Svim Bjelopoljcima isto po moru teče Lim

– Dogovorili smo se da pružimo jedan drugom ruku i da se članovi Mjesne zajednice i islamskog odbora sastanu kako bi se ustanovila jačina ezana do poslije Bajrama, a onda do zakonskih mjera koje će se predložiti u Skupštini opštine, kazao je predsjednik Mjesne zajednice Nedakusi Željko Raičević.

Različite verzije

A to kad je, po jednoj verziji, prije nekoliko dana Milorad Španjević pijan došao pred nedakušku džamiju u namjeri da ukine ezan nadjačavajući ga automobilskom sirenom i prijeteći da će bombu baciti, a po drugoj verziji da zamoli lijepo komšije muslimane da smanje „buku“ sa džamije i više ne plaše žene i nejač zbog čega je pomislio da će biti linčovan, uznemirilo je Bjelopoljce. Pogotovo kada su se u „situaciju“ upleli i mediji. I to tako što su se, kako reče Andrej Nikolaidis u tekstu „Kome smeta ezan u bjelopoljskom selu“ upadljivo solidarisali sa borcima protiv džamije. Počeli su da pljušte naslovi: „Umalo linčovan ispred džamije“; „Halabuka u džamiji i oko nje“; „Džamija u Nedakusima posvađala komšije“…

A onda su nedakuški pravoslavci organizovali zbor građana ispred osnovne škole na koji, bezbeli, nijesu došli i muslimani. Na zboru je Mališa Tvrdišić rekao da nikom ne smeta bogomolja, ali da se ton razglasa mora smanjiti. Njegov komšija Vuksan Tvrdišić smatra da je ezan smišljena provokacija i da namjerno pojačavaju razglas preko svake mjere a Milorad Španjević, koji se prvi pobunio, kaže da „otkada je otvorena džamija muslimani se sve više drže na odstojanju, sve se manje sretaju i pričaju sa nama“!? A naslovi u novinama su se i dalje redali: „Moliće efendiju da smanji razglas“; „Ezan zavadio komšije“; „Ezan posvađao Bjelopoljce“… I tako dalje, i tako dalje.

– Sam ezan, kaže predsjednik Islamske zajednice Enis efendija Burdžović, „ dio je vjerske dužnosti i ne predstavlja namjeru da provociramo bilo koga. Ponosno ističemo činjenicu da niko od pripadnika Islamske zajednice u Bijelom Polju nikada nije ometao vjerske obrede i skupove, čak ni kada se crkvene procesije održavaju na javnim mjestima. Time potvrđujemo da nam ne smeta da živimo sa različitim i slušamo različito. Nakon ezana sve se odvija unutar džamije, bez korišćenja razglasa, saopštio je Burdžović.

Najtolerantnija opština

Bijelo Polje je prije nekoliko godina od Evrope dobilo nagradu za najtolerantniju opštinu u jugoistočnoj Evropi i ovo što se dešava u Nedakusima mnogim Bjelopoljcima nije jasno. Mnogi su muslimani i pravoslavci koji smatraju da su crkva svetog Petra i Pavla i džamija u Radulićima zajednički kulturno istorijski spomenici, da su im zajednički Avdo Međedović, Risto Ratković, Ćamil Sijarić i Miodrag Bulatović, da su na Rifata Burdžovića Trša i Pavla Žižića jednako ponosni i pravoslavni i muslimani i da svima, bez razlike, „po moru teče Lim“. A ovi pojedinačni slučajevi netrpeljivosti, ne mogu da pokvare ambijent vjerski tolerantne sredine. Jer, Esnafu Međedoviću, inženjeru, Bajram prvo čestitaju komšije pravoslavci. Esnaf smatra da je upravo različitost naše bogatstvo. I ne samo Esnaf, već i Zdravko Janjušević, NVO aktivista, smatra da je Bijelo Polje zasluženo dobilo nagradu za najtolerantniju opštinu Jugoistočne Evrope.

– Ovo je jedna multietnička, multikonfesionalna sredina, što je njeno bogatstvo i takva treba da ostane. Dešavanja u prošlosti koja su se odvijala u našem bliskom okruženju nisu uspjela da poremete međuljudski sklad i suživot građana. Ne treba suditi o tome po mišljenjima i istupima pojedinaca i grupa, niti njihovim ispadima pridavati veliku pažnju, jer to nije mišljenje većine građana, kaže Janjušević, a profesor Ajan Mucević je razočaran onim što se desilo u Nedakusima. Ne razumije, kaže, zbog čega se sve to izdešavalo.

– Možda zbog toga što u Nedakusima do sada nije postojala džamija i, jednostavno, ljudi treba da se naviknu na nju. A ezan traje kratko i vjerujem da se tu radi samo o nerazumijevanju i da se sve može riješiti jednim razgovorom, kaže Mucević, a šestogodišnji Hamza Hamzić će i večeras otići u džamiju. Pripremio je tespih i ilmihal i krenuo prema osvijetljenom minaretu, sa koga mujezin poziva na molitvu. Nakon nekoliko minuta melodični glas mujezina se utiša, a onda Nedakusi utonu u svakodnevicu.