Sedamnaestog aprila prošle godine u trinaestom minutu utakmice Novi Pazar – Crvena zvezda povredio se i istog trenutka napustio teren desni bek domaćeg tima Siniša Stevanović. U tim se vratio šest meseci kasnije na utakmici Novi Pazar – Spartak, kada u 93. minutu menja Mijića. Od tada do kraja šampionata s vremena na vreme pojavljivao se u startnoj postavi.

Onda je došla ova sezona u kojoj tim Novog Pazara u nijednu utakmicu nije krenuo bez momka iz beogradskog naselja Miljakovac. Tako je bilo sve do subotnjeg duela Novi Pazar – Radnički Niš. U 27. minutu utakmice igrane pre dve nedelje u Beogradu između Crvene zvezde i Novog Pazara u skoku za loptom bili su Stevanović i omaleni Plavšić. Koji trenutak kasnije mučna slika. Stevanović je na zemlji nepun minut nepomično ležao, da bi olakšanje kod svih nastalo onog trenutka kada se uz pomoć lekarskog tima Novopazaraca pridigao. I pored insistiranja da napusti igru, desni bek Novog Pazara svojevoljno odlučuje da ne napušta teren. Izdržao je 45 minuta posle čega su se u tunelu na putu ka svlačionici javili novi problemi. Kako mu je pozlilo odmah je upućen na ispitivanja u Vojnomedicinsku akademiju. Dijagnozom, koja je obradovala sve, a najviše samog Stevanovića, utvrđeno je da je došlo do blažeg potresa mozga, niije bilo frakture, niti se pojavio hematom.

,,Baš mi se neda kada igramo sa Zvezdom. Najvažnije je da nemam nikakvih zdravstvenih problema. Sve je u najboljem redu i ne postoje razlozi zbog kojih moram i dalje da apstiniram. Sudar sa Plavšićem jeste bio nezgodan, ali je doskok napravio mnogo veći problem. Ne znam da li ću biti u timu za sledeći meč sa Voždovcem. Mada, i kad sam zdrav ne volim da igram na veštačkoj travi. Pa i kad treniramo na ,,veštaku“ jedva čekam kraj treninga. Imam nisko težište, samim tim podložniji sam povredama na takvoj podlozi od igrača drugačije telesne građe“, objašnjava svoju trenutnu situaciju Stevanović.

Srčanost i borbenost Stevanovića nijednog pristalicu kluba nikad ne ostavlja ravnodušnim: ,,E, da nam je više Stevanovića, još kada bi mogao da izdrži duže od sedamdeset minuta u istom tempu“, je ono što neki od navijača najčešće izgovaraju osvrćući se na njegovu igru.

,,Falio mi je kontinuitet u igri. Kada ga nemate, što zbog povrede, što zbog toga što se ne uklapate u meni ne uvek jasnu viziju tadašnjeg trenera Kosanovića normalno je da duga pauza ostavi traga. U jednom periodu jesu me stizali grčevi, ali pre svega kao posledica retkog igranja, a onda i mnogo trčanja, uklizavanja i stalnih priključivanja ofanzivnim akcijama tima. Etiketa igrača koji igra sedamdeset minuta mi se nikako ne sviđa, prosto zato što nije istinita. Baš bih voleo da znam da li su oni koji tako govore isto mišljenje imali i posle mečeva sa Javorom, Spartakom, OFK Beogradom… Nije sporno da sam borac na terenu, da se nikada ne predajem, ali ja sam pre svega fizički uvek odlično pripremljen fudbaler. Nekad se potrošite više, nekad manje, neko sa tribina sve to vidi, a neko vidi ono što želi da vidi“, ne ostavljajući nikakvu dilemu stavlja tačku ovu temu Siniša.

Dete Partizana, kluba u kojem je fudbalski prohodao, i danas o crno – belima govori biranim rečima. Partizan voli, ali voli i da ga pobeđuje, i sa takvim stavom nema ama baš nikakav problem. Posle trijumfa Novog Pazara nad crno – belima nije krio radost, kao što je nije krio i kada je Aškovskom asistirao kod jednog od golova sa te utakmice.

,,Zašto se ne bih radovao? Igrao sam dobro, pobedili smo veliki klub u velikom meču, treba li da nabrajam još razloga zbog kojih mi je draga ta pobeda. Partizan je jedan, bilo u kojem sastavu igrao. Mi smo ga pobedili i to je najvažnije, sve drugo, njihov sastav, opterećenost evropskim utakmicama, sve je to sad nevažno. Znate šta, ljubav prema Partizanu se ne dovodi u pitanje ni kada ga pobeđuješ igrajući za druge klubove. Ko god kaže da posle takvih trijumfa može da kontroliše emocije ne govori istinu“, iskreno će reći Stevanović.

U poslednje vreme fudbalska javnost sve češće se bavi utakmicama koje su navodno unapred dogovorene. Među takve neki svrstavaju i duel Pazara i Partizana.

,,Mnogo se preteruje kada se govori o nameštanjima u našem fudbalu. Nikad, ali nikad nisam igrao takvu utakmicu. Dugo se govorilo o našem porazu od Radničkog iz Kragujevca u Pazaru na kraju prošlog šampionata. Bio sam sve vreme uz saigrače i znam kako je protekla ta utakmica, ali kako ubediti nekoga ko u sve sumnja. Uostalom, ako su neke utakmice dogovorene to bi trebalo da se odrazi na naše novčanike, po toj logici posle takvih utakmica bar bi plate trebale da budu redovne, a one redovno kasne u proseku četiri meseca“, jasan je i po ovom pitanju Stevanović.

Partizan je klub koji je večito gladan pobeda i titula. Igrati u Partizanu znači i pomiriti se sa konstantnom presijom s kojom se suočava svaki njegov fudbaler. Za razliku od crno – belih Novi Pazar se tek prošle sezone probio u sam vrh našeg fudbala.

,,Nije bilo lako igrati u Partizanu, a nije mnogo lakše ni u Pazaru. Nema ko ne misli da može biti i bolje nego što je bilo prošle sezone kada je klub ostvario istorijski uspeh. Tim rezultatom smo sami sebe opteretili i u tome nema ništa loše. Ono što bi svi trebali da znaju je da mi nismo Real, a to znači ne možemo uvek da pobeđujemo. Posebno ne u ovakvo izjednačenoj ligi. Vidite i sami da skoro da i ne postoji klub koji nije u stanju da ,,istrese“ Zvezdu i Partizana i koga mi ne možemo da ,,tučemo“, i ko nas ne može da pobedi. Ne znam kolike su nam krajnje mogućnosti u ovom šampionatu, ali sam ubeđen da ovako dobrom timu plej-of ne može da izmakne“, bez dlake na jeziku će Siniša Stevanović.

Ugovor između 26 – godišnjeg Beograđanina i Novog Pazara ističe ove zime.

,,Nikada nisam igrao u inostranstvu, a to sam sebi postavio kao jedan od prioritetnijih ciljeva. Pre tri godine sa Saragosom je sve bilo završeno, a onda me je stigla povreda tokom nepotrebnih priprema na Zlatiboru i angažman je propao. Planiram da osnujem porodicu i jednog dana sam sebi budem gazda u ozbiljnom poslu. Imam razrađene ideju, ali bez novca do koga se može doći samo igranjem u inostranstvu taj cilj nije moguć. Ne sanjam, nego verujem da ću igrati u ozbiljnoj ligi. Neke stvari u našem fudbalu se menjaju. Vidite, moj veliki prijatelj Jevtović je iz Pazara otišao u Partizan, Matos od nas u Zvezdu. I ne samo oni, saigrač iz mlađih kategorija Partizana Brežančić iz Čukaričkog se otisnuo u AZ 67, Dražić iz OFK Beograda u Seltu… Znači, došlo je vreme kada se u elitne evropske lige ne ide samo iz Zvezde i Partizana, već i iz tzv. malih klubova“, s optimizmom Siniša gleda na svoju fudbalsku budućnost.

PRVI PUT U PAZARU PRE DESET GODINA

U mlađim kategorijama Partizana stasavao je pod trenerskim palicama Miše Radakovića, Slobodana Krčmarevića i Zvonka Varge. Interesantno je da se na Gradskom stadionu u Novom Pazaru prvi put pojavio u prvenstvenoj utakmici kadetskih timova Partizana i Novog Pazara 2005. godine: ,,Sećam se da smo pobedili, ali i da je baš bilo žestoko. Imali smo sjajan tim sa Jovetićem, Gulanom, Adamovićem i mojim sadašnjim saigračem u Pazaru Amarom Osmanagićem“, priseća se Siniša prvog dolaska u Novi Pazar.

SUTRA U SARAJEVU

U 12. kolu Superlige viđena je odlična utakmica na Gradskom stadionu pred 2.500 gledalaca u kojoj je Novi Pazar pobedio Radnički iz Niša rezultatom 1:0. Jedini gol postigao je povratnik iz Rumunije Jasmin Trtovac u 66. minutu. Sutra od 15:00 na stadionu Koševo igra se prijateljski susret između Sarajeva i Novog Pazara. Prvenstvo u Superligi se nastavlja u sredu utakmicama 13. kola u kojem se fudbaleri Novog Pazara u Beogradu sastaju sa Voždovcem.

28 PUTA U PLAVOM DRESU

U Superligi Srbije Stevanović je igrao za tri kluba – Partizan, Spartak i Novi Pazar. Ubeležio je ukupno 103 nastupa i na njima postigao samo jedan gol: ,,Sećam se da sam kao igrač Spartaka pogodio mrežu Borca udarcem iskosa sa nekih 18 metara. Golovi mi nikad i nisu bili prioritet, najsrećniji sam kad asistiram za pogodak“, iskreno će reći Stevanović. U dresu Novog Pazara odigrao je 28 utakmica na kojima je opomenut samo 4 puta žutim kartonom. U igri je proveo ukupno 1956 minuta. Kuriozitet je da kao igrač plavih nema prvenstveni poraz od Partizana. Pored tri nerešena rezultata upisao je i jednu pobedu.

DA JE BILO VIŠE JOKANOVIĆA

Siniša Stevanović nije bio miljenik trenera u seniorskom timu Partizana. Status standardnog prvotimca imao je samo kod Slaviše Jokanovića. Te 2009. godine odigrao je oba duela u kvalifikacijama za Ligu šampiona sa velškim Rilom i jedan sa kiparskim Apoelom, a bio je i akter utakmica sa Žilinom, koje su Partizan odvele u grupnu fazu Lige Evrope. Bio je to sastav u kojem su pored Stevanovića između ostalih igrali i Krstajić, Gavrančić, Brana Ilić, Fejsa, Ljajić, Radosav Petrović, Moreira, Diara i Kleo. Posle tog dvomeča Jokanović je otpušten, a Stevanović gubi mesto u startnoj jedanaestorici. Kod Gorana Stevanović, naslednika Jokanovića, uglavnom ne igra, a nije se mnogo naigrao ni kod sledećeg trenera crno – belih Aleksandra Stanojevića. Te 2009. i naredne 2010. godine selektor mlade reprezentacije Srbije Ratomir Dujković devet puta ga je uvrstio u nacionalni tim.

IZ PET KORAKA DO SEDAMNAESTOG METRA

Priča o Siniši Stevanoviću nosiocu crnog pojasa treći dan, pionirskom karate šampionu Beograda, SR Jugoslavije, Srbije, Balkana, Evrope i svetskom šampionu dobro je poznata pasioniranim fudbalskim poznavaocima. Ono što nije, osim redovnim posetiocima treninga FK Novi Pazar, je da je Stevanović nenadmašan u još jednoj ,,disciplini“. Skačući na jednoj nozi iz pet koraka desni bek Novopazaraca zaustavlja se na daljini od 17 metara, svi ostali u proseku doskoče 15 ili nešto više od 15 metara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari