Zlatica kukuruza je ekonomski najznačajnija štetočina monokulturnog gajenja kukuruza. Pojava zlatice i štete na kukuruzu javljaju se, pre svega, na njivama gde je kukuruz gajen više uzastopnih godina.


U Srbiji, poslednjih godina, gustina populacije kukuruzne zlatice i broj oštećenih polja kukuruza, značajno opadaju, zbog masovne primene plodoreda i suše koja nije pogodovala štetočini. Štete na kukuruzu nanose larve ove štetočine, koja ima jednu generaciju godišnje i prezimljava u stadijumu jajeta u zemlji. Piljenje larvi se odvija u maju i junu, a njihova gustina i ishrana na korenu kukuruza su najintenzivniji oko 20. juna. Preobražaj u lutku nastaje u junu-julu, imaga se pojavljuju od kraja juna, masovno tokom jula-avgusta, a mogu se naći sve do prvih mrazeva. Iako se imago hrani na cvetovima velikog broja biljaka, larva može da se hrani i na korenu različitih trava. Larve se hrane na korenu izgrizajući ga i bušeći. Koren može biti potpuno uništen u slučaju jakog napada i takve biljke padaju tj. poležu već krajem juna. Stabljike kukuruza sa delimično oštećenim korenom poležu i dobijaju karakterističan izgled guščijeg vrata. Oštećen koren kukuruza nije u stanju da obezbedi biljku sa dovoljno vode i hrane, pa to dovodi do manjeg prinosa zrna.

Ove štete su direktne i znatno izraženije u uslovima suše. Kukuruz može nanovo da formira (regeneriše) svoj koren kada je zemljište dovoljno vlažno i plodno. Ali, indirektne štete od poleganja biljaka su često značajnije, jer kombajn ne može da skine klip sa takvih biljaka. Mehanizovana berba poleglih biljaka je otežana, koje su često napadnute gljivičnim oboljenjima što prouzrokuje dalje smanjenje kvaliteta i prinosa kukuruza.

U našim klimatskim i agrotehničkim uslovima imago je sporadična štetočina. Opasnost od njega se javlja u slučaju setve posle optimalnog roka ili na usevima u postrnoj setvi kukuruza. Mogu da je prenose i fitopatogene gljive, bakterije i virusi, čime se njihova štetnost povećava. Hemijsko suzbijanje larvi kukuruzne zlatice opravdano je samo u monokulturi, naročito dugotrajnoj. Primena zemljišnih insekticida preporučuje se kada se kukuruz gaji posle kukuruza, osim u slučaju kada je na tom polju prethodne godine ustanovljeno manje od jednog imaga po biljci.

Hemijske mere suzbijanja su konstantno tema istraživanja u cilju uvođenja novih aktivnih materija ili novih formulacija insekticida. Ovaj način suzbijanja uzrokuje niz ekoloških problema, zato je intenzivirano istraživanje alternativnih načina zaštite kukuruza. Sada u Srbiji nijedan preparat nema dozvolu za suzbijanje kukuruzne zlatice. Kod nas se navodi mogućnost smanjenja brojnosti populacije i oštećenja od larvi i imaga zlatice pomoću adekvatne obrade tla, đubrenjem, odgovarajućim izborom hibrida i navodnjavanjem, odnosno kombinacijom agrotehničkih mera bez upotrebe insekticida. Glavna mera suzbijanja je plodored. Masovna primena plodoreda u gajenju kukuruza je dovela do smanjenja šteta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari