Pre tri dana ovaj grad je zvanično izašao iz trodnevne žalosti zbog pogibije dr Dževada Ljajića, anesteziologa i anestetičara Miroslava Mića Veselinovića. Pre nedelju dana grad je zanemeo pred tragedijom kada je u helikopterskoj nesreći izgubljeno sedam života. Poginuli su članovi posade helikoptera Vojske Srbije, major Omer Mehić, kapetan Milovan Đukelić, zastavnici Nebojša Drajić i Ivan Miladinović, dr Ljajić, anestetičar Veselinović i dečak od samo pet dana života iz porodice Ademović iz Novog Pazara.

Vojni helikopter srušio se u blizini Surčina minulog petka uveče. U subotu ujutru porodice, kolege i prijatelji znali su koga su izgubili, a „ostatak“ države Srbije morao je da sačeka 11h i direktan televizijski prenos sednice Vlade Srbije i čuje imena poginulih i da je nedelja proglašena danom žalosti.

U subotu je Gradsko veće Novog Pazara, na vanrednoj sednici, proglasilo trodnevnu žalost (nedelja, ponedeljak i utorak). Novopazarski gradonačelnik Meho Mahmutović saopštavajući ovu odluku rekao je i da je doneta odluka da se pomogne porodicama zdravstvenih radnika, ali i pilota. Istog dana porodice poginulih su obišli i izjavili saučešće i potpredsednik Vlade Srbije Rasim Ljajić i ministri Bratislav Gašić i Zlatibor Lončar. Telegrame saučešća uputile su sve značajnije partije iz ovog kraja i Bošnjačko nacionalno veća (BNV).

Poleteli na krilima ljubavi i nisu sleteli

Nedelja je bila dan za opraštanje od dvojice humanista,koji su do tada spasili mnogo života. Ovog puta su izgubili i ličnu i profesionalnu bitku. Obojica su sahranjeni u svojim rodnim mestima. Ostale su ucveljene majke, žalosne sestre i supruge i siročići Danilo (13), Darija (9),Ramiz (6) i Mehmed (3).

Prvo je u selu Lukare sahranjen Miroslav Mićo Veselinović (42). U dugoj povorci bilo je više od hiljadu ljudi. Došli su da ga do večne kuće u njegovim Lukarima isprate rođaci, prijatelji, kolege, komšije, znani i neznani. Tiho se izgovaralo „Mićo je bio jedan. Svima je pomagao, nikom odmagao“.

Ista slika bila je i u snegom okovanoj Dugoj Poljani na Pešterskoj visoravni, gde je dva sata kasnije sahranjen dr Dževad Ljajić (41). Ne štedeći sebe i svoje znanje stizao je svuda i pomagao i u Novom Pazaru, ali i u svojoj Dugoj Poljani.

Na njihove odre su im položeni i venci predsednika Srbije Tomislava Nikolića i turskog ambasadora Kemala Mehmeta Bozaja, a sahrani su uz potpredsednika Vlade Ljajića prisustvovali i izaslanici predsednika Srbije. Istog dana u prigradskom naselju Mur, u krugu porodice i komšija, sahranjen je i novorođeni dečak, kome su dali ime Šahin. Porodica Ademović je uputila saučeće porodicama pilota i zdravstvenih radnika koji su poginuli spašavajući njihovo novorođenče.

Uoči sahrana u Opštoj bolnici održana je komemoracija. Na tom skupu novopazarski gradonačelnik Mahmutović je rekao da je zahvaljujući privatnom preduzetniku iz ovog grada porodici Ljajić rešeno stambeno pitanje i da sledi stalno zaposlenje za Veselinovićevu suprugu. Direktor Opšte bolnice dr Mirsad Đerlek u svom govoru je rekao da je „ovo najveća tragedija koja je zadesila ovu ustanovu od njenog osnivanja. Njihova dela će se pamtiti dugo“.

Hronologija tragedije

Novorođenče od pet dana, samo posle dva dana od izlaska iz porodilišta, doneto je u teškom stanju na Dečije odeljenje gde je uz mnogo napora reanimirano i intubirano. U popodnevnim satima doneta je odluka da dalje lečenje mora da se nastavi u KC Kragujevac i transport malog pacijenta, u pratnji dr Ljajića i anestetičara Veselinovića, krenuo je sanitetskim vozilom. Tada je na magistralnom putu Kraljevo-Raška, u mestu Bogutovac, došlo do odrona i sanitetsko vozilo je zarobljeno u kilometarskoj koloni automobila. Posle konsultacija sa nadležnima u Opštoj bolnici, jer je boca sa kiseonikom mogla da traje još sat vremena, vozilo je uz policijsku pratnju vraćeno prema Raški. U zdravstvenoj stanici u Ušću pratnji je data još jedna boca kiseonika. Dok je taj transport trajao, zdravstveni radnici su još dva puta reanimirali bebu.

Od upućivanja sanitetskog vozla alternativnim putem preko Jošaničke Banje, Ploča i Brusa se odustalo zbog visine snega, pa je sanitetsko vozilo upućeno u krug kasarne u Raški gde je sleteo vojni helikopter, koji je trebalo bebu da preveze na Institut za majku i dete, gde su, kako je rečeno, čekale lekarske ekipe da preuzmu malog pacijenta. Direktor ovdašnje Opšte bolnice dr Đerlek je saopštio da je „u koordinaciji sa MUP, Ministarstvom odbrane i Ministarstvom zdravlja, koji su brzo reagovali, dete transportovano helikopterom u Beograd“. Helikopter nije stigao na krajnje odredište. Srušio se helikopter. Nema preživelih – bila je vest sa kojom je osvanula subota.

Početkom ove sedmice porodica Ademović je optužila osoblje Ginekološko-akušerskog odeljenja (GAO) za nebrigu prema njihovoj snaji i novorođenom unuku. Fikreta i Metko Ademović, baka i deda poginule bebe rekli su novinarima da bebu tri dana u bolnici niko nije pregledao, da im se snaha žalila da joj medicinske sestre ne pomažu, da beba neće da jede, a da su joj lekari rekli da je dete dobro. Njih dvoje su odbacili tvrdnje da je dete hranjeno kravljim mlekom. „To su izmišljotine“, rekli su oni.

Na GAO su odbačene tvrdnje porodice Ademović i načelnik dr Nedžib Numanović predočio je svu dokumentaciju, od trenutka kada je na odeljenje primio maloletnu porodilju F.F. do transporta bebe zbog ugroženog zdravlja. Dr Numanović je rekao da je 8. marta u 22,50h rođen dečak težak 3,250gr, dug 56 cm i dobio je ocenu devet (najviša ocena je 10). Iste večeri, na prvom neonatolođkom pregledu, lekar, po svim parametrima, konstatuje da je rođena „potpuno normalna i zdrava beba“.

– Bebica je na odeljenju svakog dana,8,9,10 i 11. pregledana u viziti. S obzirom da je otišao vodenjak kada je došla, beba je bila pokrivena antibiotica za sve vreme dok je bila na odeljenju, jer je to uobičajena terapija za bebe koje bez vodenjaka budu 12 sati. Bilo je problema sa dojenjem, ali je to problem kod svih prvorotki na početku da se naviknu na dojenje bebe. Imala je potpuno normalan izgled dojki za dojenje, objasnio je dr Numanović i dodao da je majka sa bebom napustila porodilište na lični zahtev „11.marta oko 13h, devet sati pre isteka 72 sata od porođaja. S obzirom da je rok isticao u 22,50h, odeljenje je trebalo da napusti sustra ujutru, jer mi pacijentkinje ne otpuštamo noću“. Na otpusnoj listi je potpis majke.

Pokazao je načelnik GAO i otpusnu listu koju je potpisala dr Dževa Memić, neonatolog, u kojoj se konstatuje da se otpušta zdrava beba i savetuje da za sedam dana dođe na kontrolu kod neonatologa, a za mesec dana da se snime kukovi. Odgovorna sestra u Neonatološkom bloku Evica Mojsilović je rekla da im se pordilja nije žalila, ali i naglasila da je dr Memić zahtevala od majke deteta da ostane na odeljenju još jedan dan „jer je prvi put videla bebu i trebalo bi da je još jednom pregleda“. Novinarima je pokazana i otpusna lista sa Dečijeg odeljenja gde je beba primljena u petak 13. marta. U tom dokumentu piše da je dete doneto u lošem stanju sa teškim disanjem. Odmah je reanimirano i intubirano. Tom prilikom je izvađen „mlečni sadržaj“ a „po priznanju pratilaca porodilje dete je hranjeno dvotrećinskim kravljim mlekom.

Zašto?

Posle ove tragedije svi imaju svoju istinu, viđenje i razmišljanje. Otvoreno je mnogo pitanja: ko je izdao naredbu da se „podigne“ helikopter, zašto nije sleteo u kliničke centre u Kragujevcu ili Nišu, zašto je pokušavao da sleti na Aerodrom „Nikola Tesla“, zbog čega se srušio, ko je odgovoran?

Za sada je samo jedna istina – među živima nije više šest hrabrih i humanih spasilaca.

Reči dr Duštinca

Ono što su mislili svi, rekao je dr Nermin Duštinac, anesteziolog, opraštajući se od svojih saradnika.

– U zemlji u kojoj je bitnije gde će helikopter sleteti, nego da li će sleteti i dalje postoje ljudi koji su spremni da polože svoj život u ime humanosti. Mića, Dževad i piloti su u petak poleteli visoko na krilima ljubavi i više nikada nisu sleteli. Njihov duh i srce su ostali visoko gore, nedostižni našim ovozemaljskim očima, ali su njihova tela sa tek rođenom bebom, surovo tresnula na ovu našu zemlju da nas večno sećaju na njihov pokušaj da dohvate zvezde i spasu jedan život. Njihova deca sa ponosom moći će da kažu da su im očevi bili heroji svog vremena, a majke ponosne što su ih tako vaspitale, duboko u sebi znaće da njihovi sinovi nisu bili obični ljudi. U ovom surovom vremenu i zemlji u kojoj je normalno da deca rađaju decu, gde kiša odseče jedan kraj od sveta, gde šest junaka za jedan petodnevni život postaju ptice bez krila u višedecenijski starom helikopteru, postoje ljudi koji su spremni da se žrtvuju za druge. Ljudi koji vole jer znaju da ljubav može spasiti svet, rekao je dr Duštinac i pozvao državu da njihovoj deci obezbedi stipendije za školovanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari