteta.

-Fokusirajmo se na sadržaj priče .

-Opažajmo I sve neverbalne detalje u komukaciji .

-Pitajmo, parafrazirajmo, proverimo da li smo dobro razumeli .

-Imajmo empatije, saosećanja, ma šta da čujemo. Ne sudimo, već razjašnjavamo.

-Pokažimo neverbalno da slušamo, saosećamo, razumemo, prihvatamo.

-Prihvatimo našeg adolescenta , bezuslovno .

Voleti drugog čoveka znači i razumeti ga ,a svakako i opraštati mu. Nije, doduše , lako voleti čoveka kakav jeste , ali samo ako smo u stanju da ga ne samo prihvatimo , već dagai zavolimo upravo onakav kakav jeste , podstaći ćemo gadapostane upravo onakav kakav može da bude .

Vladeta Jerotić

Aktivno slušanje je dvosmeran proces, kao i svaka komunikacija .

Saosećanjem, razumevanjem, prihvatanjem mlade osobe , iako se ne slažemo sa nekim njenim ponašanjem ili stavom, otvaramo mogućnost da nešto i promenimo i u sebi i u mladoj osobi . Mi moramo postavljati granice u vaspitanju, kao roditelji, adolescenti ih moraju pomerati …ali se u tom procesu možemo uvažavati i razumeti.

Pokušajmo da, kroz aktivno slušanje, osetimo, čujemo, razumemo šta dete oseća. Šta nije rečeno ? Koje se osećanje krije u tome što nije rečeno ? Koja se potreba detata krije iza osećanja? Upravo je to ključ u nasoj komunikaciji. To osećanje i tu neitrečenu potrebu roditelj bi trabalo da otkrije i zadovolji.Najčešće su to potrebe za uvažavanjem, prihvatanjem, razvojem, osvajanjem slobode…mada često bez prihvatanja odgovornosti za slobodu koja se traži.

Nije uvek lako …

Ali, ako ne pokušavamo, šta će biti ? Gde će naše dete nalaziti saosećanje, razumevanje, podršku, prihvatanje ? Ko će mu zadovoljiti potrebe koje ,mi kao roditelji moramo ? Šta će biti ako adolescentu nisu zadovoljene osnovne potrebe za sigurnošću, ljubavlju, prihvatanjem , samopoštovanjem,pa tek onda za intelektualnom i duhovnom nadgradnjom?

Tokom odrastanja, adolescent treba da pronađe svoj identitet, sve one talente , veštine i osobine koje ga čine jedinstvenim , a istovremeno I dase identifikuje sa roditeljem istog pola. Da li smo baš bili idealni kao odrasli , da li smo sada idealni, kakvumogućnost za identifikaciju pružamo mladoj osobi ? Da li imamo dobro razvijene bazične sposobnosti za ljubav i rad, pa možemo poslužiti deci kao primer kako obrađivati emocije i nositi se sa životom?

Možemo li radom na sebi i u svojoj porodicipružiti više adolescentu ? Svakako da možemo, ma kako se razvoj deteta do sada odvijao. Naravno, pod uslovom da smo spremni na iskrenu, duboku, empatičnu komunikaciju sa adolescentom, ali i sa sobom. Možemo se menjati zajedno sa mladom osobom koja odrasta. Promenom na sebi, postajući zreliji i sposobniji zaljubav I rad, pomoći ćemo najvišeadolescentima, mladim osobama koje tek treba da razviju svoje sposobnosti prolazeći kroz buru emocija i vrtloge misli .

Aktivno slušanje podrazumeva da pomno slušamo, sa dubokim saosećanjem, da razumemo i sadržaj razgovora, kao iizrečena i neizrečena osećanja, da pitamo, parafraziramo, da budemo ogledalo našem sagovorniku, kao i daga bezuslovno prihatamo kao ličnost .

Aktivno slušanje ima isceljujući efekat na našeg adolescenta. Pomaže mu mnogostruko. Pomaže mu da prepozna, kroz naše slušanje i ogledanje, svoja osećanja. Prepoznavanje i prihvatanje sopstvenih osećanja je već korak napred ka odrastanju, sazrevanju .

Odrasla osoba, roditelj, staraoc, vaspitač, profesor, lekar ili već bilo ko odgovoran za razvoj mladih ljudi , treba da radi na sebi , da nauči da dobro da obrađuje sopstvene emocije, da prepoznaje iracionalna uverenja i da ih zamenjuje racionalnim, jer ne možete nikoga naučiti nečemu što ni sami ne znate. Odrastanje znači i prihvatanje odgovornostiza sopstveni rast i razvoj ,kao i prihvatanje odgovornostiza rast i razvoj naše dece .

Dr. Biljana Petrovic

Life coach OLI metoda u edukaciji

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari