Opozicija je burno reagovala na obrazloženje predsednika Skupštine opštine Vukosava Tomaševića da nije u obavezi da priprema Program rada i da se nerealizacija njemu pripisuje kao „nesposobnost“. Da li je to nesposobnost predsednika ili je razlog kompleksniji?


Ni jedan Program rada Skupština opštine nije realizovala od 2009. godine. Zašto? Ali, nije to jedino pitanje.

Brojna pitanja bez odgovora

Zašto se sednice Skupštine opštine održavaju retko? Zašto se pribegava hitnim sednicama? Zašto zakazane traju mesecima? Zašto je toliko neefikasnosti u radu? Zašto Skupština opštine donosi tako malo obavezujućih odluka, brojna pitanja rešava uzak krug članova izvršne vlasti, a da javnost o tome uopšte nije informisana jer su sednice Opštinskog veća „iza zatvorenih vrata“, koje često imaju i po pedeset tačaka dnevnog reda? Zašto odbornici nemaju povratne informacije o onome što je urađeno, o svim zaključcima Opštinskog veća, o realizaciji sopstvenih odluka? Ovo su samo neka od pitanja koja se mogu postaviti o radu i delovanju Skupštine opštine kao zakonodavne, kao primarne u donošenju svih odluka o životu jedne samouprave i lokalne zajednice. U Prijepolju se taj rad pretvorio u afere, neprimerena ponašanja, insceniranja, nedolaske odbornika, ucene za kvorum. To su oblici političkog i društvenog angažmana koji su u dobroj meri lišeni odgovornosti aktera.

Brojna pitanja se mahom prepisuju i postaju skupštinski radni kalendar, ali do danas nisu stavljena na dnevni red sednica.

Naime, od 2009. neke od vrlo važnih tema gurnute su pod tepih. Od tada počinje Skupština opštine da funkcioniše kao televizijska serija, sa brojnim nastavcima, dramoletima pred kamerama, verbalnim vratolomija nesviklih na mikrofon, ali njime impresioniranim. Od 2009. do 2011. godine, doneta je jedna od kapitalnih odluka, a to je uvođenje bosanskog jezika i latiničnog pisma u službenu upotrebu u ovoj opštini, ravnopravno sa srpskim jezikom i ćiriličnim pismom, što je implementacija zakonskih i ustavnih prava. S druge strane, počinje rasipanje budžetskih para, jer se proširuje broj članova Opštinskog veća, čije su plate veoma visoke za prijepoljske prilike, u cilju namirivanja koalicionih učesnika u vlasti i deobi raznih vrsta plena, pre svega radnih mesta. Skupština opštine je još tada odlučila da odbornici budu redovno informisani o vitalnim temama, ali su takve informacije izostale. Zašto pominjemo prošli saziv Skupštine opštine? Pa, zato, što su mnogi akteri ostali isti, odnosno i u sadašnjem sazivu je priličan broj odbornika koji su donosili i donose odluke u dva-tri mandata.

Do danas ne znamo šta je opštinska imovina i ko njome raspolaže, ko je štiti, ko je rasipa? Do danas su mnoge rabote ostale tajna jer je ukinut upravo odlukom odbornika Fond za solidarnu stambenu izgradnju, iako je Državna revizorska institucija konstatovala da mnogo toga nije zakonski urađeno, da se kreditna sredstva opštine nisu vratila, da su spiskovi dužnika zataškavaju, a reč je višemilionskim iznosima. Ni reči više ne progovaraju odbornici o Musali o kojoj su mnogi za govornicom potrošili mnoštvo kvalifikacija i optužbi i svoj nacionalni identitet servirali pred kamerama kao neodvojivi i neotuđivi deo ličnog im integriteta u svim pravcima delovanja, mišljenja i postupanja. Pokazalo se da je integritet rastegljiv pojam kad je lična fajda u pitanju. To se ovde naziva „kompromis. Ni reči o promeni simbola opštine, danu opštine, o radu skupštinskih odbora.

Program rada ili prepisivanje

Posle izbora 2012. godine Program rada Skupština opštine je usvojila na trećoj sednici, tek u septembru te godine. Od 18 tema, 10 je bilo vezano za informacije, a one kao takve ne obavezuju. Predsednik Skupštine opštine Vukosav Tomašević ponudio je Program rada za 2013. godinu na vreme. Bilo je impozantno mnogo tema. Najvažnije je bilo da je i rad Opštinskog veća bio pred odbornicima, iako ne na način koji bi zaista omogućio ocenu tog rada i pojedinaca. Promena Statuta je jedna od najvažnijih odluka ovog skupštinskog saziva, kako bi se smanjio broj odbornika. Sama činjenica da je uopšte formiran Anketni odbor kako bi se ispitao rad mesnih zajednica jedno je od postignuća ovog saziva Skupštine opštine. Imalo se šta i pročitati, toliko neprimerenog i nezakonitog postupanja u mesnim zajednicama, previda, neodgovornosti i nesankcionisanja, retko se moglo videti na jednom mestu. Iako je javnost bila sablažnjena, ništa se bitno nije dogodilo do danas. Ne znamo epilog, ne znamo da li je neko kažnjen , pozvan na odgovornost ili smenjen zbog ovakvih rabota po mesnim zajednicama koje su trajale čak sedam godina.

Komotan pristup sednicama Skupštine opštine je nastavljen što je i najbezbolniji pristup za svaku koalicionu vlast koja u svom sastavu ima aktere sa dijametralno suprotnim političkim stavovima i očekivanjima, ciljevima i načinima za njihovo ostvarivanje. Konsenzus se postiže samo kad se prebaci na lične interese pojedinaca koji partikularizam proglašavaju opštim interesom, ciljem i akcijom, „propirajući“ to kroz neophodna dokumenta za šta je potreban glasački mehanizam ostvaren poslušnim dizanjem ruku tesnog i mahom nemog kvoruma. Politička nadgornjavanja, ucene i nagodbe u drugi plan su stavili svako „planiranje“ i obesmislile svaki program delovanja. Previše vremena već godinama „partneri“ troše, a problemi ostaju. Teške teme se zaobilaze jer je sve jasnija neutemeljenost izbornih obećanja lokalnih stratega i prezentera politike i političkog delovanja, ali samo i jedino na „njihov“ način. Skupština opštine kao zakonodavna vlast postaje nužnost koja se zaobilazi koliko je god to moguće. Javnost koja je shvaćena „na naš„ način, a to je televizijsko slikanje kao potvrda lične važnosti, doprinela je da se sednice pretvore u „rialiti“ program za zabavu i „ibrećenje“ dokonih. Niko se ne stidi čak i ako sebe prepozna u onim komentarima po društvenim mrežama.

U 2012. godini održano je šest sednica Skupštine opštine, u 2013. prva je održana tek u aprilu. Onda je usledila serija sednica po hitnom postupku, na kojima se usvajao rebalans budžeta kako bi se apetiti svih, naglo porasli kroz MOSI, namirili iz budžeta.

Ni prošle godine Program rada odbornicima Skupštine opštine nije mnogo pomogao, mada je okvirno isti već desetak godina. Sednica koja je započela u decembru 2013. završena je 7. aprila 2014. godine. Da li treba još nešto tome dodati?! Državna revizorska institucija je kontrolisala rad opštine i njeno poslovanje i na 165 strana ispisala primedbe, preporuke, ukazala na propuste, nezakonita postupanja. Ispravljeno je što se dalo ispraviti. Nešto i nije. Zašto, niko nije pitao jer pred odbornike nije stigla povratna informacija o otklonjenim nedostacima i posledicama po one koji su pravili ozbiljnije propuste. Bilo je i prošle godine već uobičajenih šest sednica Skupštine opštine. I prošle godine prva sednica održana je u aprilu, dakle, ceo jedan planirani kvartal je izostao. Novi Poslovnik nije promenio navike, sednice su trajale danima, opozicija je zadržala manir da predlaže „životne teme“. No, od aprila do septembra održana je samo jedna i to sednica po hitnom postupku.

„Sve što mi se pripremi“

Indikativna je rečenica Vukosava Tomaševića da na sednicu stavlja „sve što mu se pripremi“. Da li onda razloge za ovakav pristup odbornicima i tretman Skupštine opštine treba tražiti u nekim drugim strukturama, u nekim centrima moći van Skupštine opštine? Da li se „odlažu“ teme kako se ne bi pred očima javnosti, kroz diskusije, čulo nešto mnogo neprijatno? Kako se ponaša administracija, kako se obrađuju pojedine tačke dnevnog reda, gde izostaje koordinacija ili se samo stvara takav utisak u javnosti? Analiza ponašanja odbornika pojedinih stranaka kada su u opoziciji i kada su u vlasti svakako bi dala još jednu sliku o kodeksu i etici političkog delovanja, upotrebi i zloupotrebi skupštinske govornice. Od 2004. godine u Prijepolju su samo SDP i DS bile neprestano u vlasti, dok je samo u opoziciji od 2008. do danas DPS. Mandate na izborima 2012. godine obezbedila je BDZS koja nije bila u vlasti. Sve ostale partije bile su ili deo koalicione vlasti ili opozicija dojučerašnjim saradnicima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari